Leonardo DiCaprio je jedan od rijetkih glumaca koji je od samog početka gradio karijeru isključivo na velikom platnu, bez potrebe da se probija kroz loše sitcom serije ili mračne niskobudžetne filmove. Već desetljećima ostaje jedno od najpoznatijih lica u Hollywoodu, a njegova prisutnost na filmskoj sceni djeluje gotovo bezvremenski.
On je primjer istinske filmske zvijezde kakve sve rjeđe viđamo. U vremenu kada se filmska industrija ubrzano mijenja, DiCaprio bi mogao ostati zapamćen kao jedan od posljednjih velikih glumaca starog kova. Njegov doprinos kinematografiji veže se uz neka od najvažnijih ostvarenja u povijesti filma.
Posebnu ulogu u DiCapriovoj karijeri ima redatelj Martin Scorsese. Njihova suradnja donijela je niz nezaboravnih filmova, poput Vuka s Wall Streeta i Pokojnih. Mnogi u toj vezi vide svojevrsni nastavak Scorseseove prijašnje suradnje s Robertom De Nirom, koji je prije DiCaprija nosio titulu najveće filmske zvijezde. DiCaprio je javno priznao koliko su ga filmovi koje je Scorsese snimio s De Nirom oblikovali, posebno Taksist iz 1976. godine.
"Najviše me dotaknuo Taksist. Gledao sam ga s petnaest godina i potpuno sam se poistovjetio s Travisom Bickleom. Osjećao sam empatiju prema njemu, razumio njegovu usamljenost. A onda me prevario. U tom trenutku pitao sam se tko je ovaj čovjek? Mislio sam da ga poznajem, a zapravo nisam. Bio sam uz njega cijelo vrijeme, a onda je ispao nešto posve drugo. Za mene je to najveći nezavisni film ikada snimljen", rekao je DiCaprio.
Zato ne iznenađuje što je upravo Taksist bio jedan od filmova koje je naveo kada su ga pitali koje bi naslove mogao gledati iznova i iznova. Na popisu se našao i film Dobri momci, još jedno Scorseseovo remek-djelo. "To je jedan od onih filmova koji kad god se pojavi na televiziji, ja više nisam dostupan idućih nekoliko sati", izjavio je.
Osim suvremenih klasika, DiCapriov ukus pokazuje i duboko poštovanje prema filmskoj povijesti. Njegov popis omiljenih filmova uključuje i Velikog Lebowskog, ali i neka od najvažnijih djela prošlog stoljeća. Među njima su Kubrickova 2001: Odiseja u svemiru, talijanski neorealistički klasik Kradljivci bicikla, Ozuova Tokijska priča i Hitchcockova Vrtoglavica.
Svi ti filmovi snimljeni su u razdoblju kada je filmska umjetnost tek tražila svoj suvremeni izraz. Upravo zbog toga, DiCapriov odabir jasno pokazuje da iza njegove moderne filmske veličine stoji duboko razumijevanje temelja na kojima počiva svjetska kinematografija.