13. RUJNA 1990. godine premijerno je prikazan film Paris is Burning, revolucionarni dokumentarni film redateljice Jennie Livingston. Snimljen krajem osamdesetih i dovršen 1990., film pruža intiman i dirljiv pogled na drag scenu New Yorka i podzemnu subkulturu koju su stvarali Afroamerikanci i Latinoamerikanci iz LGBTQ+ zajednice.
Film se danas smatra jednim od najvažnijih dokumentaraca svih vremena i odabran je za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru SAD-a zbog svoje kulturne, povijesne i estetske važnosti.
Paris is Burning prikazuje živote drag kraljica, trans žena i queer osoba koje su kroz supkulturu drag balova pronalazile prostor za izražavanje, natjecanje i afirmaciju. Balovi su nudili priliku da se sudionici natječu u različitim kategorijama - od mode i plesa do imitacije društvenih uloga - i budu ocijenjeni za svoj stil i izvedbu.
Film gledatelje upoznaje s pionirima te scene, poput Pepper LaBeije, Dorian Corey i Venus Xtravaganze, koji govore o svom životu, identitetu, borbi s diskriminacijom i siromaštvom, ali i o radosti stvaranja vlastite zajednice i kulture.
Jennie Livingston majstorski balansira između prikaza blještavih balova i teških tema: rasizma, homofobije, transfobije, HIV/AIDS epidemije i ekonomskih nejednakosti. Film ne idealizira svoje protagoniste, već ih prikazuje kao stvarne ljude koji se bore za opstanak u društvu koje ih marginalizira.
Posebno dirljive su ispovijesti o snovima i ambicijama sudionika, uključujući tragičnu sudbinu Venus Xtravaganze, čija smrt daje filmu dodatnu težinu i podsjeća na opasnosti s kojima su se protagonisti suočavali.
Po izlasku, Paris is Burning dobio je pohvale kritike i osvojio brojne nagrade, uključujući nagradu žirija na Filmskom festivalu Sundance. Njegov utjecaj na popularnu kulturu je ogroman - film je upoznao mainstream publiku sa životima i problemima LGBTQ zajednice te je inspirirao aktivizam unutar LGBTQ zajednice i kasnije filmove i serije, poput serije Pose.
Uvrštavanje u Nacionalni filmski registar SAD-a dodatno je potvrdilo njegov status ne samo kao važnog dokumentarca, već i kao ključnog povijesnog dokumenta o LGBTQ+ zajednici krajem 20. stoljeća.
Paris is Burning ostaje relevantan jer govori o univerzalnim temama - identitetu, potrazi za prihvaćanjem i pravu na vidljivost. Osim što čuva sjećanje na jednu subkulturu, film slavi otpornost i kreativnost ljudi kojima društvo nije dalo apsolutno ništa, ali koji su, unatoč svemu, stvorili zajednicu u kojoj su mogli biti svoji.