KAKO pokazuju izvješća Stožera, hrvatski priobalni krajevi posljednjih dana bilježe značajno veće brojeve novozaraženih u odnosu na populaciju.

To se vrlo jasno vidi na karti HZJZ-a (dolje) na kojoj su županije uz obalu, osim Istre, sve označene tamnijim nijansama crvene, što znači da je dnevna stopa novozaraženih u njima u posljednjih sedam dana negdje između 150 i 400. Situacija je trenutno najlošija u Primorsko-goranskoj županiji, a slijede je Dubrovačko-neretvanska, Ličko-senjska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Zadarska.

Porast brojki nije iznenađenje

Porast broja novozaraženih u Hrvatskoj nije iznenađenje. On se mogao očekivati nakon ublažavanja nefarmakoloških epidemioloških mjera - otvaranja mjesta na kojima se ljudi okupljaju i blisko druže na duže vrijeme, osobito u zatvorenim, nedovoljno prozračenim prostorima. To je uzorak koji se u ovoj pandemiji uvijek iznova ponavlja, kako u Hrvatskoj tako i svugdje drugdje u svijetu. Osobito je to za očekivati sada kada u Hrvatskoj počinje dominirati značajno zarazniji britanski soj virusa B.1.1.7. Nažalost, studija nedavno objavljena u časopisu Nature pokazala je da se taj virus ne širi samo 50% brže već i uzrokuje teže kliničke slike i smrtnost veću za 55%.

> Britanski soj sve se više širi Hrvatskom. Novi rad pokazuje da je 55% smrtonosniji

Virus se može zaustaviti samo na dva načina - cijepljenjem ili epidemiološkim mjerama kao što su održavanje distance, pranje ruku i nošenje maske. Budući da cijepljenje u Hrvatskoj ide vrlo sporo, jedino na što se možemo osloniti su epidemiološke mjere. 

(Ne)povjerenje u Stožer

Ipak, nameće se pitanje zašto su neke županije u nekom trenutku značajno jače pogođene epidemijom, a neke druge manje. Na to pitanje nije lako dati jednostavan odgovor jer postoje mnogi čimbenici koji neku županiju ili regiju razlikuju od druge.

Jedan od uočenih čimbenika koji mogu utjecati na epidemiološku situaciju jest povjerenje, odnosno nepovjerenje građana u preporuke i mjere koje dolaze od vlasti.

Epidemiolog Ozren Polašek s Medicinskog fakulteta u Splitu, koji je član vladinog Znanstvenog savjeta, kaže da u prilog tome govori jedna studija koja je nedavno provedena u Vijetnamu.

"U Vijetnamu su napravili istraživanje koje je pokazalo da je povjerenje građana u njihov Stožer bilo jako važno u smislu epidemiološke situacije. Pokazalo je da su u različitim dijelovima zemlje oni koji su više vjerovali vlastima i više se pridržavali mjera imali bolje ishode", kaže Polašek.

"To je očekivano. Čim ljudi nemaju povjerenje u smjernice koje im se daju, neće se ni ponašati u skladu s njima. Dakle, ovu situaciju barem dijelom može objasniti povjerenje u Stožer. Onog trena kada on počne gubiti kredibilitet, ljudi počinju razmišljati: 'Ako se drugi ne muče, ako rade gluposti, a ne dobivaju kazne, zašto bih se ja pridržavao mjera?' Ovime ne želim propagirati kažnjavanje, no od takvog razmišljanja polazi svatko od nas. Stoga moramo usvojiti određenu disciplinu u pridržavanju mjera. Ili ćemo to učini kulturološki ili će se mjere morati nametati", tumači naš epidemiolog.

"Turističke regije, osim Istre, inzistiraju na starim obrascima ponašanja"

Zanimljivo je da se trenutna epidemiološka situacija geografski podudara s razinama pridržavanja preventivnih mjera u slučaju drugih zaraznih bolesti, kao što su ospice, ali i s (ne)pridržavanjem mjera tijekom prošle turističke sezone.

"Sigurno se tu barem dijelom radi o nekim regionalnim razlikama u percepciji. Teško je mijenjati same postavke kulture i odgoja. Meni još uvijek nije jasno zašto primarno turističke regije, osim Istre koja uvijek bolje stoji, i dalje inzistiraju na starim obrascima ponašanja i ne mogu se ili ne žele prilagođavati novim situacijama. Mislim da je svijet na koji smo svi navikli jednostavno nestao. Povratka na ono što smo imali više nema ili će se dogoditi puno sporije nego što bismo mi htjeli. Mene godinu dana nakon početka pandemije jako razočarava to što se nismo uspjeli prilagoditi novoj situaciji. Svi se ponašamo kao da će ovo uskoro proći - samo treba da netko mahne čarobnim štapićem. Nismo se prilagodili ni na kojoj razini - od informatizacije do razine osobnog ponašanja; nama treba korak naprijed, a ne u stranu", kaže Polašek.

"Moramo se zamisliti nad time kako što sigurnije doći do ljeta"

Mogu li na situaciju utjecati klimatski uvjeti, primjerice činjenica da se ljudi u priobalnim krajevima zbog ljepšeg vremena već duže imaju priliku bliskije družiti?

"To se mora podvesti pod ideju zamora mjerama u populaciji. Čim je krenulo lijepo vrijeme, ljudi su poželjeli predahnuti i malo se opustiti. To je izgledni mehanizam. Ja već nekoliko dana ističem da nam treba još strpljenja. Ova epidemija nije gotova i ako imamo odakle izvući još nešto strpljenja, sada je vrijeme za to. Situacija je prilično loša. Svi smo se navikli na prilično blage mjere i stoga nevolja sada ponovno kuca na vrata. Generalna poruka je da se moramo resetirati i zamisliti se nad time kako što sigurnije doći do ljeta", apelira naš sugovornik.

"Utjecaj sezonalnosti je mali, puno manji nego kod gripe"

Polašek ističe da SARS-CoV-2 nije izrazito sezonalan, što je za očekivati jer je riječ o virusu koji je vrlo zarazan i koji je novi u populaciji, što znači da još nismo razvili masovniji imunitet na njega. Iz toga slijedi i da se ne trebamo opuštati samo zato što dolazi toplije vrijeme.

"Vidimo da ovaj virus ima svojstva sezonalnosti, no njezin utjecaj je mali, puno je manji nego kod gripe", kaže Polašek.

"Sezonalnost možda može smanjiti epidemiju za nekoliko postotaka. Međutim, dobrom ljetu možemo se nadati samo ako u njega uđemo s malim postotkom novozaraženih i onda nam još malo pomogne i sezonalnost. Ako uđemo s visokim stopama novozaraženih, onda će ljeto situaciju tek malo ublažiti, što će i dalje biti loše. Stoga se ne smijemo ljetu nadati kao spasitelju; ono može biti spasitelj samo ako već imamo povoljnu situaciju. Latinska Amerika nam je pokazala da ljeto neće u cijelosti izbrisati širenje virusa. Ako epidemija divlja, ljeto će je samo malo usporiti", tumači.

"Moramo se ili cijepiti ili pooštriti mjere i prilagoditi ponašanje"

S dolaskom toplijeg vremena i otvaranjem kafića i restorana počela su i intenzivnija druženja jer mnogi smatraju da se na otvorenom teško mogu zaraziti ili uopće ne mogu. To je osobito uobičajen prizor u priobalju gdje je temperatura nekoliko stupnjeva viša nego na kontinentu.

No Polašek ističe da ljudi trebaju biti svjesni da rizik da se zaraze na otvorenom postoji iako je značajno manji nego u zatvorenom.

"Svaki element zaštite koji koristimo - od distance preko pranja ruku do nošenja maske, čak i na otvorenom - usporava širenje epidemije. Ja spadam među ljude koji nose masku čak i na otvorenom. Takvih ljudi ima. To je vjerojatno razumno, međutim, to također odražava nečiju spremnost na pridržavanje mjera. Naime, ljudi koji nose masku čak i na otvorenom vjerojatno i druge stvari rade mudrije i sigurnije. To stoga nije samo alat već i indikator nečijeg ponašanja. Moramo se ili cijepiti ili pooštriti mjere i prilagoditi ponašanje; nemamo drugog rješenja", poručio je za kraj Polašek.