IZRAEL je nedavno prvi put u povijesti izveo napad na glavni grad Katara, bliskog saveznika SAD-a i domaćina jedne od najvećih američkih baza u regiji. Najnoviji zračni udar na Dohu, koji je izraelska vojska opisala kao akciju protiv "visokog vodstva Hamasa", još jednom je pokazao da Izrael vojno djeluje daleko izvan svojih granica – i to gotovo bez posljedica.

Izrael pokazao da može napasti i važnog saveznika SAD-a

Izraelci su poručili da su cilj udara na Dohu bili članovi vodstva Hamasa izravno odgovorni za masakr 7. listopada 2023. Iz Hamasa su naveli da je poginulo šest osoba.

Ured izraelskog premijera Benjamina Netanyahua priopćio je da je "akcija protiv vodećih čelnika Hamasa bila potpuno neovisna izraelska operacija". Izrael je upozorio Sjedinjene Države da priprema zračne napade i za to očito dobio prešutnu dozvolu, što znači da je SAD tolerirao napad na svog važnog saveznika.

Svijet osudio akciju

Akcija je izazvala široko nezadovoljstvo i zabrinutost više država i međunarodnih organizacija, poput Ujedinjenih naroda i Europske unije, koja je danas, prije svega zbog situacije u Gazi, učinila i konkretnu stvar suspendiravši sva plaćanja Izraelu, osim za projekte civilnog društva.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron nazvao je napade "neprihvatljivima bez obzira na motiv".

Iako reakcije postoje, ovog puta ipak izraženije jer je riječ o bogatom Kataru, a ne npr. Iranu i drugim zemljama, to Izrael očito ne sprječava da vojno djeluje izvan svojih granica.

Politolog Obućina: Ovo pokazuje moć izraelskog lobija

Vedran Obućina, politolog i pročelnik Studijske grupe za Tursku i Bliski istok u Institutu za europske i globalizacijske studije, odgovorio nam je na pitanje kako objasniti izraelsku sposobnost da provodi vojne napade u drugim državama gotovo bez ozbiljnih posljedica.

"To pokazuje moć i snagu izraelskog lobija u svijetu i svih biznis dogovora koje Izrael ima s Europom i Sjedinjenim Državama. Moć novca je takva. No, nije Izrael jedinstveni slučaj.

Imamo Saudijsku Arabiju i zaljevske zemlje koje su izrazite diktature, protivne bilo kakvim ljudskim pravima, a i dalje se radi s njima kao da nas se to ne tiče. Uz takvo licemjerje je jasno i da neće doći do ozbiljnih sankcija po Izrael", rekao je Obućina.

Izrael je prije tri mjeseca raketirao Iran

Samo u zadnjih godinu dana, izraelske snage izvele su nekoliko zračnih udara na susjedne zemlje, ne računajući već duži i intenzivan sukob u Gazi.

Izrael je u lipnju napao Iran pri čemu je gađao stotine vojnih i nuklearnih ciljeva s ciljem sprječavanja Teherana da razvije atomsko oružje. Radilo se o do tada neviđenoj eskalaciji između ove dvije zemlje.

Napadi u Siriji, Libanonu...

Nakon što je lani u prosincu počeo sirijski građanski rat, Izrael je izveo i brojne zračne udare u Siriji, ciljajući iranske postrojbe i Hezbollahove logističke baze. Također, Izrael je proveo niz zračnih udara na Jemen, usmjerenih na proiranske snage hutista, islamističke skupine koju podržava Iran.

Raketirali su položaje Hezbolaha u Libanonu, ciljajući vojne zapovjednike i ključne infrastrukture ove militantne skupine. U toj eskalaciji su detonirali i stotine pagera i voki-tokija koje koriste pripadnici Hezbolaha.

Napadi na egipatske baze, Irak...

Ako krenemo u dalju povijest, u Šestodnevnom ratu 1967. Izrael je prvi započeo vojnu akciju izvođenjem preventivnih zračnih udara na egipatske zračne baze. Time je otvorio širi sukob s Egiptom, Jordanom i Sirijom, koji je završio izraelskim zauzimanjem Sinajskog poluotoka, Pojasa Gaze, Zapadne obale, Istočnog Jeruzalema i Golanske visoravni.

Kasnije, 1981. godine, Izrael je izveo preventivni zračni udar na irački nuklearni reaktor Osirak kod Bagdada (Operacija Opera), kako bi spriječio Irak da razvije nuklearno oružje. Sljedeće godine, 1982., Izrael je pokrenuo invaziju na Libanon s ciljem protjerivanja Oslobodilačke organizacije Palestine iz južnog Libanona te slabljenja sirijskog utjecaja u toj zemlji.

"Sustav je umrežen"

"Sustav je umrežen. U njemu postoji izraelska sposobnost da lobira među američkim kongresnicima i senatorima u Sjedinjenim Državama. Tu su i jake interesne skupine u vojnoj industriji koja podržava sve ove oblike napada i međunarodnog širenja tenzija.

S europske strane, moglo bi se na stvari gledati tako što Njemačka, pa i Hrvatska, gledaju na stvari s prizme povijesne odgovornosti prema postojanju Izraela. To je beznačajni stav jer Izrael postoji, neće otići. Ne vidim prijetnju Izraelu u smislu postojanja njegove državnosti.

Zato, treba postojati kritika iz vrijednosne perspektive prema ovim oblicima djelovanja Izraela, koji krši sve međunarodne sporazume, ali i sve ideje kako demokratska zemlja treba funkcionirati. Ali vidimo da postoji oporba u Izraelu koji pokazuju da Izrael jest demokratska zemlja, ali s ekstremnom vladom koja je došla do te razine da čak i EU poduzima neke korake, kakvi god oni bili", rekao je Obućina.

"Vojno se malo tko može nositi s Izraelom"

Napominje kako se vojno malo tko s Izraelom može nositi. "Imaju sposobnost, imaju novac da kupuju oružje, imaju svoju industriju, svoje kapacitete i vojno mogu napraviti što ih god zanima", rekao je.

Objašnjava i kako ovim akcijama izraelska vlada dobiva puno.

"Moramo razlučiti dvije stvari, jedno je Izrael kao država i njegovi interesi, drugo je izraelska vlada. Vlada dobiva puno s ovim jer produžuje izvanredno stanje i produžuje mogućnost da sama donosi odluke mimo vojnog ili parlamentarnog establišmenta.

Tu vidimo koliko je ta vlada ekstremna, ali i koliko poduzima korake mimo interesa samog Izraela. Iako vlada predstavlja Izrael, vidimo da mnoge sastavnice izraelske države ne podržavaju ovo što radi vlada", kaže.

"Ovo je kršenje međunarodnog poretka"

Izrael svoje vojne akcije često pravda priznavanjem prava na samoobranu suverene države, osobito u kontekstu neposrednih prijetnji. 

"Apsolutno akcije izvan granica ne možemo promatrati kao obranu suverene države. Ako bi se reklo da, tada imamo jako puno problema. Onda je legitimno ono što je JNA htjela ubiti Franju Tuđmana jer je, eto, bio prijetnja za državu.

Ovo je po svim uzusima agresija na drugu zemlju. To je gotovo oblik objave rata Kataru. Zašto bi Izrael napravio nešto takvo bez zaleđa? Reakcija Ursule von der Leyen, koja nije protuizraelski nastrojena, očito pokazuje da se ne može tolerirati kršenje međunarodnog poretka. Ako ćemo ovo prihvatiti, onda na taj međunarodni poredak možemo zaboraviti", objasnio je Obućina.