PSI KOJE je splitski psihijatar mučio i uzgajao za borbe konačno su spašeni i smješteni u novi dom. Dio pasa bio je vrlo brzo premješten, a 40-ak ih je čekalo izgradnju novog, privremenog skloništa na Karepovcu. Nakon četiri mjeseca svi psi su skinuti s lanca i borave u vlastitim boksevima.

Bez debelih lanaca u novim kavezima 

Posjetili smo privremeni smještaj koji je izgradio Grad Split i zatekli djelatnice NO KILL skloništa za napuštene životinje Animalis Centrum, koje svaki dan vode brigu o čupavim prijateljima i igraju se s njima. Oko vrata više nemaju ogrlice teške i po 10 kilograma, a ne zatežu ih ni debeli lanci. Polako zaboravljaju na borbe i uče se igrati te prihvaćati ljude.

Iako su prije četiri mjeseca spašeni od vlasnika koji ih je držao u stravičnim uvjetima, neki su i dalje u strahu. Zvonimir Filipović, direktor NO KILL skloništa za napuštene životinje Animalis Centrum, kazao nam je da proces socijalizacije ovisi o samom psu, no s obzirom na stanje koje su zatekli po dolasku na Duilovo, svjesni su kako je za sve potrebno vrijeme.

"Ne bih nikad pomislio da netko ima takvu drskost da usred Splita napravi nešto ovakvo i da, sad znamo, to godinama funkcionira. Kad smo ih vidjeli prvi put, ostali smo u nevjerici i ne možemo shvatiti kako su ti psi uopće mogli biti živi. Preživljavali su hladnoće i vrućine te sve između što se događalo.

Imali su ozljede i rane od borbi, neki nisu imali oko, grizli su si noge zbog jako lošeg psihičkog stanja. Teško je to sad i govoriti. Bili su vezani na lancima od 2 metra s prljavim posudama, boravili su na izvoru zaraze. Ostao je još jedan dio njih koji su prema ljudima manje dobronamjerni, ali to se sve skupa unaprijedilo i radimo na tome da postanu psi koji se mogu udomiti", rekao je Filipović.

Stela: Na početku je bilo teško, ali sad su većinom svi bolje

Bilo je potrebno, pričaju nam, puno hrabrosti, strpljenja i ljubavi kako bi se pse pregledalo i odvelo na bolje mjesto. Veliku ulogu u tome, kao i njihovom napretku, ima Stela Gotal, koja je među prvima ušla na Duilovo među zatočene pse, a danas je jedna od rijetkih koji se usude ući u boks pasa za koje se i dalje smatra da su opasni.

I sama je prije pet godina, kaže, udomila stafordicu, pa joj je suživot s takvom pasminom pomogao u snalaženju sa psima koji su prošli pakao na Duilovu.

"Kad ih usporedimo s prvim danom kad smo ih pronašli, malo su se opustili, neki su još na distanci, ali većinom su svi stvarno bolje. Traže pažnju i čim žele neku komunikaciju, to je već za njih ogroman korak.

Na početku je bilo teško jer ne mogu shvatiti da je to jedna životinja morala proživjeti, posebice kad imam doma psa kojem je lijepo i leži na kauču, dok oni nisu ništa imali. Zbog toga je teško, a opet, s druge strane, mi smo njima stepenica u bolji život, pa to probudi i neko zadovoljstvo u vama", kazala je Stela, koja je dodala da ih ipak ne treba žaliti:

"Teško je svima kada čuju što su prošli i to se nikad više ne bi smjelo ponoviti nijednom psu. No ipak ih ne trebamo žaliti, nego im trebamo pružiti ljubav i brigu. Oni su, kao i ostali psi, često lukavi i pravi mali glumci, pa ti se vrlo lako uvuku pod kožu."

"Vole su kupati i maziti, a jednog zovem Luka Modrić"

Priznala nam je da ima nekoliko omiljenih koji su joj se uvukli pod kožu, pa svako jutro prvo njih pozdravi, a nakon toga odmah odlazi do onih koji su još uvijek isprepadani.

"Najdraži su mi oni što su malo preplašeniji, pa mi je najslađe kod njih doći da vidim jesu li se malo opustili i je li danas taj dan kad će se vidjeti njihov napredak. Kad vidim samo mah repićem, odmah se radujem.

S njima je svaki dan anegdota. Imamo jednog velikog koji se baš jako voli kupati, ali tada morate znati da je to trenutak u kojem ćete i vi biti okupani. Bio bi najsretniji da ovdje imamo veliki bazen. On je malo blentav, ali vjerujem kako će sigurno pružiti puno ljubavi onima koji ga udome. Jednog zovem Luka Modrić jer se toliko igra s posudom da je šuta po cijelom kavezu", ispričala nam je.

Glavni cilj je udomiti ih 

Uskoro se očekuje i dovršetak uređenja privremenog smještaja, pa će, pričaju nam, psi imati prostora i za svakodnevna istrčavanja i socijalizaciju jedni s drugima.

"Za njih je ovo preseljenje zbilja značajno i možemo napraviti još puno malih koraka prema naprijed. Korak po korak. Ovo sklonište nije najluksuznije na svijetu, ali isto tako nije očajno i imaju nemjerljivo bolje uvjete nego prije. Nisu direktno izloženi suncu, nisu na lancu i dobili su sve veterinarske tretmane, a tako ćemo i nastaviti.

Grad ovdje planira izgraditi jedan koridor za istrčavanje i treninge. To je nešto čemu se veselimo i što bi se trebalo realizirati kroz dva mjeseca. Tu ćemo onda moći trenirati s njima, socijalizirati ih, raditi s raznim drugim vanjskim partnerima koji su već pokazali interes.

Dat ćemo sve od sebe da ih se što više udomi. Neki od njih su već spremni za udomljavanje, a oni koji se na to odluče morat će proći jedan cijeli proces da vidimo jesu li spremni udomiti ove životinje", zaključio je Filipović.