DIPLOMATSKI proces vezan za primirje naglo se ubrzao tijekom proteklog vikenda. Niz događaja doveo je do početka izravnih pregovora između Kijeva i Moskve, što je malo tko očekivao prije tjedan ili dva.

Redoslijed događaja

Za vikend su u Kijev došli čelnici najvećih europskih zemalja: Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Poljske. Održan je sastanak s ukrajinskim predsjednikom, a ishod sastanka je svojevrsni "ultimatum" predsjedniku Putinu. Europski čelnici i ukrajinski predsjednik iznijeli su zahtjev da Moskva pristane na 30-dnevno primirje, s početkom u ponedjeljak, 12. svibnja. U suprotnom, sankcije bi bile pooštrene, a vojna pomoć Ukrajini povećana. Tvrde i da se SAD slaže s tim stavom.

Ipak, sam predsjednik Trump nije ništa komentirao niti je potvrdio planove za uvođenje sankcija ako Rusija odbije pristati na prekid vatre. U subotu navečer oglasio se ruski predsjednik i odbacio bezuvjetno primirje. Izjavio je da Rusija ne prihvaća ultimatume i predložio Ukrajini da o tom pitanju razgovara u izravnim pregovorima. Uz to, Kremlj je predložio Istanbul kao mjesto pregovora. Jurij Ušakov, koji bi prema glasinama trebao predvoditi rusku delegaciju u Istanbulu, izjavio je da će Moskva uzeti Istanbulski sporazum iz 2022. godine kao osnovu za pregovore.

Glavna točka nacrta sporazuma iz 2022. godine bila je neutralni vojni status Ukrajine, odnosno neulazak u NATO. Osim toga, tada je na stolu bilo povlačenje ruskih trupa na liniju prije 24. veljače 2022., s iznimkom Donbasa, za koji bi se napravio novi sporazum. Također, Ukrajina bi imala ograničen broj vojnog osoblja i ograničen broj oružja.

Nova realnost

Iako bi sporazum iz 2022. godine trebao biti temelj za pregovore, sasvim je sigurno da sada Rusija neće pristati na povlačenje svojih trupa na liniju iz veljače 2022., već da će se situacija prilagoditi "stanju na terenu". Istovremeno, ruski predsjednik nije isključio mogućnost da će prekid vatre postati predmet rasprave: "Ne isključujemo da će tijekom ovih pregovora biti moguće dogovoriti novo primirje. Štoviše, pravo primirje, kojeg bi se pridržavala ne samo Rusija nego i ukrajinska strana, bio bi prvi korak prema dugoročnom, održivom miru."

Sljedećeg dana predsjednik Zelenski praktički je odbio pregovarati s Rusijom dok ne pristane na prekid vatre: "Očekujemo da će Rusija potvrditi prekid vatre, počevši od sutra. A Ukrajina je spremna za susret."

Međutim, ubrzo je došlo do promjene, što se može povezati s objavom američkog predsjednika koji je na prilično oštar način pozvao Ukrajinu da pristane na pregovore s Rusijom u Turskoj. Nakon toga predsjednik Zelenski izjavio je da će osobno otići u Istanbul na pregovore i da isto očekuje od ruskog kolege.

Ususret pregovorima

Paralelno s tim, Ukrajina i europski saveznici nastavili su promovirati stav da bi Moskva trebala pristati na 30-dnevni prekid vatre kako bi pregovori bili mogući. Francuska i Njemačka najavile su uvođenje novih sankcija ako se na to ne pristane. S druge strane, Kremlj inzistira na tome da će se prekid vatre dogoditi ako se postigne dogovor na pregovorima.

No sve je više znakova da će ukrajinski predsjednik otići u Istanbul u četvrtak. Odnosno, ovaj četvrtak trebali bi početi prvi službeni pregovori između Rusije i Ukrajine, tri godine nakon sastanka baš u Istanbulu. Čak postoji dobra šansa da pregovori daju neke rezultate. Iako je već nekoliko puta najavio povlačenje iz pregovora, predsjednik Trump spomenuo je da razmišlja o odlasku na pregovore. No zasad je to tek u sferi mogućeg.

Uloga Trumpa

Dođe li do pregovora, s Trumpom ili bez njega, jasno da je će on za to preuzeti velike zasluge. Iako se činilo da se SAD povlači iz pregovora, u ključnom trenutku Washington je "natjerao" dvije strane na pregovore. Činilo se da će dolazak europskih čelnika u Kijev, formiranje stava i postavljanje zahtjeva Moskvi proteći bez američkog predsjednika. U cijeloj toj priči SAD je izgledao gotovo kao "sljedbenik" politike i stava koje su europski čelnici u suglasnosti s Kijevom iznijeli u javnost.

Međutim, u ključnom trenutku, kad se osjetilo da bi Moskva htjela pristati na pregovore pod svojim uvjetima, predsjednik Trump doveo je Europu i Kijev pred gotov čin zahtijevajući da se bespogovorno prihvati "ponuda" Moskve. 

Što nosi budućnost?

Naravno, nitko ne može sa sigurnošću reći što će se dogoditi u četvrtak, no jasno je da i Moskva i Kijev žele pregovarati, što je prvi takav moment nakon tri godine rata. Moskva više nije mogla "zavlačiti" novu američku administraciju, već je morala dati svoje uvjete za pregovore. Kad se to dogodilo, SAD je "objeručke" prihvatio ponudu. Osim toga, za Rusiju možda i bitnije, Kina je podržala inicijativu Europe i SAD-a, tako da bi Moskva u diplomatskom smislu riskirala jako puno kad na to ne bi pristala.

No sve to ipak ne znači da će pregovori biti plodonosni. Stavovi zemalja o temeljnim aspektima mirnog rješenja izrazito su polarizirani. Osim toga, ni Ukrajina ni Rusija ne smatraju svoju situaciju na bojnom polju toliko teškom da bi prihvatili neke uvjete druge strane.

Drugim riječima, pregovori bi mogli biti uspješni ako se obje strane, ne samo načelno, slože s prekidom vatre duž prve crte i utvrde glavne uvjete za prekid vatre. Jasno je da je u tom smislu Rusija ta koja pristaje ili ne pristaje na uvjete. U tome bi SAD mogao odigrati bitnu ulogu nudeći kroz sporazum, ili mimo njega, Rusiji nešto zauzvrat (ukidanje nekih sankcija, priznavanje Krima ili nešto drugo).

Zaključno, sama najava pregovora je pozitivna i ako se uzme u obzir težina rata i svega što nosi ovaj rat, ona je i nužna. Međutim, rat u Ukrajini i dalje je daleko od rješenja, s vrlo upitnom i složenom perspektivom.