OVIH dana prevladavala je vijest o ruskom udaru na središte grada Sumi. Prema dostupnim informacijama radi se o dvije balističke rakete, nakon čijih je udara poginulo 35 ljudi, a preko sto ih je ranjeno. Među poginulima i ozlijeđenima bilo je i djece. Isto tako, ranije se dogodio sličan takav udar na Krivi Rog.

Predsjednik Zelenski dao je izjavu da je projektil pogodio zgradu sveučilišta. Istodobno iz raznih izvora dolaze informacije da su meta bili ukrajinski vojnici. Navodno su projektili imali za cilj pogoditi ukrajinske vojnike koji su prisustvovali ceremoniji dodjele nagrada 117. brigadi teritorijalne obrane koja se borila u toj regiji. Prema neslužbenim informacijama, došlo je do curenja informacija prilikom slanja pozivnica za taj događaj.

Ipak, čak i ako se potvrdi da je cilj napada bio vojno okupljanje, to ne bi trebalo promijeniti bit onoga što se dogodilo. Korištenje takvog oružja (balističkih projektila) na području grada gdje su mnogi civili smatra se ratnim zločinom. Ipak, s obzirom na kontekst ovoga rata, takve kvalifikacije padaju u drugi plan, stoga je bitno pogledati i druge aspekte.

Ceremonija

Igor Mosijčuk, novinar i političar radikalno desne stranke Svoboda, izjavio je da su na događaj pozvani i civili. Također, apelirao je u svojim izjavama na kaznenu odgovornost guvernera OVA-e (Oblasne vojne administracije) Vladimira Artjuha u Sumskoj oblasti i drugih dužnosnika.

Prema njegovu tumačenju, oni su promovirali tu ceremoniju kako bi dobili malo PR-a. Također, prema njegovim izjavama tamo su se okupili i vojska i civili, uključujući djecu. Istodobno gradonačelnik Konotopa, koji se također nalazi u Sumskoj oblasti, nazvao je guvernera Artjuha "ološem" te ga također optužio za okupljanje 117. brigade u zgradi sveučilišta. Da je cijela priča dobila političku konotaciju govori i to da je vrlo brzo guverner Artjuh smijenjen s dužnosti.

Politički aspekt

Rusko ministarstvo obrane tvrdi da su dva projektila Iskander pogodila mjesto sastanka zapovjednog stožera OS Ukrajine. Prema dostupnim informacijama, ruska strana nije bila sigurna gdje će se točno održati sastanak. Točno se vide zgrade na kojima se vide glavna oštećenja, što znači da su ruske snage "za svaki slučaj" pogodile obje zgrade. 

Ukrajinska strana nije komentirala detalje. Međutim, znakovito je to da je šef Ureda predsjednika Andrij Jermak napisao da ga smeta kada neki ljudi "koriste" tragediju i "ratni zločin" Rusije za PR na društvenim mrežama, očito aludirajući na Mosijčuka i druge.

S ruske strane, takav udar nije novost. Postojali su već takvi udari, kada je cilj napada neka vojna ceremonija ili izložba oružja. Međunarodna reakcija na ovaj događaj slična je kao u svakom takvom slučaju. Osuđujući Rusiju za raketiranje, EU, Velika Britanija i druge zemlje izjavile su da bi Moskva trebala slijediti primjer Kijeva kada je riječ o pristanku na prekid vatre.

Za razliku od prethodnih takvih udara, sada nije bilo poziva sa Zapada da se poveća isporuka oružja Ukrajini i poziva da se dodatno sankcionira Rusiju. Stajalište SAD-a posebno se izdvajalo od ostalih. Predsjednik Trump je ovaj napad okarakterizirao kao "pogrešku" te je dodatno označio bivšeg predsjednika Bidena kao glavnoga krivca za ovaj rat. Glavni javni koncept Zapada u skladu je sa zahtjevima predsjednika Trumpa, a to je zaustaviti rat u Ukrajini.

Udar na Dnjipro

Nakon udara na Krivi Rog i Sumi, Ruska Federacija započela je i masovni napad na grad Dnjipro. Ipak, kontekst toga napada nešto je drugačiji. Za razliku od prethodnih udara, Dnjipro je napadnut iranskim dronovima koji su iskorišteni za udare na energetsko postrojenje. 

Prema tumačenjima analitičara, 17. travnja prošlo je 30 dana otkako je Ruska Federacija objavila moratorij na napade na ukrajinsku energetiku. Kremlj je priopćio da nisu primljene nikakve nove upute od predsjednika Putina u vezi s moratorijem. Ova se izjava može protumačiti tako da Ruska Federacija nije produžila moratorij.

Ukrajina, s druge strane, tvrdi da je moratorij na snazi od 25. ožujka i da je ovo kršenje moratorija. Vjeruje se da će Kijev nastaviti s napadima na rusku energetiku, osobito na rafinerije nafte. Iako su se obje strane međusobno optuživale za kršenje moratorija, činjenica jest da nije bilo prekida rada na značajnim energetskim objektima na području Ukrajine i Ruske Federacije.

Nastavak pregovora

Budući da je očito istekao moratorij o udarima na energetska postrojenja, nameće se pitanje postoje li novi planovi kada je riječ o mirovnim pregovorima. U tom kontekstu za Ukrajinu je važan događaj sastanak u Parizu ovih dana. U Parizu se ukrajinsko izaslanstvo na čelu s Jermakom našlo s predstavnicima SAD-a, Witkoffom i Rubiom.

Upravo je Witkoff, koji se isprofilirao kao "Trumpov čovjek za Rusiju", prošli tjedan razgovarao s predsjednikom Putinom. Navodno je razgovor trajao duže od četiri sata. Sam Witkoff izjavio je da je postignuto "međusobno razumijevanje" s Kremljom. Također, najavilo se da će se pregovori zapadnih čelnika nastaviti u Parizu. Prema pisanjima, Witkoff je razgovarao o uvjetima Kremlja za pristanak na prekid vatre. Koji su to uvjeti, nitko ne zna pouzdano.

Europa je uključena

Osim toga, nitko ne zna pouzdano koliko će Europa biti uključena u pregovore, ali se sa sigurnošću može reći da će biti. Unutar Europe trenutačno postoje dva pitanja. 

Prvo je uvođenje europskih mirovnih snaga nakon prekida vatre. Moskva je kategorički protiv prisutnosti NATO trupa na ukrajinskom teritoriju, a dodatno je i SAD negativnoga stava prema ideji mirovnih snaga. Doduše, stav SAD-a nejasan je do kraja. 

S jedne strane SAD odbija takvu mogućnost, a s druge strane predsjednik Trump govori da bi odluku o mirovnim snagama trebale donijeti zemlje koje ih žele poslati. Ono što se može reći jest da, ako i dođe do slanja takvih snaga, gotovo je sigurno da SAD neće sudjelovati u tome.

Drugo pitanje su sankcije. Značajan dio sankcija uvele su zemlje EU. Ako se pregovori SAD-a i Rusije vode i o ukidanju sankcija, onda je potrebno u pregovore uvesti i Europu, na ovaj ili onaj način. Daljnji tijek događaja ovisit će i o spremnosti Europe i Ukrajine da prihvate eventualne "dogovore" Washingtona i Moskve, odnosno uvjete koji su postavljeni. 

Vrlo je izvjesno da će ići nekoliko iteracija prijedloga i protuprijedloga, odnosno da nijedna strana neće odmah pristati na sve uvjete druge strane. Iako se ponovno optimistično najavljuje prekid vatre, vrlo je teško vjerovati da će to biti u potpunosti unutar idućih tjedana ili čak mjeseci.