INVAZIJA štakora sve je veći problem u britanskim i američkim gradovima. Na djelu je "ratmageddon", izvještava BBC.

Prošle godine John Gladwin iz Croydona u Engleskoj otvorio je kuhinjski ormarić i zatekao vreću zemlje poderanu u komadiće. Nekoliko dana kasnije osjetio je i oštar miris, sličan onom kod kontejnera ispred zgrade. "Odmah sam znao što je", kaže. "Štakori."

Navikao ih je viđati oko smeća, ali sada su ušli i u njegov stan. "Čuo sam ih u ormarićima i iza kade. Jedno jutro kad sam se probudio, tukli su se ispod kade, vrištali i cviljeli", rekao je Gladwin.

Gladwin, koji u Croydonu živi s petero djece, odmah je reagirao. Postavio je ulje paprene metvice i otrov, i zasad se nisu vratili. Ipak, iskustvo ga je uznemirilo. "Bojao sam se za zdravlje djece, nisam želio da nešto pokupe."

Osjećao je i sram. "Nije lijepo reći da smo zaraženi, da naša obitelj živi u stanu punom štakora." Tvrtka Cleankill, koja se bavi deratizacijom u južnoj Engleskoj, zadužena je za njegovo naselje. Osnivač Clive Bury kaže da je broj intervencija zbog štakora "značajno" porastao – oko 20% u posljednje dvije godine.

Problem i u Sjevernoj Americi

Sličan trend bilježi se diljem zemlje. Britansko udruženje za kontrolu štetočina (BPCA) navodi da je više od polovice članova u posljednjih pet godina zabilježilo porast poziva zbog štakora.

Točan broj štakora gotovo je nemoguće procijeniti jer žive u kanalizaciji i nastambama pod zemljom, a izlaze uglavnom noću. Procjene u Velikoj Britaniji kreću se između 10 i čak 120 milijuna. Ono što je sigurno: od početka 2023. do sredine ove godine gradska vijeća zaprimila su više od pola milijuna prijava infestacija, prema podacima prikupljenima putem zahtjeva za pristup informacijama.

Problem, međutim, nije ograničen na Veliku Britaniju. Slični porasti zabilježeni su u Washingtonu, San Franciscu, New Yorku, Amsterdamu i Torontu.

Iako štakori nisu inherentno prljave životinje, hrane se u kanalizaciji i kontejnerima te prenose opasne bolesti. Njihov urin može prenositi leptospirozu (Weilovu bolest), a iz izmeta se može širiti hantavirus. Također uništavaju usjeve i kontaminiraju hranu.

Toplije vrijeme, više štakora

Bobby Corrigan, koji sebe naziva "urbanim rodentologom", život je posvetio proučavanju štakora. Počeo je kao deratizator u New Yorku, a tijekom studija je čak spavao na podu staje prepune štakora kako bi promatrao njihovo ponašanje.

Zapanjila ga je složenost njihove društvene strukture i primjeri ponašanja koje je smatrao altruističnima. "Vidio sam mlade štakore kako nose hranu i daju je starijima koji se nisu mogli kretati", prisjetio se.

Razloge za porast vidi u više faktora: popularnosti brze hrane, rjeđem odvozu smeća, građevinskim radovima koji remete kanalizaciju, ali i rastućim temperaturama.

Njegovo istraživanje s kolegama s američkog sveučilišta u Richmondu pokazalo je jasnu vezu između globalnog zatopljenja i širenja štakora. U Washingtonu je broj štakora porastao za gotovo 400%, u San Franciscu za 300%, u Torontu za 180%, a u New Yorku za 160%.

"Gradovi s većim porastom temperatura bilježili su i veće poraste broja štakora", navodi studija objavljena u časopisu Science Advances. Kako globalne temperature nastavljaju rasti, a zime postaju sve blaže, očekuje se da će populacija štakora nastaviti rasti.

Strojevi za razmnožavanje

Ženka štakora ima oko šest legla godišnje, svako s do 12 mladih. Već nakon devet tjedana ti mladunci postaju spolno zreli, što znači da dva štakora u godinu dana mogu teoretski stvoriti više od 1000 potomaka.

Štakori ne hiberniraju, pa ih hladnoća može ubiti ili im smanjiti plodnost. No u gradovima, gdje asfalt i betonske zgrade zadržavaju toplinu, uvjeti su idealni za njihov rast.

Zanimljiva činjenica o štakorima jest da ne mogu povraćati. Na prvi pogled to bi trebalo značiti da ih je lako otrovati, ali štakori su izrazito oprezni. Profesor ekologije Steven Belmain s londonskog Sveučilišta Greenwich objašnjava da će novi izvor hrane prvo probati u malim količinama. Ako se nakon toga ne razbole, nastavljaju ga jesti.

Tradicionalni otrovi, poput antikoagulansa, djeluju sporo i uzrokuju unutarnja krvarenja, što se smatra okrutnim načinom smrti. Uz to, mnogi štakori razvili su genetsku otpornost na te otrove.

Zbog toga se istražuju nove metode, uključujući korištenje oralnih kontraceptiva kako bi se smanjila plodnost.

Otrov ne djeluje

New York, gdje živi oko tri milijuna štakora, 2023. je dobio "carsku" funkciju – gradonačelnik je imenovao Kathleen Corradi prvom "caricom štakora".

Bivša učiteljica dobila je 3,5 milijuna dolara za podizanje svijesti o problemu. Pokrenula je "štakorsku akademiju" koja građanima pokazuje kako spriječiti infestacije.

Njezini inspektori istražuju prijave građana i izdaju kazne ako se problem ne riješi. Ključna promjena bila je obvezna upotreba spremnika otpornih na glodavce umjesto izlaganja vreća na ulici.

"Ključ dugotrajnog rješenja je uklanjanje izvora hrane", rekla je Corradi.

Croydon pod opsadom

U Croydonu, gdje Gladwin živi, deratizator Alex Donnovan pokazao je BBC-ju koliko je problem izmaknuo kontroli. U samo dva sata promatranja na imanju vidio je štakore kako se penju na drveće i skaču u kontejnere s otpadom.

"Gotovo je nemoguće riješiti infestaciju ovog razmjera. Previše je hrane", kaže Donnovan. "Čak i da stavimo otrov, neće ga jesti jer im je hrana dostupna svugdje."

Kako broj stanovnika u Velikoj Britaniji raste – predviđa se da će do 2032. dosegnuti 72,5 milijuna – a sve veći udio živi u gradovima, situacija će postajati još teža.

Dr. Corrigan vjeruje da je rješenje jednostavnije nego što se misli. "Ako pazimo na okoliš naših gradova i ne ostavljamo im hranu, nećemo ih morati trovati i mučiti." No priznaje i jedno: "Podcijenili smo ih. Ignorirali smo štakore, pustili ih da se razmnože – i sada plaćamo cijenu."