ALEKSANDAR II. Nikolajevič bio je ruski car od 1855. do 1881. godine. Povijest ga pamti kao reformatora koji je proveo značajne društvene i političke promjene, uključujući ukidanje kmetstva. Njegova vladavina obilježena je modernizacijom Rusije, ali i geopolitičkim odlukama koje su imale dalekosežne posljedice, među kojima je i prodaja Aljaske Sjedinjenim Američkim Državama 1867. godine.

Dolazak na prijestolje i prve reforme

Aleksandar II. rođen je 29. travnja 1818. u Moskvi kao najstariji sin cara Nikole I. i carice Aleksandre Fjodorovne. Njegovo obrazovanje bilo je temeljito, a kao nasljednik prijestolja od mladosti je pripreman za vladanje. Na prijestolje je stupio 2. ožujka 1855. godine, usred Krimskog rata (1853. – 1856.), koji je razotkrio unutarnje slabosti Rusije i ukazao na potrebu reformi.

Shvativši da Rusija mora modernizirati svoje društvene i ekonomske strukture, Aleksandar II. započeo je niz reformi. Najvažnija od njih bila je ukidanje kmetstva 1861. godine, čime je oslobođeno više od 23 milijuna kmetova. Osim toga, proveo je reformu pravosuđa 1864. godine, uvodeći neovisne sudove i porote, dok je istovremeno uspostavio sustav lokalne samouprave (zemstva), koji je omogućio ograničenu administrativnu autonomiju gubernijama i gradovima.

Također je proveo vojnu reformu 1874. godine, kojom je uvedena opća vojna obveza za sve društvene slojeve, smanjujući trajanje vojne službe i modernizirajući vojsku. Infrastrukturne reforme uključivale su izgradnju željezničke mreže, čime je poboljšana povezanost golemog ruskog teritorija.

Prodaja Aljaske – geopolitička i ekonomska odluka

Jedna od najznačajnijih odluka Aleksandra II. na međunarodnom planu bila je prodaja Aljaske Sjedinjenim Američkim Državama 1867. godine. Rusija je posjedovala Aljasku još od 18. stoljeća, ali je taj teritorij bio rijetko naseljen i teško obranjiv.

Nakon Krimskog rata, Rusija se našla u financijskim poteškoćama, a obrana udaljene Aljaske od mogućeg britanskog napada iz Kanade činila se gotovo nemogućom. Osim toga, trgovina krznom – koja je bila glavni izvor prihoda u regiji – bila je u opadanju zbog prekomjernog izlova.

U tom kontekstu, ruska vlada odlučila je ponuditi Aljasku na prodaju Sjedinjenim Američkim Državama. Ministar vanjskih poslova Rusije, Aleksandar Gorčakov, i ruski poslanik u Washingtonu, Eduard de Stoeckl, započeli su pregovore s američkim državnim tajnikom Williamom Sewardom. Sporazum je postignut 30. ožujka 1867. godine, a SAD su Aljasku kupile za 7,2 milijuna dolara, što je otprilike 0,88 dolara po hektaru.

U to je vrijeme mnogim Amerikancima kupnja Aljaske djelovala besmisleno pa su je nazivali "Sewardovom glupošću" (Seward's Folly) i "Sewardovim ledenjakom". No, kasnija otkrića zlata, nafte i drugih prirodnih bogatstava pokazala su da je ova kupnja bila izuzetno isplativa za Sjedinjene Američke Države.

Kasnija vladavina i atentat

Iako je Aleksandar II. proveo značajne reforme, s vremenom su u Rusiji jačali revolucionarni pokreti, nezadovoljni njegovom vladavinom i ograničenim dosegom reformi. Posebno su bili aktivni populistički revolucionari, poznati kao "narodniki", koji su zagovarali radikalne društvene promjene.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja atentata, 13. ožujka 1881. godine Aleksandar II. ubijen je u Sankt Peterburgu u bombaškom napadu koji je izvela organizacija "Narodna volja". Njegova smrt označila je kraj reformističkog razdoblja u Rusiji, a njegov nasljednik, Aleksandar III., krenuo je putem reakcionarne politike, odbacujući mnoge reforme svog oca.

Aleksandar II. ostaje zapamćen kao jedan od najvažnijih ruskih careva, reformator koji je modernizirao Rusiju i pokušao je približiti zapadnim standardima. Njegova odluka o prodaji Aljaske bila je strateški opravdana u tom trenutku, iako se kasnije pokazalo da je taj teritorij imao golemu vrijednost. Unatoč velikim reformama, njegovu vladavinu obilježila je rastuća politička nestabilnost, koja je na kraju dovela do njegova tragičnog kraja.