DOBRO je ponekad pohvaliti kolege, pa i šefa – posebno ako su nešto i napravili kako valja. Dobro je ponekad, dok se u ruci drži zdravica, a konobari u pozadini iznose vruće mesne plate, reći i koju pohvalu preko mjere, pa je čak i ukrasiti stihom.

Ali kada ministar unutarnjih poslova na nacionalnoj televiziji krene u tiradu hvalospjeva o šefu, hvalospjeva kakve nalazimo samo u političkim parodijama osamdesetih, onda se moramo zapitati: tko ili što zapravo vodi ovu zemlju?

Ministar Davor Božinović jučer je, ničim izazvan, na televiziji izveo sonatu o stranačkom šefu: "Uvijek je nekako odavao dojam čovjeka za velika djela (...)", pa nastavio: "ljudi su ga upoznali i nakon toga više nije bilo potrebe govoriti tko je Andrej Plenković".

Na kraju je došao u fazu Maxa Bunkera i Mela Brooksa: "Dobar je. Posvećen poslu. Prošao sam svijeta i nisam vidio nekoga tko toliko radi, tko je toliko fokusiran i toliko u detaljima."

Nadišao i spjevove o drugu Titu

Čestitamo ministre Božinoviću, upravo ste nadišli u uvlačenju pjesnika Juru Kaštelana koji je o Titu spjevao stihove: "Živi i radi i svijeću u njegovoj sobi / često zora ugasi." To ne da je ta razina čovjeka koji radi do zore, to je razina više. Ma, to je tri razine više.

Jure Kaštelan je ipak bio pjesnik, njemu se može oprostiti, pjesnici žive od metafore, od prenaglašavanja, a od nekuda moraju i zaraditi za ručak svaki dan i režije svaki mjesec. Mecena, makar i komunistički je razumljiv, pa onda nekako u tom smislu razumljiva "Pjesma o Titu", posvećena čovjeku, drugu i vođi.

Međutim, vi ministre Božinoviću, kao ministar unutarnjih poslova demokratske republike, ne pišete stihove nego se bavite državom, policijom, sigurnošću građana. A iz te pozicije baciti hvalospjev o radnoj etici šefa kakav bi i Kim Jong Un stavio na plakat vojne parade, to je već sasvim nova dimenzija da prostite, uvlačenja.

Mi drugi se ne bi pet života toliko nekome uspjeli uvući

Većina nas drugih, dragi moj ministre, priznajmo svoja ograničenja, ni u pet života ne bi uspjela toliko se uvući nekome. Ne bi nekima dopustila kičma, ne bi nekima dopustio želudac, a možda nekima ni zdrav razum. Tu istina dolazimo do jedne poučne istine: granice čovjekovih mogućnosti u uvlačenju u Republici Hrvatskoj uvijek se mogu pomaknuti ako je motiv dovoljno jak.

A vaš motiv je bio jači od mramora, tu bi se i Zagor i Blek Stena i ovi noviji akcijski junaci, svi skupa, pokorili pred vašom neshvatljivom, uraganskom snagom uvlačenja.

Mogli bismo ovdje nabrajati hrpu političkih, logičkih pa i radnih pogrešaka koje ste iznijeli, primjerice ta "posvećenost detaljima" može se gledati kao mikromanagement, jedan od razloga zašto su naše tvrtke često neuspješne.

No, ipak smo odlučili krenuti drugim putem, pa kako ste vi dragi ministre i na ovakav uvlakački način, koji smo jučer svi morali gledati, došli do mjesta potpredsjednika vlade i plaće koja je brat-bratu tri i pol medijalne, našim čitateljima ćemo navesti neke osnovne upute za uvlačenje.

Temeljna pravila uvlačenja

Prvo, nikad ne hvali rezultate, hvali rad. Rezultati se mogu provjeriti, rad ne. Bitno je naglasiti da je radio, ne da je napravio nešto (ili da, ne daj Bože, netko pita zašto mu je nestalo pola milijuna ljudi za mandata).

Drugo, kad nemaš dokaz, koristi apsolute: "Prošao sam cijeli svijet, ali takvog nema!" Tko uopće zna jesi li vidio svijeta iza Trsta ili Mostara? Treće, neka hvala zvuči kao otkriće vanzemaljskog života: "On radi i danju i noću!" Četvrto, uvijek ubaci mističnu dimenziju, ako već nije božanstvo s Olimpa, neka bude polubožanstvo s kojeg obližnjeg brežuljka: "On vidi što drugi ne vide!"

Peto, ne koristi brojeve, kvare bajku, dakle uvijek je "nevjerojatno puno", "iznimno radišan", nikada koliko sati radi ili koliko mu je kadrovska politika uspješna. Sati su provjerljivi, a i zlobni iz oporbe bi mogli početi o brojevima, recimo zaduživanja države ili uhićenih ljudi od povjerenja.

Uvlačenje je stalna aktivnost

Uvlačenje nije sezonska djelatnost. Uvlači se uvijek, i kada je dan i kada je noć i kada nastupi pomrčina bilo Mjeseca bilo uma. Hvali u miru, hvali u ratu, hvali u mirnoj reintegraciji, hvali i pješice i u vagonu-restoranu. Samo hvali.

Ne hvali samo njega, hvali i sve što dotakne, hvali njegove odluke, olovke, službene automobile i pogled kroz prozor. Hvali posebno njegovu pojavu. Kada se on pojavi, zvijezde zasjaju, vuk se uplaši, a sova mu se divi mudrosti. Tamo gdje mu pogled seže planina zazeleni... Ako je planinska golet, onda se usput i pošumi. Ako je suša, kiša padne, ako je kišno, sunce zasija...

Shvatili ste?

Tito, Napoleon, Kim Jong Un

Kopiraj klasične uzore. Cezara, Napoleona, Tita, Kim Jong Una... Kao što se još uvijek smijemo grčkim tragedijama i plačemo nad Shakespeareovim junacima, tako se i uvlačenje provlači kao plemenita vještina kroz ljudske slabosti svih ovih stoljeća.

Kaži mu da je božanski nepogrešiv, da je njegov odabir uvijek pravi, ali se oko odabira zadrži na vinima i restoranskom meniju. Naime, odabir ministara nije baš nešto, uhićuju ih na funkciji, pa to nekako preskoči. Budi maštovit, uvijek pomogne svijeća koja čeka zoru, vladareva sjena koja liječi bolesne ili pogled koji željezo pretvara u zlato... Potrudi se!

Ako zapneš, reci da je Vođa najbolji što smo ikad imali jer ovi prije njega su bili samo patuljci nedostojni uloge koju im je povijest namijenila. Nađi neku priču iz djetinjstva dragog vođe. Ako je dragi vođa dobro usmjereno dijete crvene buržoazije pa mu ne možeš naći epizodu kuhanja svinjske glave gladnoj braći i sestrama, barem spomeni kako je pravilno iskoristio priliku.

Na kraju najvažnije. Uvlačenje nije molitva u tišini. Uvlačenje je javni sport. Radi se naglas, pred publikom, po mogućnosti na televiziji nacionalne koncesije. Na kakvom radiju županijske razine, ili pogotovo u tišini, ne vrijedi.

Uostalom dragi čitatelji, što će vam znanje? Znanje će vas, u najboljem slučaju, dovesti do katedre. Rad će vas dovesti do žuljeva i premale mirovine. A talent će vas dovesti do zavisti vaših kolega.

Zato je tu uvlačenje. Što košta dubok naklon i dvije riječi hvale? Za tri osmijeha i malo šapta o genijalnosti šefa, dobijete ministarstvo. A ako vam uspije majstorski, onda je tu i dovoljno visoko mjesto na saborskoj listi da ne morate strahovati čak i ako nekom nesrećom stranka genijalnog vođe ode u oporbu.

Stoga, dopustite mi da završim kako priliči: Magistre znanosti Andreju Plenkoviću, hvala Vam što radite neumorno, bez sna i predaha, što Vi sami nosite ovu državu na ramenima, dok mi ostali samo promatramo Vaš božanski znoj kako kaplje po oltaru nacije i molimo da barem jedna kap padne i na nas smrtnike. Neka je vječna vladavina Vas, Vaše stranke i plavog šuškavca!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala