Prema podacima web stranice Hrvatske znanstvene bibliografije (CROSBI), uvjerljivo najveći broj znanstvenih članaka hrvatski istraživači objavljuju na području prirodnih znanosti.

Na stranicama CROSBI-ja čak sedam vodećih istraživača dolaze iz prirodnih znanosti, koje su prema službenoj podjeli jedno od šest glavnih područja znanosti.

Podaci o poretku znanstvenika temelje se na broju objavljenih radova koje je prijavio sam autor radeći na projektima koje financira Ministarstvo znanosti i tehnologije od godine 1996.

Najproduktivniji među njima je Svetozar Musić, koji je u svjetski priznatim časopisima koje registrira "Current Contents" (CC), baza podataka Instituta za znanstvene informacije iz Philadelphije, objavio 74 rada.

Taj znanstvenik s Instituta "Ruđer Bošković" najveći broj radova izveo je na projektu "Sinteza mikrostruktura metalnih oksida i oksida stakla".

Po broju prijavljenih radova slijede Biserka Kojić Prodić (70), Stanko Popović (67), Vitomir Šunjić (63), Dario Vretenar (61), Josip Pečarić (59) i Zvonimir Maksić (57 radova).

Prvi istraživač s najvećim brojem radova iz "izvanprirodnih znanosti" je Krešimir Pavelić s 56 prijavljenih znanstvenih "cc" radova u časopisima. On djeluje na području biomedicinskih znanosti, u sklopu projekta "Molekulsko-genetička osnova metastaziranja".

U humanističkim znanostima najviše radova objavio je Pavao Rudan - 32. Radi na projektu "Populacijska struktura Hrvatske (biomedicinski pristup)". Njegov časopis "Collegium antropologicum" iz Zagreba ocijenjen je polovicom 2002. najnaprednijim časopisom u svijetu iz društvenih znanosti.

Iz biotehničkih znanosti najviše je radova - 19, objavio Zlatko Šatović, koji radi na projektu "Genetska varijabilnost ljekovitog i aromatičnog bilja".

Iz tehničkih znanosti najviše su radova na stranici Hrvatske znanstvene bibliografije upisali Ognjen Bonacci i Štefica Cerjan Stefanović, po 16.

Bonancci radi na projektu "Hidrološke analize malih voda i suša u kršu", a Štefica Cerjan Stefanović na projektu "Ionski izmjenjivači u zaštiti voda kemijske industrije".

Iz društvenih znanosti najviše je radova - 12, prijavila Zora Roteborg Šarić, koja radi na projektu "Socijalizacija djece i mladeži".

Znanstveni radovi u "cc" časopisima samo su jedan, ali najaktivniji pokazatelj znanstvene produkcije.

CROSBI je zamišljen kao baza u koju znanstvenici sami upisuju svoje radove, ali ad hoc analiza upozorava da uočljiv broj znanstvenika nema upisan niti jedan znanstveni rad iz te kategorije, što je u neskladu s obvezama o njihovu napredovanju.

Prema analizi novinara Hine, od 2222 znanstvenika koji su se prijavili kao autori nekog od radova na području prirodnih znanosti, 1701 imao je znanstvene članke u visokorangiranim časopisima (cc), a 521 za osam godina nije imao ni jedan takav rad.

Za isto vrijeme od 1622 prijavljena autora u području tehničkih znanosti, čak njih 1004 nije imalo ni jedan cc članak u časopisima.

Trend neprijavljivanja nastavljen je i za aktualno projektno razdoblje: od 2002. u prirodnim znanostima radove su upisala 232 znanstvenika, a 76 nije; u biomedicinskim znanosti upisala su 252 znanstvenika, a 151 nije; u biotehničkim znanostima 80 ih je upisalo, a 76 nije.

Iz humanističkih znanosti samo je 17 znanstvenika upisalo radove, a čak 231 nije, u društvenim znanostima 33 jest, a 190 nije, a u tehničkim znanostima 87 znanstvenika upisalo je, a čak 242 nisu upisala ni jedan rad.

Stručnjaci napominju da se pojedina područja znanosti razvijaju brže, pa je, smatra se, u njima lakše publicirati veći broj radova.

Takve su znanstvene discipline koje se bave molekularnom biologijom, genetikom i sličnim.

Produkcija na području humanističkih znanosti više je okrenuta lokalnim područjima.

Scientometrijska javnost, međutim, smatra da o uspješnosti znanstvenika najbolje mogu govoriti podaci o njihovoj citiranosti, ali takvi podaci na CROSBI-ju ne postoje.