SLUČAJ državne ceste D-502, odnosno prilaza Zadar2-Gaženica, pompozno najavljivan kao namijenjen revitaliziranju lokalnog poduzetništva, u zadnje vrijeme budi prilično veliku pozornost javnosti, a sve se čini da bi mogao prerasti u malo jaču aferu. U redakciju Indexa je stiglo anonimno pismo, nekoga tko je očigledno jako blizak cijelom slučaju, a u kojemu se navode neke stvari koje bi itekako mogle zanimati nadležne institucije.

Prva procjena vrijednosti trase autoceste bila je na 283 milijuna kuna, još 2003. Ranije ponude za izgradnju kretale su se oko 250 milijuna kuna, ali su natječaji poništavani, da bi u međuvremenu cijena narasla na 450 milijuna kuna, a posao, natječajem namještenim tako da bi iz igre isključio lokalne poduzetničke tvrtke, dobila tvrtka Viadukt d.d. iz Zagreba. Razlika od oko 200 milijuna kuna nije dodatno zbunila ministra Kalmetu, čije je ministarstvo nadležno za posao, a on ju nije ni objašnjavao, nego je insinuacije SDP-a o prljavim poslovima nazvao, u maniri HDZ-a, "običnim lažima i izmišljanjem afera".

Iz analize nekih od stavki ugovornog troškovnika, dolazi se do zaključka da je isti napravljen tako da bi u svojim bespućima "utopio" novac razbijajući troškove na manje dijelove i podižući cijenu određenih radova. 

Tako imamo izradu nasipa na cesti, u čiji su troškovnik uračunati iskop u pozajmištu (22 kn/m³), prijevoz materijala iz pozajmišta (47 kn/m³), ugradnja materijala (6 kn/m³), te izrada posteljice (5 kn/m³). Zajedno to daje 84 kn/m³ za izradu nasipa. Prosječna cijena te vrste posla u Hrvatskoj je 35 kn/m³. Dakle, imamo razliku od 49 kn/m³. Budući da cesta ima 1 200 000 m³ nasipa, množenjem razlike i ukupnog opsega nasipa dobijemo 58 800 000 kn. Odnosno, 58 milijuna 800 tisuća kuna novca koji ni ne bi trebao ulaziti u troškovnik, budući da je stvarna vrijednost rada na nasipu manja za upravo toliko. Taj će novac Hrvatske ceste platiti Viaduktu, koji će novac vjerojatno zakopati u računima.

Također, zanimljiva stavka je kamen koji je ostao od građenja autoceste kroz to područje, nekih 100 000 m3. Za odvoz tog kamena se Viaduktu plaća 20 kn/m³, a on ga prodaje nazad Hrvatskim cestama za 84kn/m³. Za 100 000 m³ materijala to iznosi 8 400 000 kn.

Ostaje i nabavljanje kamena iz nelegalnog kamenoloma Vlačine u općini Škabrnja, gdje je rudarski inspektor već utvrdio da se radi o prekršaju teškom najmanje 12 milijuna kuna, dok se prema izračunima koje smo dobili radi o skoro 22 milijuna kuna. Utvrđeno je, također, da je za to odgovorna isključivo tvrtka Viadukt, ali i da Hrvatske ceste kao investitor projekta s time nemaju veze.

Cijena betona MB 30, predviđenog za radove izgradnje vijadukta, unutarnje odvodnje, nadvožnjaka i podvožnjaka na pojedinim čvorovima trase, po ugovornom troškovniku je 1300 kn/m³. Stvarna i realna cijena te vrste betona je 800 kn/m³. Razlika od 500 kn na 50 000 m³ ugrađenog betona je 25 milijuna kuna.

Ovo nisu sve stavke ugovornih malverzacija kojima se cijena radova na trasi autoceste napumpala, dok se projekt uporno predstavlja kao nešto nužno i strahovito poželjno za razvoj Zadra.

Kako je moguće izvesti sve ove poduhvate bez da se podigne velika buka? Jednostavno. Treba vam čovjek koji će srediti stvari. Kako je vidljivo iz dokumenata, tu na scenu ulazi Zdravko Livaković, državni tajnik za razvitak u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, Kalmetin pomoćnik, i predsjednik nekoliko nadzornih odbora, među kojima je za ovu priču najvažniji NO Hrvatskih cesta i autocesta.

Livaković (NO Hrvatskih cesta) za nadzor nad radova određuje tvrtku IGH iz Zagreba, koja posao uzima direktno od Hrvatskih cesta za 5% od vrijednosti radova (23 milijuna kuna). IGH taj posao ustupa tvrtki D&Z d.o.o., koja je u vlasništvu – Livakovića. Kad cijela stvar pukne, a puknut će, jer ovo je tek početak, bit će zanimljivo vidjeti kako će Livaković objasniti ovakav flagrantan sukob interesa.

Možda najzanimljiviji dio pisma koje smo dobili je dokument na kojemu su rukom ispisane provizije koje trebaju ići pojedinim sudionicima igre. Tu se pojavljuju i Kalmeta i predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Stjepko Boban.

Ono što bi se sad moralo dogoditi bilo bi da Državno odvjetništvo automatski preuzme slučaj i provede istragu o dodjeljivanju i mogućim nepravilnostima o natječaju, o realnoj i prezentiranoj cijeni radova, o nabavci, distribuciji i raspoređivanju materijala, ulozi tvrtke Viadukt i D&Z, te ulozi Kalmete, Livakovića i Bobana. Sve navedeno može se provjeriti stručnim nadzorom nad provedenim i planiranim radom na zadarskoj autocesti, a Viadukt mora hrvatskim vlastima, ako je posao već dobio preko natječaja, moći pokazati svu relevantnu dokumentaciju.

Jer, ono što je ministar Kalmeta dosad rekao o slučaju nije reakcija. Ne može se samo reći da je nešto laž i očekivati da će svi to prihvatiti. Također, to što svi novinari koji su dosad pisali i koji će odsad pisati o ovom slučaju nisu iz Škabrnja ili Zadra nema nikakve veze s brojkama koje se pojavljuju. Malverzacije novca poreznih obveznika na cestovnim radovima su prilično uobičajena pojava svugdje u svijetu. No, ne i kad, "zna se", na poslu "nestane" oko 200 milijuna kuna. Ako su ovi navodi točni, za njih će netko morati odgovarati.

J.D. 
Naslovna fotografija:Mape