ŽIVIMO jedni uz druge više od tisuću godina. Još od vremena koja nisu zapisana, kada su naši preci, vođeni željom za boljim životom, krenuli iz ukrajinskih stepa prema jugu. Jedni su došli do mora i zastali pred plavetnilom - Hrvati. Drugi su došli do planina i zastali pod njima - Slovenci.

U tih tisuću godina postali smo dobri susjedi. Iste vjere, sličnih jezika i vrlo bliske povijesti. Dijelili smo države, dijelili smo vladare, dijelili smo burnu svakodnevicu jugoistoka Europe. Ponekad bismo se pokoškali, onako susjedski, izmišljali viceve jedni o drugima. Ali traje i dalje ta duga, lijepa priča o suživotu dvaju naroda.

Priča u kojoj su Slovenci, ipak, uvijek bili nešto zapadniji, nešto napredniji i nešto uređeniji. I, mora se priznati, politički zreliji narod.

Dvoje ministara dalo ostavke

Pokazuje se ta politička zrelost i sada, nakon ove tragedije u Sloveniji, u Novom Mestu, gdje je okrutno pretučen Aleš Šutar, koji je od posljedica napada preminuo. A htio je samo zaštiti sina od nasilja romske skupine. 

Ovdje se nećemo baviti samim događajem, o kojem sve možete pročitati na linku, tek ćemo spomenuti da susjedna Slovenija ima ozbiljnih problema s integracijom dijela Roma. Taj problem postoji u Sloveniji već desetljećima i taj problem se, opet iz političkih razloga, već desetljećima nije rješavao.

Bavit ćemo se jednim detaljem - nakon što je pretučeni Šutar preminuo (zato se za sada cijeli događaj formalno vodi kao nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom), dvoje slovenskih ministara dalo je ostavke. Slovenska ministrica pravosuđa Andreja Katič i ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar ponudili su ostavke premijeru Robertu Golobu, koji ih je i prihvatio. "Ljudi imaju pravo na sigurnost, a to pravo jučer nije ispunjeno", rekao je Golob.

Ministrica ostavkom doprinosi smirivanju situacije

Andreja Katič je objasnila da je donijela odluku o ostavci "zbog objektivne odgovornosti" te da time "doprinosi smirivanju situacije". Slovensko Delo prenosi njezinu izjavu: "Oni koji moraju osigurati red i sigurnost su policija i tužiteljstvo. Što se tiče poziva drugima, odgovaram da svatko mora razmisliti o vlastitoj odgovornosti, ja jesam."

Dvoje važnih slovenskih ministara dalo je ostavke ne jer su optuženi, ne jer su krivi, već radi "objektivne odgovornosti".

Objektivna odgovornost - što znači?

Zadržimo se na tom detalju. "Objektivna odgovornost" nije fraza političkog PR-govora, nego pravni pojam. Znat će studenti prava, ispitno je pitanje kad se govori o zračnim prijevoznicima ili poduzetnicima nuklearnog broda. Radi se o najstrožem obliku odgovornosti, gdje nije bitno jesi li kriv ili nisi. Ako je došlo do posljedice, odgovaraš čak i ako nisi kriv (primjerice, posljedica je nastala uslijed prirodne katastrofe).

Kada slovenska ministrica pravosuđa kaže da daje ostavku zbog "objektivne odgovornosti", ona zapravo prihvaća da je sustav za koji je bila odgovorna zakazao. Ona nije osobno poslala kriminalce u Novo Mesto. Ona nije kriva za par desetljeća neuspješne integracije romske manjine. Ona nije počinitelja ovog kaznenog djela, osobu koja je još kao maloljetnik evidentirana kao počinitelj kaznenih djela, pustila iz zatvora. Međutim, ona je dio lanca odgovornosti: njezin resor brine o zakonima, pravosuđu, sigurnosnom okviru cijelog društva.

Zato riječ "objektivna odgovornost" ima ovdje puni smisao. Ostavka je poruka da politika snosi posljedice kad država zakaže, iako konkretni čin nasilja nije s njom imao izravne veze.

Ministar policije je najmanje odgovoran

Slično je i s ostavkom drugog ministra, Boštjana Poklukara. On kao ministar unutarnjih poslova nije osobno upravljao policijskom ophodnjom niti izdavao zapovijedi na terenu. On štoviše nije tu kako bi neposredno upravljao policijom i ophodnjama, za to u Sloveniji postoji Generalna policijska uprava Republike Slovenije, baš kao što u Hrvatskoj postoji Ravnateljstvo policije.

Ministrova izravna odgovornost za konkretan događaj ne postoji. U Sloveniji, kao i u Hrvatskoj, kao uostalom i drugim demokratskim državama, ministar unutarnjih poslova je zadužen za politiku, strategiju i zakonodavni okvir, a svakodnevne odluke i zapovijedi donosi ravnatelj policije.

Zato je Poklukarova ostavka još snažnija gesta. On se odrekao položaja iako nije imao izravne poluge kojima bi mogao spriječiti nasilje.

Gesta političke kulture

U demokratskim sustavima ostavka zbog objektivne odgovornosti zapravo je najjača gesta političke kulture. To znači: "Sustav je zakazao dok sam ja bio odgovoran za sustav, i vrijeme je da odem, kako bi sustav mogao povratiti povjerenje." To je visoka razina političke etike. I to Slovenci očigledno imaju.

A sada pogledajmo hrvatsku praksu. Kod nas se dužnosnici ne miču s funkcija ni kada ih uhvate "ko zecove", na djelu, in flagranti, kako se to fino latinski kaže.

Mijenjaju im se lisice pred kamerama, pretražuju im se uredi, mediji prenose optužnice i snimke, a oni i dalje poručuju kako nema nikakve potrebe za ostavkom. Još gore, njihovi kolege znaju s ozbiljnim licem upozoravati novinare i javnost da "treba poštivati presumpciju nevinosti".

Upozorava se novinare da "nije lijepo" tako govoriti o političaru kojemu još nije ništa dokazano. Kao da je nepristojno pitati čovjeka u lisicama za komentar, ili spomenuti da je upravo odveden iz vlastitog ureda s fasciklom povjerljivih dokumenata pod rukom.

Naši, kad se dogodi kakav gaf, recimo pajdaši potpišu priznanje u uredu USKOK-a, u skromnoj sobi s jednom lampom i ventilatorom, pokreću cijeli mehanizam političkog spašavanja. Posegne se za starom komunističkom mudrošću: "Osudimo pojavu, spasimo druga!" Zgražat ćemo se nad korupcijom, ali će se optuženome naći fino novo radno mjesto s ministarskom plaćom.

Da, Slovenija je zapadnije, ne samo na zemljopisnoj karti

To vam je, dragi moji, razlika između Slovenije i Hrvatske. Slovenski političar daje ostavku da bi smirio društvo. Hrvatski političar daje izjavu da bi smirio sebe i zadržao funkciju.

U Sloveniji ministri odlaze i kad nisu osobno krivi, jer razumiju da je povjerenje javnosti važnije od njihove fotelje. U nas će se držati rukama i nogama za tu istu fotelju. I još će nam objašnjavati da su u pravu. Tako je i naš Premijer Sunce, Andrej Plenković, kada su ga sinoć pitali o kulturi preuzimanja odgovornosti i davanja ostavki ministara, lijepo rekao: "Tu neku generalnu, objektivnu odgovornost vrlo nategnuto može netko tražiti."

Ne vjeruje Plenković u političku odgovornost!

Pa upravo zato što je odgovornost političara u Sloveniji normalna, a u Hrvatskoj "nategnuta", upravo zato će Slovenci, koliko god i sami imali problema, a imaju ih, uvijek biti pola koraka zapadnije i pola stoljeća zreliji.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala