BORIS Nikolajevič Jeljcin (1. veljače 1931. - 23. travnja 2007.) bio je ruski političar koji je služio kao prvi predsjednik Ruske Federacije od 1991. do 1999. godine. Njegov mandat obilježile su značajne političke i ekonomske reforme, ali i brojne kontroverze te osobna borba s alkoholizmom.

Rođen u selu Butki, u Sverdlovskoj oblasti, Jeljcin je 1955. diplomirao na Uralskom politehničkom institutu kao inženjer građevine. Pridružio se Komunističkoj partiji Sovjetskog Saveza (KPSS) 1961. godine, postupno napredujući u partijskim redovima. Godine 1976. postao je prvi sekretar Oblasnog komiteta u Sverdlovsku, gdje je stekao reputaciju odlučnog i energičnog lidera.

Dolazak u Moskvu i sukob s Gorbačovom

Godine 1985., pod vodstvom Mihaila Gorbačova, Jeljcin je pozvan u Moskvu kako bi preuzeo dužnost prvog sekretara Moskovskog gradskog komiteta KPSS-a. Zauzimao se za radikalne reforme i kritizirao spori tempo promjena, što je dovelo do sukoba s Gorbačovom. Zbog neslaganja s partijskim vrhom je 1987. godine smijenjen s dužnosti i isključen iz Politbiroa.

Unatoč političkim nevoljama Jeljcin je zadržao popularnost među građanima. Godine 1990. izabran je za predsjednika Vrhovnog sovjeta Ruske SFSR, a 1991. postao je prvi izravno izabrani predsjednik Ruske Federacije. Tijekom kolovoškog puča 1991. godine Jeljcin je odigrao ključnu ulogu u suzbijanju pokušaja državnog udara, učvrstivši svoju poziciju lidera reformističkih snaga.

Kontroverze tijekom predsjedničkog mandata

Jeljcinov mandat obilježile su brojne kontroverze. Njegove ekonomske reforme, poznate kao "šok-terapija", dovele su do naglog prijelaza na tržišno gospodarstvo, što je rezultiralo hiperinflacijom, padom životnog standarda i porastom nezaposlenosti. Privatizacija državnih poduzeća često je bila netransparentna, što je omogućilo stvaranje nove klase oligarha.

Godine 1993. došlo je do sukoba između Jeljcina i ruskog parlamenta, koji je kulminirao ustavnom krizom. Nakon što je parlament odbio njegove reforme, Jeljcin je raspustio Vrhovni sovjet, što je dovelo do oružanih sukoba u Moskvi. U konačnici je vojska podržala Jeljcina, a kriza je završila nasilnim gušenjem otpora u parlamentu.

Tijekom Jeljcinova mandata Rusija je vodila i Prvi čečenski rat (1994. - 1996.), koji je rezultirao velikim gubicima na obje strane i kritikom međunarodne zajednice zbog kršenja ljudskih prava.

Borba s alkoholizmom

Jeljcinova sklonost alkoholu bila je javna tajna i često je dovodila do neugodnih situacija. Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se tijekom posjeta Washingtonu 1995. godine, kada je Jeljcin, navodno pod utjecajem alkohola, viđen kako u donjem rublju pokušava zaustaviti taksi ispred Bijele kuće, želeći naručiti pizzu. Ovaj i slični incidenti narušili su njegovu reputaciju i postavili pitanja o njegovoj sposobnosti za vođenje države.

Iako su mediji povremeno izvještavali o tom incidentu, široj javnosti on je postao poznat tek 2009. godine, kada je Taylor Branch objavio svoju knjigu The Clinton Tapes, temeljenu na intervjuima s predsjednikom.

"Agenti Tajne službe pronašli su Jeljcina usred noći na Pennsylvania Avenueu, potpuno pijanog i odjevenog samo u donje rublje, kako viče da mu treba taksi", napisao je Branch. "Jeljcin je nerazgovijetno govorio i glasno raspravljao sa zbunjenim agentima. Odbijao se vratiti u Blair House, gdje je bio smješten, jer je inzistirao da mu treba taksi kako bi otišao po pizzu."

Kada je Branch upitao Clintona kako je situacija završila, predsjednik je slegnuo ramenima i rekao: "Pa, dobio je svoju pizzu."

No, Clinton se prisjetio da je Jeljcin i sljedeće noći pokušao nešto slično. "Izmičući osiguranju, spustio se stražnjim stubama u podrum Blair Housea, gdje ga je čuvar zgrade zamijenio za pijanog uljeza", naveo je Branch.

"Jeljcin je bio u kratkotrajnoj opasnosti dok ruski i američki agenti nisu razjasnili situaciju." Clinton je zaključio da je taj incident, iako se odigrao unutar Blair Housea, predstavljao još veću sigurnosnu prijetnju nego Jeljcinova noćna potraga za pizzom.

Ostavka i kasniji život

Što se tiče afera, Jeljcinova administracija bila je optuživana za masovnu korupciju, posebno tijekom procesa privatizacije. Oligarsi su zahvaljujući njegovim ekonomskim reformama stekli ogromno bogatstvo, dok je većina stanovništva osiromašila.

Osim toga, Jeljcin je bio optuživan za zloupotrebu vlasti, posebice tijekom ustavne krize 1993. godine, kada je vojska iskorištena za nasilno gušenje opozicije u parlamentu.

Kraj njegovog mandata obilježila je afera povezana s navodnim pranjem novca kroz Bank of New York, u kojoj su njegovi bliski suradnici bili osumnjičeni za financijske malverzacije. Iako Jeljcin nikada nije bio formalno optužen, njegove afere i slabosti ostavile su dubok trag na njegovom političkom nasljeđu.

Ostavka Borisa Jeljcina

Dana 31. prosinca 1999. godine Boris Jeljcin iznenada je podnio ostavku na dužnost predsjednika Rusije. U svom obraćanju naciji Jeljcin se ispričao za pogreške koje su počinjene tijekom njegove vladavine i izrazio uvjerenje da je vrijeme da nova generacija političara preuzme vođenje zemlje. Odluku je donio u trenutku kada je njegov rejting bio na povijesno niskim razinama, a Rusija se suočavala s ozbiljnim unutarnjim problemima, uključujući rat u Čečeniji.

Jeljcinova ostavka bila je također dio šire strategije osiguravanja imuniteta od mogućih kaznenih progona. Kao dio dogovora Jeljcin je imenovao Vladimira Putina, dotadašnjeg premijera, za vršitelja dužnosti predsjednika Rusije, osiguravši njegovu političku budućnost.

Vladimir Putin kao nasljednik

Vladimir Putin, bivši agent KGB-a i direktor FSB-a, postao je vršitelj dužnosti predsjednika odmah nakon Jeljcinove ostavke. Ubrzo je postao popularan zahvaljujući svom odlučnom stilu vođenja i obećanju stabilnosti.

Na predsjedničkim izborima u ožujku 2000. godine Putin je uvjerljivo pobijedio, čime je započela nova era u ruskoj politici. Njegova vladavina definirana je konsolidacijom vlasti, gospodarskom stabilizacijom i sve većim udaljavanjem od demokratskih standarda.

Jeljcinova ostavka označila je kraj kaotičnog razdoblja u ruskoj povijesti i početak Putinove ere, koja će u narednim desetljećima oblikovati modernu Rusiju, ali i Europu. U veljači 2022. godine Putin je napao Ukrajinu, a rat je izazvao tektonske promjene u cijelom svijetu.