OD LAPONIJE na krajnjem sjeveru Finske do istočne poljske pokrajine Lublin, Europa se priprema podići novu, eksplozivnu željeznu zavjesu, piše The Telegraph.

Svaka NATO-ova članica duž te linije odlučila je da je za odvraćanje ruske invazije potrebna obrambena mjera koja bi nekoć bila nezamisliva. Ako zatreba, spremne su zasuti mirne borove i brezove šume uz svoje granice milijunima mina - oružjem koje je donedavno bilo toliko neprihvatljivo da ga je većina svijeta pokušala trajno zabraniti.

Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska najavile su da izlaze iz Ottawske konvencije iz 1997., koja zabranjuje protupješačke mine. Estonija, Latvija i Litva su o tome službeno obavijestile Ujedinjene narode, čime su stekle pravo da od kraja godine proizvode, skladište i raspoređuju to oružje. Ovih pet zemalja zajedno čuvaju 3450 kilometara NATO-ove granice prema Rusiji i njezinoj saveznici Bjelorusiji.

Vojni stratezi već razrađuju koje će europske šume i močvare biti prekrivene minama punjenima eksplozivom i gelerima, ako Putin odluči masovno razmjestiti vojsku prema Savezu.

Povratak minskih polja

Povratak minskih polja na goleme dijelove europskog tla tiha je potvrda propasti međunarodne kampanje za zabranu tog oružja, koju je u javnosti proslavila pokojna princeza Diana prilikom posjeta Angoli u siječnju 1997. "Došla sam srcem i želim podići svijest o ljudima u nevolji", rekla je tada, hodajući uskim putem između aktivnih mina.

Tony Blair tada je preuzeo kampanju s tolikim žarom da je već u četvrtom tjednu svog mandata zabranio proizvodnju i izvoz mina. Britanija se potom zalagala da se ta zabrana proširi na cijeli svijet kroz Ottawsku konvenciju, koju je na kraju potpisalo 164 država.

Jedan od najgorljivijih zagovornika bio je i Lord Robertson. Kao ministar obrane 1998., osudio je mine kao oružje koje nije ni "moralno prihvatljivo ni vojno korisno", dodavši: "Moramo iskoristiti britanski moralni autoritet kako bi naš stav postao međunarodni standard." No međunarodni standardi promijenili su se otkako je Putin 2022. pokrenuo agresiju na Ukrajinu i pokazalo se da mine ipak imaju svoju svrhu.

Zabrana tog oružja možda je bila luksuz koji si je Zapad mogao priuštiti u godinama sigurnosti nakon Hladnog rata, ali više nije. Britanija se nije javno usprotivila odluci svojih pet saveznica da napuste Ottawsku konvenciju. Umjesto toga, kako se Europa ponovno naoružava da bi odvratila Putina, a ono što je donedavno bilo nezamislivo postalo je neizbježno.

Prva crta obrane Zapada

Među državama koje se planiraju opskrbiti minama, položaj Litve možda je najosjetljiviji.

Najveća od triju baltičkih država mora braniti dvije neprijateljske granice ukupne duljine 725 kilometara, s Bjelorusijom na istoku i ruskom eksklavom Kalinjingradom na zapadu.
Između se nalazi strateški važan Suvalki koridor, jedina kopnena ruta kojom NATO može poslati pojačanje prema baltičkim državama. Ako Putin odluči napasti, njegove će snage proći upravo tim miroljubivim krajolikom sela, bijelih crkava i netaknute šume.

Najizloženiji dio Litve vjerojatno je takozvani "papagajski kljun" - komad teritorija koji viri prema Bjelorusiji, gdje nijedno selo nije udaljeno više od nekoliko kilometara od neprijateljske granice s tri strane. Gotovo nijedno naselje nije bliže granici od drvenih kuća u zaseoku Šadžiūnai, na samom vrhu tog kljuna.

To gusto pošumljeno područje, u kojem obitavaju jeleni i povremeno vukovi, već je sada jako osjetljivo. Hodajući kroz borove i breze, iznenada se nailazi na znak s natpisom "STOP" i upozorenjem: "Ulaz dozvoljen samo uz odobrenje Državne granične straže." S dozvolom se može prići srebrnoj ogradi pojačanoj spiralnom žilet-žicom koja se urezuje kroz šumu.

Ovo je NATO-ova granica s Bjelorusijom i zapravo prva crta obrane zapadnog svijeta. Upravo bi ovdje vjerojatno bila postavljena nova minska polja.

"Sigurnosno okruženje drastično se pogoršalo"

Litvanska vlada ne poriče ozbiljnost odluke da ponovno proizvodi mine, 22 godine nakon što je potpisala Ottawsku konvenciju, koju su nekoć podržale sve članice EU-a.

No ministrica obrane Dovile Šakalienė tu odluku obrazlaže pukom nužnošću. "Naše sigurnosno okruženje drastično se pogoršalo otkako smo pristupili Konvenciji 2003.", kaže. "Ruski nezakoniti rat protiv Ukrajine, sustavno kršenje međunarodnog prava i vojne provokacije na našim granicama s Rusijom i Bjelorusijom predstavljaju egzistencijalnu prijetnju."

Šakalienė ističe da Rusija nikada nije ograničila vlastite mogućnosti potpisivanjem Konvencije. Naprotiv, dok su europske zemlje uništavale svoje zalihe, Rusija je proizvodila više mina nego bilo koja druga zemlja – do 2024. ih je nagomilala više od 26 milijuna, a mnoge danas ubijaju ili sakate Ukrajince.

"Rusija nije potpisnica Konvencije i nastavlja agresivno koristiti i skladištiti protupješačke mine, čime nas stavlja u strateški nepovoljan položaj", kaže ona. "U tom kontekstu, ključno je da naše oružane snage imaju fleksibilnost i slobodu koristiti sva raspoloživa sredstva za obranu našeg stanovništva i istočnog krila NATO-a."

Litva planira izdvajati 5.5 posto BDP-a za obranu, više nego dvostruko više od trenutačne britanske razine od 2,3 posto, i već je osigurala 800 milijuna eura za proizvodnju protutenkovskih i protupješačkih mina.

Šakalienė naglašava surovu stvarnost ruske prijetnje. "Napadi se već događaju", kaže. "Ako mapirate sve aktualne hibridne napade - uključujući kibernetičke napade, provokacije na granici i stalne informacijske operacije - vidjet ćete neviđenu razinu neprijateljskog ponašanja Rusije prema Litvi i regiji."

Šakalienė vjeruje da bi Putin mogao napasti NATO teritorij već za dvije do tri godine. "I NATO i naša vojna obavještajna služba već godinu dana upozoravaju da bi Rusija mogla biti spremna na upad na NATO teritorij za tri do pet godina, otprilike do 2028.–2030", kaže. "A taj bi se rok mogao i skratiti. Ako pregovori o Ukrajini završe loše i Rusija iskoristi primirje za obnovu svojih snaga i jačanje vojne industrije, možda uz ukidanje sankcija, taj bi se vremenski okvir mogao smanjiti na dvije do tri godine."

Posljedice korištenja mina mogle bi biti dugotrajne. U 2023. je diljem svijeta od mina poginulo najmanje 2000 ljudi - 84 posto bili su civili, a četvrtina djeca. Mine i dalje pustoše zemlje poput Angole, Kambodže, Afganistana i Bosne i Hercegovine. U novoj Europi, u kojoj svaka zemlja ponovno promišlja vlastitu obranu, smrtonosna željezna zavjesa koja bi se uskoro mogla spustiti nad litavske šume i šume njezinih NATO saveznika najsnažniji je znak onoga što bi moglo doći, piše Telegraph.