ISTRAŽIVAČKA ekipa Sveučilišta Ohio je u svom izvještaju Američkoj geofizičkoj uniji podnijela dokaze o tome da se na Antarktiku, ispod kilometara ledenog pokrova, nalazi ni manje ni više nego najveći krater na svijetu - promjera od oko 450 km.

Istraživači vjeruju da je krater posljedica udara kometa ili asteroida o Zemlju. 

Dokazi za postojanje kratera su pronađeni na oblasti Antarktika koja se zove Wilkesova zemlja. Koristeći najsuvremeniju tehnologiju, ustanovljeno je da je tlo ispod Wilkesove zemlje neuobičajeno gusto, odnosno da potječe i donjih slojeva Zemljine kore, koji su, tvrde znanstvenici, naglo izbačeni na površinu.

Profesor Ralph von Frese i njegov pomoćnik Laramie Potts tvrde da je jedina stvar koja je mogla izazvati takav tektonski poremećaj udar velikog nebeskog tijela na Zemlju.

"Na Mjesecu ima najmanje dvadesetak takvih kratera", tvrdi von Frese, "a na Zemlji ih nema isključivo zato što su atmosfera i tektonske promjene kroz milijune godina brišu sve njihove tragove".

Međutim, antarktički krater je zbog specifičnih okolnosti ipak ostao sačuvan, iako von Frese i Potts tvrde da će trebati izvršiti dodatna geološka i druga istraživanja.

Antarktički krater je u znanstvenoj zajednici izazvao veliku pažnju, jer daje mogući objašnjenje jednog od najspektakularnijih, ali i najkatastrofalnijih događaja u povijesti planeta.

Paleontološki nalazi pokazuju kako je prije 250 milijuna godina došlo do naglog, te do sada neobjašnjenog izumiranja gotovo svih biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji. Taj događaj, koji se zove permsko ili permsko-trijasko izumiranje, predstavlja najveće masovno izumiranje u povijesti života na Zemlji, te je označio razdjelnicu između razdoblja paleozoika i mezozoika.

Znanstvenici su dugo špekulirali kako je za tako temeljito uništenje svih životnih oblika na Zemlji odgovoran veliki meteor, ali se njegovi tragovi nisu mogli pronaći.

Udar nebeskog bolida o Zemlju je, prema navodima istraživača, imao i ozbiljne geološke posljedice. Njime je započeo proces koji će s vremenom dovesti do raspada drevnog superkontinenta Gondwana na današnju Afriku, Australiju i Južnu Ameriku.

Antarktički meteor i permsko izumiranje je, s jedne strane, skoro izbrisalo sav život na Zemlji, ali je, s druge strane, omogućilo nekim dotada marginalnim oblicima života da evoluiraju i postupno počnu dominirati površinom planeta. To se prvenstveno odnosi na dinosaure koji su nakon kataklizme zamijenili primitivne paleozoičke gmazove i vodozemce.

Međutim, i samim dinosaurima je meteor došao glave zahvaljujući nešto manje spektakularnom, ali zato daleko poznatijem udaru meteora prije 65 milijuna godina. Tragovi tog meteora danas tvore krater Chicxulub na meksičkom poluotoku Yucatan. Taj je krater svojim promjerom pet puta manji od onoga na Antarktiku.

D.A.