DANA 18. rujna 1947. Sjedinjene Američke Države službeno su dobile novu obavještajnu agenciju. Tog je dana na snagu stupio Zakon o nacionalnoj sigurnosti, koji je predsjednik Harry S. Truman potpisao već krajem srpnja, a kojim je osnovana Centralna obavještajna agencija – CIA.

Nova je institucija naslijedila iskustva ratnog Ureda za strateške usluge (OSS), raspuštenog 1945., no dobila je daleko širi i trajniji mandat: prikupljati, analizirati i distribuirati obavještajne podatke, ali i provoditi tajne operacije diljem svijeta.

CIA u praksi

Prvi direktor CIA-e, Roscoe H. Hillenkoetter, preuzeo je dužnost istog mjeseca kada je zakon stupio na snagu. Agencija je od početka bila zamišljena kao stup američke sigurnosti u doba novih geopolitičkih napetosti. Tijekom prvih godina radila je iz privremenih sjedišta u Washingtonu, a 1961. preselila se u Langley, Virginiju, gdje i danas ima svoj ikonični stožer.

U vrijeme kada se svijet dijelio na dva suprotstavljena bloka, kapitalistički Zapad i komunistički Istok, CIA je dobila zadatak da sprječava sovjetski utjecaj. Vrlo brzo pokazala je koliko će njezine operacije oblikovati globalnu politiku.

Već 1948. intervenirala je u Italiji, financirajući kršćanske demokrate i provodeći propagandnu kampanju protiv komunista. Godine 1953. organizirala je Operaciju Ajax, kojom je srušen iranski premijer Mohammad Mosaddegh i vraćena moć šahu Pahlaviju. Samo godinu dana kasnije u Gvatemali je pomogla u svrgavanju predsjednika Jacoba Árbenza, što je otvorilo eru američkih intervencija u Latinskoj Americi.

Tijekom pedesetih i šezdesetih CIA je usavršila obavještajne metode. Špijunski zrakoplovi U-2 letjeli su iznad Sovjetskog Saveza, sve dok 1960. nije oboren avion kojim je upravljao pilot Gary Powers, izazvavši međunarodnu krizu.

Dvije godine kasnije, tijekom Kubanske raketne krize, upravo su CIA-ine izviđačke fotografije potvrdile prisutnost sovjetskih projektila na Kubi, što je omogućilo predsjedniku Kennediju da pregovara s Nikitom Hruščovom i izbjegne nuklearni rat.

Optužbe za masovna kršenja ljudskih prava

No, CIA nije djelovala samo u sjeni globalne diplomacije. U Vijetnamu je bila duboko uključena u operaciju Phoenix, program usmjeren na eliminaciju kadrova Vietkonga, koji je ostao upamćen po brutalnosti i optužbama za masovna kršenja ljudskih prava.

U Čileu je financirala i organizirala opoziciju protiv predsjednika Salvadora Allendea, čime je otvoren put vojnom puču Augusta Pinocheta 1973. U Africi je pak imala prste u svrgavanju premijera Patricea Lumumbe u Kongu, događaju koji je trajno destabilizirao regiju.

Kako je rasla moć agencije, rasle su i kontroverze. Program MKUltra, započet pedesetih godina, uključivao je eksperimente s LSD-om i drugim supstancama na nesvjesnim građanima.

Pokušaji atentata na kubanskog vođu Fidela Castra poprimili su gotovo groteskne oblike, od otrovnih cigara do eksplozivnih školjki. A podrška autoritarnim režimima diljem svijeta često je bila važnija od promicanja demokracije, što je ozbiljno narušilo američki ugled.

Sredinom sedamdesetih uslijedila je prva velika kriza povjerenja. Kongresne istrage, posebice poznati Churchov odbor iz 1975., otkrile su nezakonite aktivnosti CIA-e, uključujući prisluškivanje američkih građana i planove atentata na strane čelnike. To je dovelo do pojačanog nadzora i reformi, ali i do trajne debate o granicama djelovanja obavještajnih službi.