Misterij svjetlećih šišmiša: Otkriven zeleni sjaj pod UV svjetlom
IAKO možda izgledaju kao ukras za Noć vještica, svjetleći šišmiši su stvarni. Znanstvenici su otkrili da krila i stražnji udovi čak šest vrsta sjevernoameričkih šišmiša ispuštaju zeleni sjaj pod ultraljubičastim svjetlom, pokazalo je novo istraživanje, piše CNN.
Ovo je prvi zabilježeni slučaj takvog fenomena kod šišmiša s tog područja svijeta, navodi se u priopćenju Sveučilišta Georgia. Otkriće dodaje šišmiše na sve duži popis sisavaca koji posjeduju ovu neobičnu osobinu, no znanstvenici i dalje ne mogu odgonetnuti zašto neke životinje svijetle, a druge ne. Nalazi su objavljeni u časopisu Ecology and Evolution.
"Ono što je već bilo dobro utvrđeno prije ovog projekta jest da mnogi sisavci svijetle pod UV svjetlom. Stoga je pitanje bilo: Zašto svijetle?", rekao je koautor studije Steven Castleberry, profesor ekologije i upravljanja divljim životinjama na Sveučilištu Georgia. "Pokušavamo saznati više o šišmišima i kako funkcioniraju u svojim okruženjima te kako doprinose ekosustavu. … Ako uspijemo otkriti funkciju, ako funkcija postoji, to nam može pomoći da bolje očuvamo i upravljamo ovim vrstama."
U svijetu postoji više od 1400 vrsta šišmiša, a ova nevjerojatno raznolika stvorenja igraju važne ekološke uloge. Ipak, mnoge su vrste ugrožene, zbog čega konzervatori nastoje podići svijest o njihovoj važnosti. Primjerice, floridski šišmiš s kapuljačom smatra se jednom od najugroženijih vrsta šišmiša u SAD-u.
Zeleni sjaj šišmiša
Glavnu autoricu studije, Brianu Roberson, koja je u vrijeme istraživanja bila studentica na Sveučilištu Georgia, inspirirala je literatura o sisavcima koji pokazuju sposobnost fluorescencije. Jedan od prvih takvih radova bio je onaj iz 2019. godine, koji je otkrio da leteće vjeverice svijetle pod UV svjetlom.
"To (otkriće) je nekako zapalilo svijet", rekao je Castleberry. "Svi su tada hodali s UV svjetlom, gledajući što će zasvijetliti sljedeći put kad bi na to usmjerili svjetlo."
Ubrzo su uslijedila i druga otkrića. Studija australskih znanstvenika iz 2023. zabilježila je 125 vrsta sisavaca koji svijetle pod ultraljubičastim zrakama, dok je istraživanje iz 2024. godine otkrilo da prsti meksičkog šišmiša bez repa također fluoresciraju.
Roberson je odlučila provesti vlastito istraživanje, fokusirajući se na šest vrsta sjevernoameričkih šišmiša: velikog smeđeg šišmiša, istočnog crvenog šišmiša, seminolskog šišmiša, jugoistočnog miotisa, sivog šišmiša i brazilskog šišmiša bez repa. U Prirodoslovnom muzeju Georgije usmjerila je UV svjetlo na 60 primjeraka i primijetila da krila i stražnji udovi svake jedinke ispuštaju zelenu fotoluminescenciju.
Potraga za odgovorima i dalje traje
Njezin tim pokušao je utvrditi funkciju fluorescencije analizirajući valnu duljinu sjaja. Prva hipoteza bila je da šišmiši koji ljeti borave u lišću koriste sjaj za kamuflažu. Međutim, kada su usporedili valnu duljinu sjaja s valnom duljinom klorofila, zelenog biljnog pigmenta, otkrili su da se boje ne podudaraju.
Zatim su testirali teoriju da šišmiši koriste sjaj za međusobno prepoznavanje, primjerice za razlikovanje spolova. No, i ta je hipoteza odbačena jer je svaki primjerak emitirao istu valnu duljinu.
Funkcija sjaja tako ostaje misterij, no autori se nadaju da će odgovor jednog dana biti otkriven, što bi pomoglo u razumijevanju kako se životinje prilagođavaju promjenama u okolišu.
"Šišmiši imaju vrlo jedinstvenu socijalnu ekologiju i osjetilne sustave, a karakteristike koje smo pronašli kod ovih vrsta razlikuju se od mnogih drugih opažanja kod noćnih sisavaca", rekla je Roberson u izjavi. "Moguće je da su funkcije sjaja raznolikije nego što smo prije mislili."
Ipak, Castleberry dodaje kako je također moguće da fluorescencija nema nikakvu ekološku funkciju, ili da je ta osobina imala svrhu u evolucijskoj prošlosti, ali je više nema.
Još fluorescentnih sisavaca čeka na otkriće
Kenny Travouillon, kustos u Zapadnoaustralskom muzeju i glavni autor studije iz 2023., koji nije bio uključen u novo istraživanje, rekao je da ovi nalazi dodatno potvrđuju da je fluorescencija uobičajena pojava kod sisavaca.
Do danas je ova osobina zabilježena kod oko 200 vrsta sisavaca, rekao je Travouillon. S obzirom na to da na planetu postoji više od 6000 vrsta sisavaca, vjerojatno ih je mnogo više koje tek treba identificirati.
"Budući da je fluorescencija široko rasprostranjena kod sisavaca, najvjerojatnije je da je ovu značajku naslijedila davno od predaka svih modernih sisavaca", pojasnio je Travouillon. "Zašto svijetle? Ne znamo. Stoga je nastavak istraživanja na ovu temu važan, jer ćemo možda s vremenom moći saznati odgovor, a to može dovesti do više pitanja."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati