JEDNA od najvećih promjena koja se u Hrvatskoj dogodila zadnjih godina je transformacija iz iseljeničke u useljeničku državu. 2022. se uselilo 11.7 tisuća ljudi više nego što se iselilo, a 2023. je broj useljenih bio za 30 tisuća veći nego iseljenih.

Za taj veliki rast doseljavanja je, osim rasta broja doseljenih iz BiH i Srbije, odgovoran veliki val useljenika iz Azije. Među njima su jedni od najzastupljenijih Filipinci. Koliko loše se živi na Filipinima da su se spremni preseliti na rad u državu koja je udaljena skoro 10 tisuća kilometara od njihove?

Filipini i Hrvatska se jako razlikuju

Razlike između Filipina i Hrvatske teško mogu biti veće, osim po pitanju dominantne religije (obje dominantno rimokatoličke države). Veličinom od 300 tisuća km2 Filipini su bliže Njemačkoj (350 tis. km2), a brojem stanovnika od 114 milijuna bliže su Japanu (123 milijuna).

Iako imaju zajednički nacionalni identitet, stanovništvo Filipina etnički je vrlo raznoliko. Blizu dvjesto različitih skupina, od čega stotinjak domorodačkih naroda, dva službena jezika (filipinski i engleski), 19 regionalnih jezika, a uz to se još koriste španjolski i arapski.

Dominantno se radi o kršćanskoj zemlji (79 posto rimokatolici, 6.5 posto ostali), ali sa značajnom muslimanskom manjinom (6.4 posto). Vjerska struktura je određena kolonijalnim periodom od 16. do kraja 19. stoljeća, kada su Filipini bili pod vlašću Španjolske.

Čvrst saveznik SAD-a

Nezavisnost su stekli tek nakon Drugog svjetskog rata, 1947., nakon što su gotovo 50 godina bili pod upravom SAD-a. Iako de facto okupirani od strane SAD-a, otkada je Prva Filipinska Republika izgubila rat protiv SAD-a na ulazu u 20. st., u Drugom svjetskom ratu Filipinci su bili čvrsto na strani SAD-a u ratu protiv Japana.

Samo desetak sati nakon napada na Pearl Harbor počela je invazija na Filipine, ali su se filipinsko-američke snage opirale sve do ožujka 1942., unatoč tome što su bili odsječeni od ostatka vojske SAD-a. Nakon predaje je uslijedio Batanski marš smrti u kojem je poginulo nekoliko tisuća ratnih zarobljenika, uglavnom Filipinaca.

Nakon rata Filipini su dobili punu nezavisnost, kako im je SAD obećao još 1916. Kao u većini bivših kolonija, sa stjecanjem nezavisnosti počinje ciklus revolucija, diktatura, političkih progona, korupcije te općenito političkih, društvenih i ekonomskih nestabilnosti. 

Savezništvo SAD-a i Filipina jako je i danas. Od 1951. postoji i sporazum o uzajamnoj obrani između dvije države, u kojem se SAD obvezao braniti Filipine u slučaju napada strane sile. S obzirom na sve veće pretenzije Kine u Južnom kineskom moru, zbog čega su Filipini i Kina u geopolitičkom sukobu, garancija teritorijalne cjelovitosti od strane najveće vojne sile na svijetu je vrlo važna. Filipinci imaju izrazito pozitivno mišljenje o SAD-u, slično kao stanovnici Japana i Južne Koreje. 

Trećina zaposlenih radi za manje od 200 eura

S BDP-om po stanovniku od 9695 dolara (PPP, tečaj 2021.), Filipini su siromašniji od država poput Šri Lanke, Libanona, Jamajke i Iraka. Hrvatska 41 tisuća dolara (PPP - korigirano za razliku u cijenama među državama) će im biti nedostižna još dugo godina, unatoč godišnjoj stopi rasta BDP-a između 6 i 7 posto.

Hrvatska nije poznata kao izvozna sila, pa ipak po stanovniku izvozi 6750 dolara vrijednosti proizvoda godišnje (podaci OEC-a), a Filipini 953. Čak i kada se uzme u obzir da je Hrvatska puno manja i otvorenija, razlika je jako velika.

Oko 62 posto kućanstava živi u vlastitoj nekretnini, u odnosu na 91 posto u Hrvatskoj, ali je kvaliteta tih nekretnina puno manja. Prema anketi državnog statističkog ureda Filipina iz 2022., prosječna mjesečna plaća je iznosila 293 eura (ne navodi se radi li se o neto ili bruto iznosu). Iste godine je u Hrvatskoj prosječna neto plaća iznosila 1016 eura.

Trećina Filipinaca je te godine zarađivala manje od 200 eura na mjesec, a druga trećina između 200 i 320 eura. Dohodovna nejednakost je na Filipinima puno veća nego u Hrvatskoj, ali čak i najbolje plaćena zanimanja zarađuju slično ili manje od prosječnog radnika u Hrvatskoj.

Iste godine kada je prosječna neto plaća u Hrvatskoj bila 1016 eura, na Filipinima su najbolje plaćeni IT stručnjaci mogli očekivati oko 1150 eura. A to je drugo najbolje plaćeno zanimanje na Filipinima. Liječnici su 2022. imali prosječnu imali plaću od oko 800 eura na mjesec.

Filipini se brzo razvijaju, postali su jedan od najvećih izvoznika mikročipova

Zanimljivost oko ekonomije Filipina je da su glavni izvozni proizvod mikročipovi. Zapravo spada u deset najvećih izvoznika na svijetu, više od Njemačke. To je najveći izvor snažnog gospodarskog rasta zadnjih godina, po 6 i 7 posto rasta BDP-a godišnje.

33 milijarde dolara izvoza mikročipova u 2022., a otprilike pola od toga uvoza istog proizvoda. Da su Filipini važna država u lancu opskrbe mikročipova svjedoči podatak da je Texas Instruments iz SAD-a, jedna od najvažnijih kompanija u industriji, 2023. investirala milijardu dolara na proširenje svoje dvije tvornice koje se već nalaze na Filipinima.

Još uvijek se radi o uvjetno rečeno "jednostavnim" mikročipovima, a ne vrhuncu tehnologije kakav se proizvodi u SAD-u, Japanu ili Tajvanu, ali se definitivno radi o snažnoj bazi za daljnji razvoj. Filipini za budućnost nisu važni samo zbog mikročipova, nego i zbog velikih izvora nikla. Taj metal je među ostalim važan za baterije električnih i hibridnih vozila, što Filipine stavlja u središe tehnološke revolucije i po proizvodnji ključnih komponenti (mikročipovi) i kao izvor ključnih sirovina (nikal). 

Filipini su još uvijek siromašni u odnosu na Hrvatsku

Iako se još uvijek radi o relativno siromašnoj državi, vrijeme Filipina tek dolazi. Ekonomski rast je jedan od najvećih na svijetu zadnjih nekoliko godina i stabilan je (s iznimkom pandemije). Država se već pozicionirala kao ključna za vrlo važnu današnju, a još više buduću industriju mikročipova.

To je i industrija visoke dodane vrijednosti, kojoj je potreban razvijen i visokokvalificiran ljudski kapital i kao takva idealna je za rast standarda. Fertilitet od 2.75 znači da će stanovništvo nastaviti rasti, ostati relativno mlado, pa opterećenje mirovinskog i zdravstvenog sustava neće otežavati razvoj. 

Relativno obrazovana mlada radna snaga koja dobro zna engleski, veliko unutrašnje tržište (100+ milijuna ljudi) i snažna geopolitička situacija (vojna garancija od strane SAD-a) zalog su budućnosti Filipina. 

S druge strane, politička nestabilnost, nekvalitetna infrastruktura, visoka razina korupcije i velika nejednakost otežavaju ekonomski rast. Zasad je stanje u Filipinima još uvijek takvo da je rad u Hrvatskoj više nego primamljiv. To se neće promijeniti u skorije vrijeme, ali bi moglo u nekoj daljoj budućnosti.