NEDAVNO su neki marginalni portali slavodobitno objavili da je Damir Stojić "razmontirao" moj članak za Index o blagdanu Velike Gospe, štoviše, razvalio mrzitelja Marije. Nisam mislio pokvariti im slavlje, ali valja nekada na kritike i odgovoriti.

Idem isto kao i Stojić s mojim člankom: citiram, pa odgovaram. Radi lakšeg snalaženja, Stojićeve rečenice su napisane kosim slovima.

O čemu zapravo raspravljamo?

"Najstarija sačuvana molitva Sub tuum praesidium datira iz 3. stoljeća, a 431. g. Koncil u Efezu proglasio je Mariju Bogorodicom – Theotokos. Nije to bio PR stunt za naslovnice, nego ozbiljna obrana Kristova božanstva: ako je Isus pravi Bog i pravi čovjek, onda je Ona Majka Božja u punom smislu."

Njemu, dakle, samom očito nije jasno o čemu zapravo raspravljam. Ne bavim se time je li Marija bila Djevica i Bogorodica. Premda se tu očito radi o mitologiji, jasno je da su ova učenja zasnovana na Novom zavjetu.

Fokusiram se samo na dogmu o Marijinom uskrsnuću i uzašašću. I glavna je teza da od te dogme nema ni traga u Novom zavjetu i da ju je Crkva pokupila iz nekih drugih tradicija. Stoga ne shvaćam ovo skretanje s teme.

ChatGPT Stojić

"Na Istoku je car Mauricije još u 6. stoljeću odredio 15. kolovoza kao blagdan. Na Zapadu ga u 7. stoljeću potvrđuje papa Sergije I. Već u 8. stoljeću – univerzalan blagdan. Pio XII. je 1950. samo stavio pečat, kao notar koji dođe zadnji, a ne kao autor scenarija."

Pitao sam o tome i ChatGPT, a on mi je, zanimljivo, dao odgovor sadržajno identičan Stojićevom. AI je vrlo zgodno sredstvo za dolaženje do nekih izvora, ali ne i za sastavljanje odgovora. Problem s ChatGPT-em jest da ne zna kritički pristupiti izvorima i shvatiti nijanse kako bi to učen čovjek napravio.

Da vam sažmem jedan od korištenih izvora, Katoličku enciklopediju (Assumption of Mary):

1. Ne znaju se godina, dan i način Gospine smrti.
2. Prvi spomen imamo u De Obitu S. Dominae, apokrifnom spisu iz 4.-5. stoljeća.
3. Epifanije (umro 403. g.) je rekao da ne zna ništa o apostolskim tradicijama o Gospinom uzašašću.
4. Uzašašće se smješta negdje 3 do 15 godina nakon Isusovog uzašašća (zapamtite ove brojke).
5. Ne zna se je li se to dogodilo u Jeruzalemu ili u Efezu.
6. U prvih šest stoljeća nitko ne zna za Marijin grob u Jeruzalemu.
7. Ne zna se tko je prvi počeo slaviti Gospino uzašašće, kršćani u Palestini su ga slavili u kolovozu, a u Arabiji i Egiptu u veljači.
8. 451. godine jeruzalemski biskup Juvenal, prilikom koncila u Efezu, rekao je caru Marcianu da je Marija umrla u prisutnosti svih apostola, a da je potom sveti Toma (onaj "nevjerni Toma") tražio da se otvori njezin grob te se utvrdilo je da je prazan. To je onaj grob za kojega se, ako ste pazili, ne zna gdje je sve do 6. stoljeća. Stoljeće kasnije car Mauricije određuje da se spomen na taj događaj o kojemu nema apsolutno nikakve tradicije prije 4. stoljeća (ako ne kasnije) slavi 15. kolovoza.

Istina je i to da katolički misali koje sam uspio online naći (najstariji je iz 16. stoljeća) imaju 15. 8. kao liturgiju uzašašća Blažene Djevice Marije. Tog se datuma ne drže sve katoličke biskupije, gorespomenuti članak iz Katoličke enciklopedije daje vam lijepi popis razlika.

Sad vam je barem malo jasnije kad kažem da je Crkva isisala ovaj blagdan iz maloga prsta. Ima dakako puno više tradicije nego što sam je ja spomenuo, a vi sami vidite na čemu ona počiva.

Okrnjeni sastav teologa

"Crkveni oci pisali su o Uznesenju puno prije nego što si ti otkrio tipkovnicu: Sv. Epifanije (+403), Sv. Grgur iz Toursa (+594), Sv. Modest Jeruzalemski (+634), Sv. Andrija s Krete (+740), Sv. German Carigradski (+733), Sv. Ivan Damaščanski (+749) – da ne duljim. Liturgije i sakramentari (Gelasijevski, Gregorijanski, itd…) to bilježe stoljećima prije Pia XII. Ako je to 'izmišljotina', onda je fascinantno kako je uspješno upisivana u liturgije Istoka i Zapada punih tisuću i pol godina."

I ovo je naš teolog pokupio od ChatGPT-a bez ikakve provjere. Osim, naravno, pokušaja humora.

Za početak, već smo naveli tvrdnju svetog Epifanija da ne poznaje nikakve apostolske predaje o Marijinom uzašašću. Zatim, prema Katoličkoj enciklopediji, tekst iz Gelasijevskog sakramentarija o blagdanu Velike Gospe zapravo je neautentični dodatak iz 8. ili 9. stoljeća.

Usput, ne čini li vam se ovaj popis imena pisaca o Marijinom uzašašću nekako okrnjenim? Recimo, gdje nam je tu Augustin? Pa, zato što su njegove propovijedi (kao i Jeronimove) na tu temu pokazane kao neautentične, napisala ih je neka pobožna duša i lažno pripisala velikim ocima.

Smatra li Toma Akvinski uzašašće Marijino dogmom? Ne smatra, nemate je u Summa Theologiae, spisu koji dokazuje i objašnjava crkveni nauk. Toma će imati samo jedan manji spis koji govori o smislu blagdana i u kojem kaže da bi Marijino uskrsnuće i uzašašće bili prikladni katoličkom vjerovanju.

Je li Stojić uopće pročitao Novi zavjet?

"Porobija, kao i obično, ne navodi citat, pa evo da mu učinim uslugu: 'Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: Izvan sebe je!' (Mk 3, 21). I sad slijedi magija: iako se Marija nigdje ne spominje, Porobija je u riječi hoi par' autou ('njegovi') uspio pronaći – Gospu. Čestitam, to je razina tumačenja na kojoj bi i Baba Vanga rekla: 'Ma daj, pretjerao si.'"

Stojić, kao i obično, ne čita Novi zavjet, pa evo da mu učinim uslugu. Marko je poznat po interkalacijama, kad u priču o jednom događaju ubaci priču o drugom, pa se vrati na prvi. Uglavnom, čitajte dalje od 3,21, jer se tu, kao u nekoj paraleli s tekstom o Isusovoj obitelji, govori o židovskim teolozima koji su mislili da je on opsjednut.

Nakon što Marko obradi tu temu, vraća se na događaj čiji je opis započeo s 3,21. Čitamo 3,31: "I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu". Uglavnom, zabrinutu obitelj koja misli da je Isus skrenuo pameću čine njegova majka i braća.

Damire Stojiću, kako si ti položio ispit iz Novog zavjeta, iskreno pitam?

Apostolska šutnja

"Ne, g. Porobija, apostole ovaj nauk ne bi zbunio. Apostole bi puno više zbunio vaš zaključak da 'šutnja = negacija'."

Vratimo se na ono vjerovanje da se Marijino uzašašće dogodilo tri do petnaest godina nakon Isusovog. Prema toj računici, najkasniji datum navodnog događaja bio bi 48. godine. Godinu-dvije kasnije nastaju prvi spisi Novoga zavjeta (Pavlove poslanice), a potom Evanđelja, Djela, Otkrivenje i ostale poslanice narednih 50-60 godina.

I nitko o Marijinom uskrsnuću i uzašašću niti jednog jedinog slovca. Naš Damir pokušava biti duhovit s tvrdnjom "Novozavjetni spisi nisu tabloidi u stilu Index.hr da prate 'gdje je Marija danas?' s fotkom ispred dućana." Novi zavjet svakako nije tabloid, a nije, bogami, ni historiografija. Svejedno, iznimno je čudno da bi prešutio tako kolosalan događaj kao što je uskrsnuće i uznesenje Majke Božje. Meni i svakome tko ne mora po svaku cijenu braniti katoličku dogmu jasno je zašto se o tome ne piše. I što znači kad prvi spisi na tu temu krenu četiri stoljeća kasnije.

Damiru Stojiću to nije jasno, on ima jedinicu iz teologije (i nulu iz humora).

Bajka o očevicima

"Luka izričito tvrdi da je istražio svjedočanstva očevidaca (Lk 1,1–4). Možda, samo možda, to uključuje i razgovor s Marijom — otud svi oni detalji o Isusovu djetinjstvu koje nitko drugi ne spominje. Odakle bi mu inače stigla priča o jaslama i anđelima, s TripAdvisora Betlehem?"

Ovako raspravlja Damir Stojić i ljuti se kad mu spočitavam neargumentiranost. Odakle inače u svim mogućim religijama priče o najfantastičnijim događajima, jesu li sve one na temelju strogog ispitivanja očevidaca? I zašto se onda, primjerice, Lukina i Matejeva priča o Isusovom rođenju razlikuju u toliko ključnih detalja, ako je sve to na temelju očevidaca?

Da ponovim ono što znaju svi koji su ozbiljnije proučili Novi zavjet - niti jedan od njegovih pisaca nikada nije vidio niti Isusa, niti Mariju. Luka piše tekst barem četrdeset godina nakon navodnih događaja, on nije vidio nikakve pouzdane svjedoke.

Moram ovdje stati, jer nema ni smisla ići dalje. Jedino mogu zamoliti Katoličku crkvu da se malo ozbiljnije posveti obrazovanju svog kadra. Pazite kome ćete dati titulu magistra i tko će vas zastupati u javnosti.

Stojićevu diplomu poderite.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."