DANAS u Tirani hrvatski se premijer Ivo Sanader susreo s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushem, a glavna je tema rasprave bila ulazak Hrvatske u NATO.

Koje su točno prednosti i mane ulaska Hrvatske u NATO savez, mogu li se zahtjevi saveza ispuniti do iduće godine i što država time dobiva? Odgovore na ta pitanja potražili smo kod čovjeka dobro potkovanog u sferama vanjske politike, bivšeg veleposlanika u Haagu, Branka Salaja.

"Mislim da je iz današnjih zbivanja lako vidljivo kako je cijela ta priča rezultat raznih političkih igrica", skeptično je svoj razgovor za Index otpočeo Salaj.

"Nije mi jasno kako je moguće da bi Hrvatska trebala za ulazak u NATO ispuniti razne uvijete, a u paketu s nama bi u zajednicu trebali ući i Albanija i Makedonija, koje su daleko iza nas. To nešto govori o NATO-vim kriterijima koji očito nisu na istoj razini za sve kandidate", rekao nam je Salaj.

NATO - rascjep između Amerike i Europe

"Nadalje, nije dovoljno samo raspravljati o tome što mi želimo postići. Glavni argument za ulazak u NATO je nekakva međudržavna sigurnost, ali mnogi ozbiljni problemi koji dolaze s članstvom se prešućuju. U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme povećao broj ljudi koji podržavaju ulazak u NATO, ali smatram da je to rezultat parlamentarnih zbivanja u Srbiji. Glavna stvar koja nam se nudi članstvom je izvjesna sigurnost u odnosu na susjede od kojih bi mogli doživjeti nekakva neugodna iznenađenja. No, perspektiva koju mi o NATO-u imamo još od Hladnog rata nije stvarno stanje stvari. NATO je podjeljen između Amerike i Europe, a taj se rascjep samo povećava stalnim raspravama i nadmudrivanjem. Moramo imati na umu da ne postoji nikakav automatizam koji zemlje-članice obvezava priteći u pomoć nekom od članova koji se nalazi u opasnosti. Svaka zemlja pojedino odlučuje i razmatra o svojim postupcima", kaže Salaj.

Salaj nam je istaknuo i neke ekonomske nedostatke ulaska Hrvatske u NATO savez. Treba imati na umu da stupanje u zajednicu sa zapadnim zemljama ima svoju cijenu pa bi bilo pametno procijeniti koliko će sve to koštati.

"Apsurdne su mi tvrdnje da je skuplje biti izvan NATO-a nego u njemu. To jednostavno nije točno. Takve bi izjave trebale biti predmetom rasprave. Ulaskom u NATO prihvaća se cijeli niz propisa, među kojima i standardizacija naoružanja što znači da treba stalno kupovati novo, modernije oružje, što nikako nije jeftino", govori Salaj.

Zašto hrvatsko glasačko tijelo prihvaća jeftinu retoriku?

Nadalje, Salaj je osudio jeftinu retoriku kojom se javnost pokušava uvjeriti kako bi članstvo u NATO-u Hrvatsku zaštitilo od moguće agresije, a pogotovo tvrdnje kojima se sugerira da je povijest mogla biti drugačija da je Hrvatska na vrijeme pristupila Savezu.

"Imbecilna mi je tvrdnja kako do rata ne bi došlo da smo `91. bili u NATO-u i nikako mi nije jasno kako hrvatsko glasačko tijelo uopće prihvaća takve navode. Kao prvo, Hrvatske tada nije ni bilo, a u trenutku kad je nastajala Europa je imala priliku zaustaviti agresiju, ali to nije napravila. Reći da bi nešto bilo drukčije da smo onda bili u NATO-u jednostavno je neozbiljno", podvukao je Salaj.

Ukoliko Hrvatska uđe u NATO iduće godine, vjerojatno je kako će s njom u paketu savezu pristupiti i Albanija i Makedonija. Čak je i premijer Sanader danas izjavio kako je to najvjerojatnija politička opcija, iako druge dvije zemlje-članice Jadranske povelje nisu na jednakom razvojnom stupnju kao Hrvatska.

"Ako se takav korak ozbiljno razmatra to dosta govori o karakteru NATO-a. Ako nema tih jedinstvenih kriterija, postavlja se pitanje kako taj savez funkcionira. Jedna je stvar ući u solidno organizirano društvo, a sasvim druga pridružiti se organizaciji koja nema jedinstvene kriterije. Treba dobro razmotriti na koji će se način to odraziti na Hrvatsku. Ja Albaniji i Makedoniji želim svako dobro i što brži razvoj, ali činjenica je da oni u ovom trenutku nisu na našem razvojnom stupnju, tako da je konstatacija da se te tri države nalaze u istoj skupini u najmanju ruku čudna", smatra Salaj.

Diplomacija kao glavna prednost

Kao glavna prednost pristupanja NATO savezu navodi se aspekt određene međunarodne sigurnosti u slučaju agresije, ali prave prednosti ipak spadaju u sferu diplomacije i međudržavnih odnosa.

"Kao što sam rekao, nijedna članica nema automatsku dužnost da vam priskoči u pomoć u slučaju potrebe, već to odlučuje svaka članica za sebe. Onda, ako nešto ne žele odlučiti slijede konzultacije, sastaju se razni odbori i dok se oni dogovore mogu proći dragocjeni dani, čak i tjedni. Isto tako, ni Hrvatska ne bi bila obvezna slati svoje jedinice izvan Europe, ali ako bude postojao međunarodni pritisak da se to učini teško bi mu se mogli oduprijeti. Stoga ja smatram da je najveća prednost to što se primanjem u NATO javno iskazuje da je neka zemlja prozapadno orijentirana i ima dovoljni stupanj demokracije. U tom je slučaju automatski lakše razgovarati s Europom, koja će vaš glas uvažavati više nego inače", podvukao je Salaj.

P.V.