PRESUDA sinu i majci Lambert, Alenu i Anki, od 30 i 32 godine zatvora, posljednja je u nizu visokih kazni ove godine izrečenih za posebno teška i brutalna ubojstva. Ove godine imamo čak dva izjednačenja najviše kazne ikada izrečene u Hrvatskoj od 40 godina zatvora, iako se taj podatak treba shvatiti uvjetno, jer se jedna odnosi na pulskog monstruma Damira Voschiona koji iz psihijatrijske ustanove može teoretski izaći i za pola godine, ako liječnici kažu da je zdrav, što je tema jedne posebne priče. Dojam je da su suci ipak počeli slušati glas javnosti koja se godinama žali na niske presude, a zasigurno je to i jedan od načina borbe protiv porasta brutalnih ubojstava. Idući korak je da se zapitamo, trebaju li nam doživotne zatvorske kazne?

Vodeća hrvatska oporbena stranka, SDP, smatra da trebaju. Taj stav iznijela je saborska zastupnica Ingrid Antičević Marinović u razgovoru s novinarima u Zadru. "Hrvatski građani zaslužuju zaštitu od ubojica koji bi mogli opet početi ubijati nakon što odsluže zatvorsku kaznu. Skoro sve zemlje Europske unije imaju doživotne kazne zatvora, koje su potrebne i Hrvatskoj nakon posljednjeg vala ubojstava", smatra Antičević Marinović, te posebno ističe kako bi se doživotnim zatvorom trebali kažnjavati profesionalni ubojice.

Pezelju 32 godine za ubojstvo Kristine Šušnjare

Luka Pezelj je prije mjesec dana osuđen na 32 godine zatvora zbog ubojstva 20-godišnje studentice iz Trilja Kristine Šušnjare u siječnju ove godine. Pezelj je osuđen na 28 godina za ubojstvo, a četiri godine je dobio zbog pokušaja silovanja. Državno odvjetništvo zatražilo je maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora, jer "neuspjeli pokušaj silovanja i okrutno ubojstvo nemaju alternative".  U optužnici je stajalo kako je Kristinu ubio na osobito okrutan i krajnje podmukao način, te u cilju prikrivanja kaznenog djela silovanja u pokušaju.

Kristinina obitelj bila je razočarana presudom, boje se kako će monstrum za desetak godina opet biti na slobodi. "Ne bih volio da itko zaplače kao ja, no netko će zaplakati opet kad on izađe na slobodu", rekao je Kristinin otac po izlasku iz sudnice.

Pulski monstrum Voschion bi u ludnici trebao ostati 40 godina

Peterostruki ubojica Damir Voschion (47) je početkom lipnja prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu na 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude. Nakon toga će vještaci razmatrati njegovo stanje jednom godišnje, a u psihijatrijskoj ustanovi može ostati 40 godina, kolika je i maksimalna zatvorska kazna za počinjeno nedjelo,

Voschion je u studenom prošle godine ubio  dvoje nećaka, sedmogodišnju Karlu i dvomjesečnog Maura, oca Renata (70), brata Deana (40) i njegovu suprugu Natašu (36). Tijekom istrage je rekao da je svoju obitelj pobio jer je uvjeren da ga su ga trovali.

101 godina zatvora riječkom Psihu - jedinstvena 40 godina

U istom tjednu kada je bila presuda Damiru Voschionu,  imali smo  presudu još jednom hladnokrvnom ubojici, onu krvniku iz Pule Ivanu Dvorskom zvanom Psiho. Dvorskom je izrečena jedinstvena maksimalna kazna od 40 godina zatvora zbog ubojstva Đanija Vukoše (42), njegove nevjenčane supruge Mirjam Švaljek (21) i Đanijeva oca Benita Vukoše (74) u stanu na 12. katu nebodera na riječkoj Vežici.

Kad bi se zbrojile kazne za sva zlodjela Dvorskog, one bi ukupno iznosile 101 godinu: osam godina za razbojništvo, 30 godina za ubojstvo Đanija Vukoše, 30 za ubojstvo Benita Vukoše, 30 za ubojstvo Mirjam Švaljek te tri godine za zapaljenje stana i dovođenje u opasnost ljudi i njihove imovine. Stan je nakon ubojstava zapalio kako bi prikrio tragove zločina te će zbog nastale štete morati snositi troškove u iznosu od 856 tisuća kuna, a sutkinja ga je oslobodila plaćanja sudskih troškova.

Dvorski je na početku kazao kako je njegov potpis na iskazu dan nakon trostrukog ubojstva krivotvoren, jer se on ne sjeća da je uopće dao iskaz. U tom iskazu stoji da je večer prije Dvorski popio dvije i pol litre vina, dva, tri piva te pojeo dva hamburgera. Sudski vještaci izrazili su mišljenje kako bi osoba tada imala 4,49 promila alkohola u krvi te kako bi bila u alkoholnoj komi.

Stričku 8 i pol godina zatvora za smrt četvero ljudi u tunelu Ledenik

Među ovim visokim kaznama ubrojili smo i presudu Miljenku Stričaku zbog nesreće od prije dvije godine kada je vozeći kamion sto na sat u tunelu Ledenik ubio 11-godišnjeg Mihaela i njegovu majku Jadranku Matešić-Marković, te 15-godišnju Ines i njezinu majku Zdenku Kuhtu, koji su se vraćali s ljetovanja. Kazna Stričku se ne može mjeriti sa ovim gore navedenim kaznama po samoj duljini njenog trajanja, ali svakako dolazi u obzir jer se radi o prometnoj nesreći i najvećoj kazni za djelo ove vrste, iako su neki mišljenja kako je i njegova kazna trebala biti veća.

Nakon dugog suđenja, koje je bilo zatvoreno za javnost zbog njegovog psihičkog stanja (ali tijekom suđenja viđen je na ljetovanju i u lokalnom kafiću kako pije pivo, op.a.), Miljenko Stričak proglašen je krivim za izazivanje prometne nesreće s neizravnom namjerom te je osuđen nepravomoćno na osam i pol godina zatvora.

Podsjetimo, 25-godišnji Stričak skrivio je prometnu nesreću 28. srpnja 2006. godine u tunelu Ledenik u kojoj su poginule četiri, a ozlijeđeno sedam osoba. Stričak je tada krećući se tegljačem brzinom od otprilike sto kilometara na sat, prošavši pokraj prometnih znakova na kojima je jasno stajalo upozorenje za ograničenje brzine od 60 kilometara na sat, bez kočenja naletio na kolonu automobila ispred sebe te u sekundi odnio četiri ljudska života.

Kirurg Šimić od najviše kazne za korupciju spasio se bijegom u Sarajevo

Posebno veliku pozornost hrvatske javnosti ove godine je izazvala i jedan presuda za korupciju, ona riječkom kirurgu Ognjenu Šimiću, što je opet najviša presuda za kazneno djelo ove vrste. Županijski sud u Rijeci nepravomoćno je osudi na devet godina zatvora za 18 slučajeva primanja mita, dok je u slučaju pranja novca oslobođen optužbi. 

Šimić je za cijeli slučaj optužio USKOK, koji je prema njegovu mišljenju "konstruirao" cijeli slučaj. Temelj u svojem iskazu kako je cijela priča konstruirana vidi u tome kako niti jedan od svjedoka nije iznio materijalni dokaz o primanju mita, te da tužitelji nisu dokazali optužnicu. Možda bi mu netko i povjerovao da nakon presude nije pobjegao u Sarajevo jer ima BiH državljanstvo što onemogućava da ga se izruči Hrvatskoj.  Odmah po dolasku u glavni grad BiH Šimić je angažirao odvjetnika.

Šimić je otkrio i kako je izašao iz Hrvatske; policija ga je pustila jer ga nisu željeli zaustaviti. "Pa čujte, ja imam izuzetno visoko mišljenje o hrvatskoj policiji. To su vam vučjaci. Da su oni htjeli da ja ostanem u Hrvatskoj, nema šanse da bih ja izašao iz Hrvatske", kaže Šimić.

D. Markas
Foto: RTL/T.Č./HTV