PRVI izraelski napad na jednu zaljevsku državu izaziva promjene u arapskoj obrambenoj politici, uz sve više poziva na regionalnu suradnju i zajedničku obranu. Neki političari čak traže stvaranje "islamskog NATO-a", piše Deutsche Welle.

Zaljevska država Katar nije mogla ništa poduzeti protiv balističkih raketa koje je Izrael ispalio na nju prije otprilike dva tjedna. Prema medijskim izvješćima, oko deset izraelskih borbenih aviona letjelo je iznad Crvenog mora 9. rujna — pazeći da ne uđu u zračni prostor bilo koje druge države — prije nego što su ispalili rakete u napadu poznatom kao "Over the horizon" ("Preko horizonta").

To znači da balističke rakete putuju u gornje slojeve atmosfere ili čak u svemir, a zatim se vraćaju natrag. Krajnja meta izraelskih raketa bili su pripadnici terorističke skupine Hamas, koji su se u luksuznoj četvrti katarske prijestolnice Dohe sastali kako bi razgovarali o mogućem prekidu vatre u Gazi. Šest osoba je poginulo, iako se čini da one nisu bile cilj Izraela.

Poljuljano povjerenje u američku zaštitu

S obzirom na to da su rakete doletjele neočekivano, Katar se nije mogao učinkovito obraniti. Najvažnija zaštita Katara od Izraela zapravo nema nikakve veze sa sofisticiranim sustavima proturaketne obrane. SAD, kao najvažniji saveznik Izraela, ima svoju najveću regionalnu bazu u Kataru i nedavno je toj zemlji dodijelio status "glavnog saveznika izvan NATO-a".

Ali to, izgleda, nije bilo dovoljno da zaustavi Izrael u njegovom prvom poznatom napadu na jednu zaljevsku arapsku državu. To je ujedno i potez za koji su SAD potencijalno morale znati.

"Izraelski napad poljuljao je povjerenje zemalja regije u njihove veze sa SAD-om i približit će ih jedne drugima", napisala je Kristin Diwan, viša suradnica u Arab Gulf States Institute u Washingtonu, nedugo nakon napada. "Ove naftne monarhije su previše slične... tako izravan napad na njihov suverenitet i osjećaj sigurnosti neprihvatljiv je za sve njih."

Kao rezultat toga, "vladari u Perzijskom zaljevu nastavljaju potragu za većom strateškom autonomijom i sve su odlučniji da se zaštite od rizika ovisnosti o SAD-u", potvrdila je Sanam Vakil, direktorica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Chatham Houseu, u autorskom tekstu za britanski Guardian. Zbog svega toga, proteklog se tjedna sve više govorilo o formiranju "islamskog NATO-a", obrambenog saveza islamskih i arapskih država koji bi funkcionirao slično Sjevernoatlantskom savezu, odnosno NATO-u.

Konkretni koraci prema regionalnoj obrani

Na hitnom summitu, koji su prošlog tjedna organizirali Arapska liga i Organizacija islamske suradnje, egipatski su dužnosnici predložili zajedničke snage za arapske zemlje, nešto poput NATO-a.

U govoru na summitu, irački premijer Mohammed Shia al-Sudani pozvao je na kolektivan pristup regionalnoj sigurnosti. Šest članica Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) — Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati — priopćili su da će aktivirati odredbu iz sporazuma o zajedničkoj obrani potpisanog 2000. godine, prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.

Nakon hitnog summita, ministri obrane država Zaljeva održali su još jedan sastanak u Dohi i dogovorili poboljšanje razmjene obavještajnih podataka i izvješća o stanju u zraku, kao i ubrzano uvođenje novog regionalnog sustava za upozorenje od napada balističkim raketama. Također su najavljene i zajedničke vojne vježbe.

Istog je tjedna Saudijska Arabija objavila da ulazi u "strateški sporazum o međusobnoj obrani" s Pakistanom. Dvije su zemlje proglasile da će se "bilo kakva agresija odnosno napad na jednu od njih smatrati napadom na obje".

Realnost "islamskog NATO-a"

To možda zvuči kao da se formira neka vrsta "islamskog NATO-a" radi suprotstavljanja Izraelu, ali stvarnost je ipak nešto drugačija, kažu poznavatelji prilika za DW.

"Savez po uzoru na NATO je nerealan, jer bi obvezao države Zaljeva na ratove koje one ne smatraju vitalnima za svoje interese. Nijedan vladar u zemljama Perzijskog zaljeva ne želi biti uvučen u sukob s Izraelom u ime, na primjer, Egipta", kaže Andreas Krieg, viši predavač na Školi za sigurnosne studije na King's Collegeu u Londonu.

Ipak, stvari se mijenjaju nakon napada na Dohu, smatraju analitičari. "Sigurnost u Zaljevu se dugo temeljila na modelu gdje u osnovi plaćate nekome drugome da se brine o vašoj zaštiti", nastavlja Krieg. "Taj se mentalitet počinje mijenjati nakon napada na Dohu, iako vrlo sporo", priznaje on.

Format "6+2" umjesto "islamskog NATO-a"

Umjesto "islamskog NATO-a", svijet bi mogao vidjeti tzv. "format 6+2", objašnjava Cinzia Bianco, stručnjakinja za zaljevske zemlje pri Europskom vijeću za vanjskopolitičke odnose (ECFR). Izraz "6+2" odnosi se na šest država-članica Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC), te na Tursku i Egipat.

Cinzia Bianco vjeruje da se o tom formatu vjerojatno razgovara i na marginama Opće skupštine UN-a ovoga tjedna. "Ne radi se zapravo o aranžmanu tipa 'Članak 5 NATO-ugovora (o kolektivnoj obrani)'", rekla je ova stručnjakinja za DW, jer posvećenost država Zaljeva međusobnoj obrani nije tako čvrsta kao kod članica NATO-a. "Vjerojatnije je da se radi o kolektivizaciji sigurnosnih i obrambenih stavova i, možda, što je najvažnije, o slanju poruke odvraćanja Izraelu," dodala je Bianco.

Uloga vanjskih sila u budućoj obrambenoj arhitekturi

Format "6+2" ima više smisla od "islamskog NATO-a", nastavlja Krieg. Turska je "najpouzdaniji nezapadni partner za Zaljev, s vojskom stacioniranom u Kataru još od 2017. i stvarnim kapacitetom za brzo djelovanje u krizama", tvrdi Krieg. "Egipat je složeniji slučaj. Ima vojni kapacitet, ali se u nekim zaljevskim prijestolnicama sumnja u njegovu pouzdanost." A i ako je format "6+2" doista na stolu, sve će se događati polako i diskretno, primjećuju i Krieg i Bianco.

"Većina ozbiljnih promjena odvijat će se iza kulisa", predviđa Krieg. "Vidjet ćemo priopćenja, summite i zajedničke vježbe. Ali važni pothvati, poput razmjene radarskih podataka, integracije sustava ranog upozoravanja ili davanja prava na baze, ostat će diskretni."

Također je moguće da će države Zaljeva, koje su dugo bile ovisne o SAD-u, pokušati proširiti obrambene veze s drugim zemljama. "Sigurno postoje i drugi akteri, poput Rusije i Kine, koji su spremni zamijeniti SAD", kaže Sinem Cengiz, istraživačica na Katarskom sveučilištu. "Ali malo je vjerojatno da će bilo koji vanjski akter preko noći zamijeniti SAD."

Uostalom, države Zaljeva to ne bi željele, dodaje Bianco. One i dalje ovise o američkoj vojnoj tehnologiji. Na primjer, nakon napada na Dohu, Katar je tražio nova jamstva od SAD-a da su i dalje njihovi partneri. "Važno je napomenuti i da SAD zapravo nikada nisu bile otvoreno protiv ovakve regionalizacije obrane", ističe Bianco. "One su zapravo uvijek poticale na stvaranje jedinstvene arhitekture balističke obrane za zemlje Zaljeva."

Zapravo, više vojne integracije u Zaljevu moglo bi značiti i više SAD-a, jer su američki sustavi okosnica regionalne obrane, objašnjava Krieg. "Ali političko razmišljanje se promijenilo", zaključuje on. "Washington se više ne smatra krajnjim jamcem sigurnosti, već partnerom čija je podrška uvjetna i transakcijska. Lideri Zaljeva prilagođavaju se ideji da SAD imaju interese, a ne saveznike, te nastoje izgraditi sigurnosni stup predvođen zemljama Zaljeva, što bi bio neki srednji put između Irana i Izraela."