VLADA je na sjednici održanoj u petak donijela Uredbu o visini minimalne plaće za 2026. godinu u bruto iznosu od 1.050 eura, što je za 80 eura više u odnosu na ovogodišnji minimalac. Prije odluke Vlade oko iznosa povećanja minimalne plaće i najave da će do 2028. podići njen iznos na 1.250 eura bruto, u javnom prostoru je nastao prijepor između poslodavaca, Vlade i sindikata.

Iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) poprilično dramatično su apelirali na Vladu da ne podiže minimalnu plaću u idućoj godini jer bi to, kako su rekli, ugrozilo radna mjesta, investicije i konkurentnost gospodarstva te dodatno generiralo rast inflacije.

"Ako se trend nekontroliranog rasta plaća nastavi, riskiramo zatvaranje tisuća radnih mjesta i pad konkurentnosti izvoznog sektora. Predlažemo stoga jednogodišnju odgodu povećanja minimalne plaće, kao i to da se promjena minimalne plaće u budućnosti uredi jasnom i predvidljivom formulom, a ona bi je automatski, bez pritiska, iz godine u godinu usklađivala s inflacijom i rastom produktivnosti", poručio je predsjednik HUP-a Mislav Balković.

Sindikati prozivaju poslodavce

Nezadovoljni su i sindikati, no ne kao poslodavci. Oni smatraju da je rast trebao biti veći.

Zajednički zahtjev triju sindikalnih središnjica iznesen sredinom tjedna, bio je da bruto minimalna plaća u idućoj godini bude najmanje 1.130 eura. Smatraju i da zbog toga ijedan radnik neće postati tehnološki višak niti će se ijedan investitor morati povući iz Hrvatske.

No čelnici sindikati ističu da je rast dobiti poslodavaca dvostruko veći od rasta plaća, a predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel je prozvao HUP kazavši kako je pokazao da "nije istinski socijalni partner u dobroj vjeri, nego isključivo lobistička organizacija interesa profita u Hrvatskoj".

"Imamo jako ozbiljan problem"

Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže, pak, da sa stajališta ekonomske politike, ni Vlada ni poslodavci nisu u pravu.

"Praksa intervencija u minimalne plaće nije novost, to je sto godina stara praksa koje su vlade započele pod pritiskom sindikata. Njemačka vlada, primjerice, uobičajeno utvrđuje minimalne satnice, ali se nikada ne miješa u kolektivne ugovore. Konkretno, njemačka vlada nedavno je utvrdila minimalnu satnicu na 13,50 eura bruto, ali na tržištu se formiraju cijene rada daleko iznad te minimalne", ističe u razgovoru za N1 Televiziju.

Za razliku od Njemačke, kaže Novotny, u Hrvatskoj godinama imamo problem da se minimalna satnica, ili minimalna plaća kako je zovemo, utvrđuje iznad produktivnosti rada.

"To znači da vlade - ne samo ova, jer takva je praksa već tridesetak godina - na teret poduzeća i investicija umjetno utječu na preraspodjelu ostvarenih dohodaka koji se dijele tako da jedan dio ide kroz poreze prema vladi, dio ide zaposlenicima, a treći dio poduzetnicima i njihovim investicijama. Zapravo imamo jako ozbiljan problem, a to je prisiljavanje poduzetnika u neproduktivnim poduzećima da isplaćuju plaće iznad te produktivnosti. Ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Philippe Aghion upravo je o tome govorio."

Jesu li ta poduzeća uopće potrebna?

Novotny kaže kako treba postaviti pitanje jesu li poduzeća koja isplaćuju minimalne plaće i u kojima radi oko pedesetak tisuća zaposlenika koji primaju minimalac, uopće potrebna.

"Poduzeća koja ne mogu isplatiti minimalne plaće i radna mjesta s minimalnim plaćama jednostavno bi trebala nestati. Njih moraju zamijeniti produktivna radna mjesta za koja su plaće više od minimalnih. To je ključni problem ekonomske politike Hrvatske koja uporno subvencionira, izravno i neizravno, poduzetnike i poduzeća da isplaćuju niske plaće iako, objektivno, nemaju novca ni za kakve plaće."

"Ne bi se dogodio socijalni šok"

Novotny smatra da ukidanje tih 50 ili 60 tisuća radnih mjesta s minimalnim plaćama ne bi izazvao ikakav socijalni šok, jer je potražnja za radnom snagom neusporedivo veća.

"Danas je potražnja za kvalificiranim građevinskim radnicima neusporedivo veća nego prije. Tamo nema minimalne plaće. Jedino je pitanje koliki dio tih plaća odlazi u sivu zonu jer siva ekonomija kod nas je izrazito visoka i možda se dio isplata skriva u toj sivoj zoni. Moguće je da u nekim sektorima poput turizma minimalne plaće zapravo i nisu minimalne zbog isplata u sivoj zoni. To je hipoteza koja se stalno provlači, ali bi je trebalo istražiti", ističe Novotny.

"Ne može Vlada odlučivati o plaćama"

Vlada bi, pak, trebala puno više snage uložiti u poticanje onih poduzetnika koji mogu stvoriti kvalitetnija radna mjesta za koja minimalna plaća uopće nije bitna.

"Danas ako želite dobiti kvalitetnog keramičara morate ga dostojno platiti, inače ga nećete dobiti. Ne može Vlada odlučivati o plaćama. Postoji tržište rada, ali ono nije jedinstveno u Hrvatskoj. Velika je razlika u plaćama između tržišta rada u Istri i u Vukovarsko-srijemskoj županiji, na primjer. Probajte jednog IT stručnjaka dobiti u Zagrebu ispod 3.000 eura. Vlada se ne bi trebala previše mučiti oko tržišta rada, ono će se samo regulirati. Vlada bi trebala raditi na podizanju produktivnosti rada. Znači, na robotizaciji u industriji, podizanju kvalitete javnih usluga, poticanju ulaganja u modernizaciju poduzeća... To su teme na koje bi se trebala fokusirati", ustvrdio je Novotny.