ŠTO ĆE SADA na ovo reći Ivo Sanader? Je li ovoga puta sud pogodio tajming presude za Veliki maestro? Odgovara li predsjedniku HDZ-a presuda za korupciju u Fondu za privatizaciju? Ruku na srce, nema ni jednog razloga zbog kojeg mu ne bi odgovarala.

Potpredsjednik Fonda za privatizaciju Josip Matanović, dobio je najveću kaznu za primanje mita u HFP-u i samim time preuzeo počasnu titulu Velikog maestra. On mora biti taj. Nema tko drugi. Njegov kolega Robert Peša dobio je dvije godine, ostali po neku sitnež. Dakle, Matanović je po logici stvari taj mračni um koji je haračio tim leglom mita i korupcije.

Srećom, pravosuđe mu je doskočilo. Hrvatska Vlada mu je doskočila. Doskočio mu je i osobno premijer Ivo Sanader (onaj koji se najprije hvalio da je dao odobrenje za akciju, pa govorio da za nju nije uopće znao). Pravda je izvršena. U tamnicu s njim. Da se život može nastaviti po starom.

U isto vrijeme, na drugom kraju Zagreba, u Hrvatskom saboru, Nenad Stazić prosipao je otrov. Predsjednik Istražnog povjerenstva u vezi afere kamioni odgodio je sjednicu zbog nedostatka kvoruma, budući da se pozivu nisu odavali članovi HDZ-a i HSS-a. Oni su sa svojoj privatnoj sjednici već amnestirali bivšeg ministra Berislava Rončevića bilo kakve odgovornosti, pa Staziću nije preostalo ništa drugo nego da na konferenciji za novinare baca ironične dosjetke o tome kako je htio Rončevića predložiti za odličje zbog odlično obavljene nabave kamiona, a njegova šefa nabave regrutirati u NATO. Ali sve je to na kraju bilo tužno i žalosno.

Tretman bez primjedbi

Bivši ministar amnestiran je odlukom njegove stranke. I priči je došao kraj. Vjerojatno nikad nećemo saznati što je bilo s tom nabavom, nikad se neće rasvijetliti što se zapravo događalo s MUP-ovim, Uskokovim ili viđenjem Državne revizije, neće se otkriti tko je tu lagao i zašto je mimo natječaja za više novca kupljeno manje vojnih kamiona. Uglavnom, ne samo da nećemo doći do Velikog maestra, nego ni do običnog šaptača u predstavi koja traje četiri godine i nema svog kraja. Kao roman James Joycea.

I tako, dok je sudskom presudom utvrđeno da su potpredsjednici Vlade najviša instanca odgovornosti za korupciju u Fondu za privatizaciju, odlukom vladajuće većine u parlamentu presuđeno je da baš nitko, a najmanje njihov kolega i bivši ministar obrane, nije odgovoran za spornu (da ne kažemo koruptivnu) nabavu kamiona. Čiča miča, gotova je priča.

Na sve ovo Sanader stvarno ne bi smio imati nikakvih primjedbi. Kao ni na činjenicu da se još uvijek nije došlo do epiloga afere Brodosplit, da Branko Vukelić nije ni blizu istrazi, kao što nisu bili blizu ni Miomir Žužul zbog utaje poreza i drugih afera, ni Damir Polančec za Maestro, Sunčani Hvar, KIM, Božidar Kalmeta za afere u cestogradnji...

Smiješne parade ludosti

Presudom Matanoviću i Peši odaslano je nekoliko poruka: prvo, vlast nije kriva, drugo, korupcija se u Hrvatskoj može pronaći tek na nižim razinama i treće, vlast se preko pravosuđa s korupcijom uspješno obračunala. Isto tako, vlast se na osebujan način s korupcijom obračunala i u parlamentu.

Od svih onih saborskih istražnih povjerenstava koje su bile smiješne parade ludosti, ovo povjerenstvo za kamione bilo je nešto posebno: vladajuća većina diktirala je oporbenom predsjedniku do koje mjere smije ispitivati optužbe za korupciju istaknutog člana vladajuće stranke. I onda ta ista većina na svojoj sjednici donese zaključak kojeg se samo oni misle držati. Zaista maestralno.

No, sve to nije nimalo neobično. Ako već u ovoj državi predsjednik Vlade može optuživati suce da se svojim presudama miješaju u politički život, onda je doista najmanje što se od političara može očekivati jest da glume suce.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Andrija Lučić, Boris Kovačev, Goran Mehkek / Cropix