JUČER je u Istanbulu održan prvi krug razgovora između delegacija Ukrajine i Rusije. Iako se u najavama pregovora govorilo o mogućnosti da se sastanu predsjednici dviju zemalja, na kraju se to ipak nije dogodilo.

Unatoč činjenici da su se i ruska i ukrajinska delegacija nalazile u Turskoj, sami pregovori nisu započeli u četvrtak 15. svibnja, kako je najavljeno, nego tek dan kasnije.

Uvodni sastanci

Sastanku delegacija prethodili su drugi sastanci. Sam predsjednik Zelenski pojavio se u Turskoj, ali u Ankari, pokušavajući tako izvršiti pritisak na predsjednika Putina da se i on pojavi tamo. Kako je bilo jasno da Putin neće doći, Zelenski je nakon višesatnog razgovora s predsjednikom Turske odredio sastav ukrajinske delegacije.

Drugog dana, u petak, ukrajinska i ruska delegacija odvojeno su se sastale s američkim predstavnicima. Državni tajnik Rubio sastao se s Umerovom, Jermakom i Sibigom, a Michael Anton sa šefom ruske delegacije Medinskim.

Tek nakon sastanka s Amerikancima, ukrajinska i ruska delegacija konačno su se sastale u jednoj prostoriji. Sastanak je bio zatvoren i trajao je gotovo dva sata.

Pregovori na rubu?

Sve to vrijeme ukrajinski i britanski mediji objavljivali su "insajderske" informacije da su pregovori na rubu propasti. Prema pisanjima, ruska delegacija je već prvog dana naručila avion za povratak iz Istanbula, a osim toga spominjali su se i ultimativni zahtjevi kao što je povlačenje Kijeva s cjelokupnog teritorija četiriju oblasti na koje Rusija smatra da polaže pravo.

Dodatno, izašla je i glasina da je šef ruske delegacije Medinski tijekom pregovora ukrajinskoj delegaciji zaprijetio retoričkim pitanjem: "Ne želimo rat, ali spremni smo boriti se još godinama – koliko god bude potrebno. Koliko dugo ste vi spremni boriti se?"

No, ništa od toga nije spomenuto u završnim komentarima obje delegacije. Ono što je vrlo vjerojatno dogovoreno jest najveća razmjena ratnih zarobljenika od početka rata. Radi se o tisuću vojnika. Dogovor su za javnost potvrdile obje strane.

Ništa od prekida vatre

Ono što je za svjetsku javnost važnije, zasad nema ništa od prekida vatre. Prema riječima Umerova, Ukrajina i Rusija potencijalno pripremaju sastanak na razini čelnika zemalja, a osim toga bit će i novi sastanak delegacija.

Medinski je izjavio da će svaka strana pripremiti svoje prijedloge za organiziranje primirja, nakon čega bi se delegacije trebale okupiti na novom sastanku kako bi ih raspravile. Dakle, obje strane su potvrdile da će se dogoditi novi sastanak, na kojem će se raspravljati o uvjetima prekida vatre. Sam Medinski je ocijenio sastanak pozitivno.

Nastavak pritiska na Rusiju

Nakon sastanka, Zelenski je sjeo s europskim čelnicima te su zajedno nazvali američkog predsjednika. Europljani su nakon ovih pregovora oštro kritizirali Rusiju jer Moskva nije pristala na bezuvjetno primirje. Također, traži se da SAD i Europa povećaju pritisak na Moskvu.

Jedini tko je imao donekle blaži stav jest njemački kancelar Merz. On je, iako je optužio Moskvu za ometanje pregovora, napomenuo da je došlo do prvog pozitivnog signala.

Zaključak prvog sastanka

Kao što se moglo pretpostaviti, na prvim pregovorima nije proglašen prekid vatre, odnosno primirje. Koliko god se to najavljivalo, bilo je iluzorno to očekivati. Međutim, obje strane su se složile oko početka dijaloga. Tek je sada iduće pitanje hoće li dijalog rezultirati primirjem i širim mirovnim sporazumom.

Početne pozicije su sljedeće. Vraćajući se unazad, Kijev je odbijao bilo kakvu inicijativu o prekidu vatre i primirju, nazivajući takve ideje "kapitulanskima". To je dugo vremena bio temelj stava ukrajinske vlade.

Međutim, Kijev je prisiljen promijeniti takav stav u ožujku ove godine i podržati prijedloge SAD-a. Tada je taktika bila prihvatiti sve inicijative SAD-a u zamjenu za vojnu pomoć, s nadom da će Rusija nastaviti odbijati svaku takvu inicijativu.

Dvosmislena reakcija Washingtona

Upravo u tom kontekstu događa se i ovaj sastanak. Zelenski nerado pokazuje spremnost na sve ustupke u zamjenu za primirje, odnosno prekid vatre, kako bi u suradnji s europskim čelnicima izvršio pritisak prema SAD-u, koji bi ili trebao izvršiti pritisak prema Moskvi, ili jače podržati Kijev.

Međutim, reakcija Washingtona je dvosmislena. Drugim riječima, Kijev i Europa ne mogu biti sigurni da će ovakvom politikom u konačnici potaknuti SAD da ili podrži Kijev ili pritisne Moskvu. Moguć je scenarij, a koji je već i najavljivan, povlačenje SAD-a iz cjelokupnog procesa pregovora, ali i iz samog rata u Ukrajini.

Upravo zato Ukrajina nastavlja uz svu tu retoriku sudjelovati u svim pokušajima pregovaračkih procesa. Kako Kijev nije najavio povlačenje iz pregovora, unatoč tome što je Moskva odbila glavni, ultimativni zahtjev da se odmah proglasi prekid vatre, Washington ne iznosi jasan stav.

Rusi imaju inicijativu na frontu

To se jasno može tumačiti kao daljnja podrška ideji da Kijev izravno vodi s Moskvom pregovore. S druge strane, ruska strana u pregovorima vodi se isključivo odgovorom na temeljno pitanje: koliko je Kremlj uvjeren da svoje ciljeve može postići vojnim putem?

U tom smislu, čak ni daljnje zaoštravanje Zapada, konkretno SAD-a, u vidu novih sankcija (koje pogađaju Moskvu u daleko većoj mjeri nego europske), vjerojatno neće promijeniti stav Kremlja. Ako Kremlj nije uvjeren u vojnu pobjedu te ukoliko razumije rizike, prvenstveno za unutarnju sigurnost zemlje, koje nastavak rata i iscrpljivanje Rusije donosi, onda su šanse za prekid vatre puno veće.

No, tu se dolazi i do pitanja koliko Rusija, budući da njezina vojska drži inicijativu na frontu, može dobiti ustupaka od strane SAD-a, a možda i Ukrajine, u zamjenu za prekid vatre. Ono što je sigurno, taj proces će još trajati.