TEKSTILNI kombinat Varteks, ponos privrede varaždinske regije više od stoljeća, ponovo se bori za život. O (ne)razumijevanju banaka, dokapitalizaciji, stajalištima dioničara i ponajprije svega - o sudbini radnika kojih je danas tek desetina od nekadašnjeg broja - u javnosti je sve ispričano posljednjih tjedana.

Kako je počela priča o Varteksu?

Ali, kako je sve započelo? Kako je mala tekstilna manufaktura Tivar postala međunarodno uspješni Varteks koji je desetljećima proizvodio i legendarne levisice, reklamirane kao - "legenda živi"? Doista, ostane li i od Varteksa samo legenda, ona će biti značajna i poznata, što je činjenica s kojom se malo hrvatskih kompanija može nositi.

Vrijednost Varteksa za Varaždin je neobično važna. Za Index smo o tome razgovarali sa Spomenkom Težak, kustosicom i doravnateljicom Gradskog muzeja Varaždin te proučili dokumente o nastanku tog tekstilnog giganta.

"Kad govorimo o privredi grada Varaždina, ali i općenito o razvoju samoga grada u 20. stoljeću, značaj Varteksa, odnosno Tekstilne industrije Varaždin (TIVAR) je jedna od najvažnijih točaka. Sama njegova proizvodnja tkanina, vojnih odora, različitih odjevnih predmeta omogućit će razvoj tvorničke infrastrukture, zapošljavanje i edukaciju radne snage koja će svojim pristupom omogućiti kvalitetnu proizvodnju tkanina i moderne odjeće te prodaju u mreži vlastitih trgovina, ali i razvoj popratnih službi. Vlasnička struktura mijenjala se u proteklih 105 godina, od početnih većinskog vlasništva braće Stiassny, čeških Židova, preko podržavljene tvornice u vrijeme NDH te konfiskacije tvornice 1945. koja postaje društveno vlasništvo od saveznog, državnog interesa do povratka u privatno vlasništvo koje je započelo 1990. godine", kaže Spomenka Težak.

Varaždinski "grad tekstila" počeo se oblikovati na gradskoj periferiji početkom dvadesetog stoljeća, uz kapelicu sv. Roka na južnom prilazu Varaždinu i "munjaru", odnosno prvu varaždinsku trafostanicu. Izgradnja postrojenja započela je još 1901. godine, a nastali su tkaonica platna, zgrada s uredima i vratarnica. Pročelja su sagrađena od cigle prema projektu arhitekta Edvarda Zublinga iz Strasbourga.

Varteks je postao grad unutar Varaždina

Do osnivanja Tekstilne industrije dioničko društvo Varaždin prošlo je dosta vremena - osnovana je krajem Prvog svjetskog rata, 23. listopada 1918. Zbog kašnjenja u dovozu strojeva, početak tkanja vunenih materijala započeo je tek u studenom 1922. godine.

Strojevi dopremljeni iz Brna - iz tvornice Stiassny - koristili su se desetljećima. Kasnili su godinama jer su najprije otpremljeni u Mađarsku, izgubili se u revoluciji 1918. te stigli u Varaždin nakon dugog putovanja. Nabavljeni su i drugi strojevi, a zanimljivo je da su neki koji su radili 1918. godine u upotrebi bili još - 1995. godine. Štoviše, stotinjak tkalačkih razboja iz 1864. koristilo se 1964., kad je otvoren Varteksov pogon u Novom Marofu.

Uspjeh na tržištu značio je povećanje proizvodnje - te nastanak sve većeg tvorničkog kompleksa. S vremenom su izgrađeni velike prizemne industrijske hale, skladišta, zgrade uprave i popratne infrastrukture. Varteks je postao grad unutar Varaždina.

Osim tvorničkog kompleksa, Varteksove građevine tijekom stogodišnjeg napretka poslovanja nicale su širom Varaždina. Početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća gradi se stambeno naselje TIVAR te stambena zgrada za činovnike u Ulici Tina Ujevića. U osamdesetima u varaždinskoj gradskoj jezgri otvara se robna kuća Varteks. Zajedno s time, radnika je bilo sve više.

"Uz početne stručne radnike koje su vlasnici doveli iz Češke, bilo je zaposleno 150 radnika uglavnom iz okolnih mjesta i grada. Broj zaposlenih, u ovoj većinski ženskoj radnoj snazi, brzo je rastao pa je 1936. bilo 2300 zaposlenih, 1989. broj zaposlenih dosegao je vrhunac - 11.400, dok ih je 2017. bilo zaposleno 1214," objašnjava Spomenika Težak stavljajući te brojke u širi kontekst:

"Plaće zaposlenih, iako niske, omogućile su podizanje životnog standarda obitelji koje su indirektno kroz svakodnevne aktivnosti omogućile i razvoj samog grada. Tvornica je dugi niz godina, od tridesetih do kraja osamdesetih dvadesetog stoljeća, brinula o društvenom standardu svojih radnika kroz rješavanje radničke prehrane, rješavanja stambenog pitanja radnika kroz dodjelu stanova ili povoljnih kredita za izgradnju obiteljskih kuća, organiziranja zdravstvene skrbi, organiziranja ljetovanja, ali i stručnog obrazovanja radnika ili pak stipendiranja školovanja njihove djece. Uz tvornicu nastaju i kulturne i sportske udruge u kojima sudjeluju radnici, a koje aktivno sudjeluju u kulturnom."

Štrajk

TIVAR je preimenovan u Varteks 1946. godine, ali staro se ime još uvijek koristi u poslovanju. Povijesnu priču o Varteksu ne može se ispričati bez spomena na štrajk iz 1936. koji je značio borbu za radna prava žena.

Te godine se štrajkalo četrdeset dana zbog diskriminacije u isplati plaće žene koja je na radnom mjestu zamijenila muškarca. Štrajkovima će se radnička prava tražiti sve do danas. Prvi proizvodi bile su tkanine od australske vune iz kojih su se izrađivale uniforme i građanska odjeća. Na početku se u dnevnom ritmu moglo proizvesti 600-700 metara tkanine, 1935. brojka se popela na dva milijuna metara godišnje, dok je rekord oboren 1981. s pet milijuna metara. Bila su to Varteksova zlatna vremena.

"U samom razvoju uz širenje proizvodnje, prisustva Varteksovih proizvoda na četiri kontinenta, uvođenja novih modnih marki od kojih treba posebice spomenuti Lewis, bilo je i mnogo problema koji se nisu mogli izbjeći, poput zastarjelih strojeva, neracionalne proizvodnje i ekonomskih kriza koje su posebice pogađale tekstilnu industriju, što je rezultiralo niskim plaćama", podsjeća Spomenka Težak.

Početkom šezdesetih Varteks je postao prvakom reciklaže - od starih krpa počeli su proizvoditi celulozne, poliamidne i poliesterske materijale. Surađivali su s talijanskim tvrtkama Carpini i Modyva izrađujući tkaninu za ženski kaput VEBA, koji je ocijenjen visokokvalitetnim.

Najveće ime hrvatske mode svih vremena, Žuži Jelinek, važna je ličnost u povijesti Varteksa. Karijeru modne kreatorice Varteksa etablirana Žuži Jelinek započela je 1957. godine. Prve kreacije osmišljene za varaždinsku tvrtku predstavila je na modnoj reviji na Zagrebačkom velesajmu.

Potom je krenula u osvajanje svijeta. Godine 1959. na modnoj reviji u New Yorku predstavljeni su modeli Žuži Jelinek pravljeni za Varteks. Veliku pažnju dobio je model zimskog kaputa koji je nosila poznata američka manekenka Suzy Parker. Zanimljivo je kako taj model, osebujna klasičnog kroja s krznenim ovratnikom, osnovnu zamisao donosi iz kroja kaputa s jednog od najstarijih plakata Tvornice Tivar odijela. U najpopularnije i najprodavanije modele Žuži Jelinek ide i jednostavna jednodijelna haljina s dvorednim kopčanjem Randez-vous napravljena od lagane vunene tkanine 1961. godine, koja je krajem iste godine kroz modnu reviju predstavljena i američkom tržištu.

Specijalna odjeća

Uz modnu odjeću, Varteks je sedamdesetih postao i poslovni partner poduzeća koja koriste specijalnu odjeću - ugostitelja, željeznice, glazbenih orkestara ili avio prijevoznika. Osamdesetih je Deziderija Željka Puhalovića nagrađena za najljepši dizajn uniforme JAT-ovih pilota. Izrađivana je i sportska odjeća - službene odore reprezentacije Jugoslavije na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. te kasnije hrvatske nogometne vrste za svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji i Japanu.

Marketing je oduvijek u TIVAR-u i Varteksu bio važan posao. Prije stotinjak godina počeli su oglašavati u Svijetu, Ženskom listu i Ličkoj slozi. Tiskali su i vlastite kataloge od 1937. godine.

Najčuveniji proizvodi Varteksa su hubertus ogrtači za cijelu obitelj iz tridesetih godina te kasnija vunena odjeća koju su promovirali nakon Drugog svjetskog rata pod vlastitim brendovima. Oglase su objavljivali u brojnim ženskim i obiteljskim revijama te na televiziji.

Varteksova odjeća nije imala uspješnu prodaju samo na domaćem tržištu, nego i u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj i SAD-u. Modna marka Philippe Vartin za mušku modu dobila je žensku inačicu Louis Fabre. Poznata modna marka Di Caprio muških odijela sukladna je ženskim markama Lana, Edora i Oda. Odjeća za sport i slobodno vrijeme nazivala se Focus i Contact. Odjeća Bumble Bee bila je namijenjena djeci.

Osamdesetih godina pokrenuta je modna marka Young po uzoru na američku modu za mlade. U to vrijeme modni hit su opet postali hubertusi, posebno među mladim kupcima. Varteks je trideset godina proizvodio i traperice marke Levi Strauss, po izvornoj američkoj licenci.

Od šezdesetih do osamdesetih godina Varteks bilježi velike izvozne poslove. U Sjedinjene Američke Države izvozilo se godišnje 120 tisuća komada hlača, a u tadašnju Zapadnu Njemačku osam tisuća komada balon ogrtača. Rekordni izvoz odjeće u Veliku Britaniju Varteks je ostvario 1987. godine u vrijednosti od 9.483.000 američkih dolara.

Zagreb pamti Varteks i po velikoj robnoj kući otvorenoj 1967. na tadašnjem Trgu Republike, današnjem Jelačićevom trgu. Sada je tamo robna kuća Muller.

Važnost i veličinu poslovnog kompleksa Varteks pokazuje činjenica kako je proizvodnja bila raspoređena po pogonima širom sjeverozapadne Hrvatske. Tako se u Ludbregu šivala ženska odjeća, u Bednji sportska, u Ivancu hlače, dok su levisice izrađivane u Novom Marofu. U Varaždinu su izrađivana muška odijela, sakoi i kaputi.

U ovom stoljeću, prateći modne trendove, Varteks je pokrenuo niz novih modnih marki: Nomadic Denim 2005. godine, kao i koncept šivanja po mjeri T-lord 2008. Pojavili su se novi kreatori Varteksove odjeće - Mura Pehnec kreirala je žensku odjeću, dok su ostalo preuzeli Jagoda Malčić i Michel Benoni Štulec.

Poslovni uspjeh je ovaj put izostao. Godine 2013., kada je Varteks ušao u predstečajnu nagodbu, sva proizvodnja preseljena je u Varaždin. Predstečajna nagodba završena je 2018. godine, proizvodnja je nastavljena u manjem obimu i traje još uvijek.