GODINE 1947. Sjedinjene Američke Države bile su u jeku Crvene panike - razdoblja straha od komunističkog utjecaja koji je zahvatio politiku, društvo i kulturu. U tom kontekstu, Odbor za neameričke aktivnosti (HUAC), osnovan 1938. za istragu subverzivnih aktivnosti, pokrenuo je javna saslušanja o navodnoj komunističkoj infiltraciji u Hollywood. Javna saslušanja započela su 20. listopada 1947. i izazvala snažne podjele unutar industrije.

Disney pred Odborom

Jedan od ključnih svjedoka bio je Walt Disney, osnivač poznatog studija i jedan od najutjecajnijih ljudi u animaciji. Dana 24. listopada 1947. pojavio se pred HUAC-om kao tzv. "friendly witness" - svjedok koji surađuje s odborom, a nije optužen.

Disney je povezao komunistički utjecaj s velikim štrajkom animatora iz 1941. koji je paralizirao studio i nanio mu ozbiljnu financijsku štetu. U svom je iskazu tvrdio da su sindikati i pojedinci iskorištavali umjetnost kako bi širili ideologiju i destabilizirali industriju. Izravno je prozvao Herberta Sorrella, sindikalnog organizatora, te Davida Hilbermana i Williama Pomerancea kao ljude koji su, prema njegovim riječima, imali vodeću ulogu u takvim aktivnostima.

Važno je napomenuti: HUAC nije izvorno osnovan isključivo za borbu protiv fašizma - imao je širi mandat za istragu "neameričkih" aktivnosti, a nakon rata usmjerio se na komunizam. Također, Disney nije formalno uspostavio crnu listu, ali je njegovo svjedočenje, zajedno s onima drugih, pridonijelo atmosferi koja je omogućila da crne liste postanu stvarnost i mnogima upropaste karijere.

Podijeljene reakcije

Reakcije su bile burne i podijeljene. Konzervativni krugovi pozdravili su Disneyjevu suradnju, dok su brojni umjetnici i intelektualci osudili HUAC. Među njima su bili Humphrey Bogart, Lauren Bacall, Lucille Ball i Gene Kelly, koji su osnovali Committee for the First Amendment - pokret koji je branio slobodu govora i kritizirao kongresna saslušanja.

Istodobno, čelnici velikih studija podržali su HUAC i odlučili ne zapošljavati one koji odbiju svjedočiti. Ubrzo nakon saslušanja deset je scenarista i redatelja, poznatih kao "Hollywood Ten", odbilo svjedočiti te su osuđeni za nepoštivanje Kongresa.

Posljedice svjedočenja

Za Disneyja su posljedice bile dvosmislene. Njegova suradnja učvrstila je položaj u industriji i omogućila mu da obnovi studio nakon ratnih teškoća, no njegov je angažman ostavio i trajan politički trag. Bio je poznat po antikomunističkim stavovima i bliskosti konzervativnim krugovima te je povremeno surađivao s vladinim programima, iako nema dokaza da je imao formalnu savjetničku ulogu kod predsjednika Eisenhowera.

Danas se njegovo svjedočenje iz 1947. često navodi kao primjer kako strah i politički pritisak mogu ograničiti slobodu i obilježiti sudbine pojedinaca. Disney je dijelom bio motiviran zaštitom vlastitog studija i reputacije, no time je postao i dio šireg političkog procesa koji je odredio sudbine tisuća ljudi u Hollywoodu.