MOJE prvo pitanje nakon što je Bijela kuća predstavila novi carinski režim glasilo je – kako su, zaboga, došli do tako visokih stopa? Recipročne carine bi trebale tretirati druge zemlje onako kako one tretiraju nas, a strane carine na američku robu nisu ni približno tim razinama. Za The New York Times piše Brent Neiman, profesor ekonomije na Booth poslovnoj školi Sveučilišta u Chicagu.

Sljedeći dan stvar je postala osobna. Ured američkog trgovinskog predstavnika objavio je svoju metodologiju i naveo znanstveni rad koji smo napisali nas četvero ekonomista, očigledno kao podršku za svoje brojke.

No to je bilo pogrešno. I to jako pogrešno. Temeljno se ne slažem s vladinom trgovinskom politikom i pristupom. No čak i ako to prihvatimo bez osporavanja, naši nalazi upućuju na to da bi carine trebale biti znatno manje – možda čak četverostruko manje.

Krenimo s najvećom pogreškom. Ured je naveo da je izračunao carine na razini koja bi teoretski eliminirala trgovinske deficite sa "svakim od naših trgovinskih partnera", jedan po jedan. Je li to razuman cilj?

Gole brojke ne sugeriraju, a kamoli dokazuju, nepoštenu konkurenciju

Nije. Trgovinske neravnoteže između dviju zemalja mogu nastati iz mnogih razloga koji nemaju veze s protekcionizmom. Amerikanci troše više na odjeću proizvedenu na Šri Lanki nego što Šrilančani troše na američke farmaceutske proizvode i plinske turbine. I što onda?

Taj obrazac odražava razlike u prirodnim resursima, komparativnim prednostima i stupnjevima razvoja. Brojevi deficita ne sugeriraju, a kamoli dokazuju, nepoštenu konkurenciju.

Postoje neki razlozi koji se mogu smatrati razumnima za smanjenje ukupnog trgovinskog deficita, poput smanjenja rizika vezanih uz državni dug. No ti razlozi ne vrijede kada se promatraju pojedinačne zemlje. Nobelovac Robert Solow to je objasnio kad je u šali rekao: "Imam kronični deficit s frizerom, koji ne kupuje baš ništa od mene".

Solow je sigurno imao i kronični suficit sa svojim studentima, no te neravnoteže ne govore ništa o trgovinskim preprekama u frizerskim uslugama ili visokom obrazovanju, niti govore o njegovu financijskom zdravlju.

Pretpostavimo da predsjednik Trump želi eliminirati sve trgovinske deficite, bez obzira koliko to bilo štetno. Može li se to postići recipročnim carinama?

Opet ne. Vladina carinska formula pretpostavlja da carina uvedena za jednu zemlju neće utjecati na uvoz iz drugih zemalja i zanemaruje učinak na izvoz. Te pretpostavke mogu imati smisla kod mjera protiv male trgovinske sile, ali ne i kod sveobuhvatnog napada najavljenog prošlog tjedna.

Visoka stopa carine na japanske autodijelove mogla bi povećati potražnju za uvozom iz Meksika i obrnuto. Carine očito potiču odmazdu i s vremenom mogu povećati vrijednost dolara, a oba faktora vjerojatno će smanjiti američki izvoz.

Idemo dalje. Ne samo da ćemo prihvatiti ciljeve američke vlade, već ćemo zanemariti i pogreške u njezinoj formuli. Izgledaju li sada carine ispravno?

Vladina formula koristi četiri različita podatka za izračun carina

Ne izgledaju. Vladina formula koristi četiri različita podatka za izračun carina, uključujući uvoz i izvoz za svakog partnera. Dio koji se izravno odnosi na naše istraživanje jest procjena koliko se uvozne cijene mijenjaju kao odgovor na dodatne troškove zbog carina.

Vrijednost tog podatka, poznatog kao stopa prijenosa (pass-through), nije očita i ovisi o ponašanju poduzeća. Ako strani izvoznici snize cijene kako bi u potpunosti nadoknadili carine, cijene uvoza ostaju nepromijenjene, što znači da je prijenos nula. S druge strane, može iznositi 100 posto ako izvoznici ne promijene cijene, pa cijene uvoza rastu u skladu s carinom.

Alberto Cavallo, Gita Gopinath, Jenny Tang i ja proučavali smo carine uvedene na kineski izvoz 2018. i 2019. godine. Otkrili smo da carine od, primjerice, 20 posto uzrokuju gotovo 19 posto veće cijene za domaće uvoznike. To predstavlja prijenos u cijene uvoza od oko 95 posto, što je vrijednost koju bih ja unio u vladinu formulu. Jednostavno rečeno, to znači da bi se cijena američkog uvoza povećala gotovo jednako koliko i sama carina.

Vladin ured citira naš rad, ali spominje drugačiji rezultat iz rada – onaj koji pokazuje nisku stopu prijenosa na cijene dvaju trgovaca. Trumpova administracija zatim koristi stopu od 25 posto u formuli. Odakle dolazi tih 25 posto? Ima li to veze s našim radom? Ne znam. Recipročne carine imaju golemi utjecaj na zaposlenike, poduzeća, potrošače i tržišta dionica diljem svijeta. No metodološka bilješka nudi zapanjujuće malo detalja.

I političku odluku i metodologiju treba odbaciti

Da je ured umjesto toga koristio vrijednost bližu onih 95 posto iz našeg rada, kao što vjerujem da je trebao, carine bi bile i do četiri puta manje.

Kao rezultat tih i drugih metodoloških izbora, carine najavljene u srijedu dovest će prosječne carinske stope na najvišu razinu u više od 100 godina. Njihova širina je zapanjujuća jer pogađaju velika gospodarstva poput Kine i Europe, ali i male zemlje u razvoju i tržišta u nastajanju poput Jordana i Zambije. I unatoč tome što ih se predstavlja kao trgovinsku politiku "čini drugima što bi želio da drugi čine tebi", one nisu izračunate u skladu sa zlatnim pravilom iz Biblije.

Volio bih da se i politika i metodologija u potpunosti odbace. No, ako to nije moguće, administracija bi trebala svoje rezultate podijeliti s četiri.