Ilustracija: Index/AZTN

PRIJE nego što prehrambeni proizvod dospije do krajnjeg potrošača, on prolazi kroz opskrbni lanac sastavljen od niza različitih tržišnih subjekata (proizvođači, prerađivači, trgovci itd.) koji dodaju svoj doprinos u smislu kvalitete i vrijednosti proizvoda.

No, zbog pojava kao što je povećana tržišna koncentracija, javljaju se vrlo različite razine pregovaračke snage u odnosima subjekata u tom lancu. Iako su razlike u pregovaračkoj snazi uobičajena i legitimna pojava u trgovačkim odnosima, neravnoteže ponekad mogu biti tolike da dovode do tzv. nepoštenih trgovačkih praksi, piše Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u svom mjesečnom biltenu.

Uočila je to i Europska je komisija koja je tijekom ljeta usvojila komunikaciju o “rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima u lancu opskrbe hranom” kojom nastoji potaknuti države članice da pronađu načine da zaštite male proizvođače hrane i trgovce na malo od nepoštenih trgovačkih praksi njihovih trgovinskih partnera koji su, u usporedbi s njima, nerijetko puno veći i jači poduzetnici.

Nepošteni veletrgovci uništavaju male tvrtke

Naime, nepoštene trgovačke prakse za male i srednje poduzetnike mogu imati niz izravnih posljedica, kao što su nemogućnost da opstanu na tržištu, ostvare nova ulaganja ili šire svoje aktivnosti preko granica, ali i neizravne učinke koji se očituju u strahu od ostvarivanja trgovinskih odnosa s potencijalnim partnerima.

Stoga donošenje ovoga akta Komisija obrazlaže potrebom da se uspostave jednaki tržišni uvjeti za male i srednje poduzetnike u lancu opskrbe i maloprodaje s jedne strane, i velikih, multinacionalnih proizvođača i trgovačkih lanaca s druge strane. Važnost tog pitanja prepoznata je još ranije, u Akcijskom planu iz siječnja 2013., uz koji je tada objavljena i Zelena knjiga o nepoštenim trgovačkim praksama među poduzetnicima, nakon čega je uslijedila široka debata, a zatim i donošenje ove Komunikacije.

Komunikacija predlaže nekoliko prioriteta na različitim razinama (od nacionalne do europske) kojima bi se osigurao učinkoviti okvir protiv takvih praksi.

Valja napomenuti da ovaj akt ne predstavlja regulatornu inicijativu na EU razini, već se njime potiče države članice da osiguraju postojanje odgovarajućih mjera uzimajući u obzir specifične okolnosti na nacionalnoj razini.

Dobrovoljna pravila mogu poboljšati mentalni sklop

Dobrovoljna pravila postupanja važan su temelj za stvaranje okruženja u kojem poduzetnici međusobno posluju na pošten i održiv način. Mogu biti učinkovit doprinos uspostavi pravilnoga mentalnog sklopa, pregovaračkih pristupa i mehanizama za rješavanje sporova u organizacijama, čime se smanjuju ili, u idealnom slučaju, uklanjaju nepoštene trgovačke prakse.

Osim toga, dobrovoljnim pravilima moguće je osigurati postupke za rješavanje sporova između dviju strana u vertikalnom odnosu te tako često pridonijeti izbjegavanju dugotrajnih i opterećujućih pravnih postupaka. Inicijativa za opskrbni lanac stoga je vrlo važan korak u rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi.

Uspostavom nacionalnih platformi u okviru Inicijative za opskrbni lanac moguće je dodatno ojačati pozitivne učinke.

Različiti pristupi i definicije nepoštene trgovačke prakse

One države članice koje već rješavaju problem nepoštenih trgovačkih praksi na nacionalnoj razini odabrale su za to različite pristupe, uključujući različite definicije nepoštenih praksi. Te nacionalne definicije kreću se od vrlo općenitih opisa do detaljnih popisa zabranjenih praksi.

S druge strane, neke države članice uopće ne poduzimaju nikakve posebne mjere protiv nepoštenih trgovačkih praksi. Ipak, za učinkovito rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi diljem EU-a, a posebno preko granica, bio bi koristan zajednički dogovor o pravilima za njegovo rješavanje.

Primjerice, u okviru Foruma na visokoj razini koje podržava Inicijativa za opskrbni lanac definirano je nekoliko načela koji mogu biti temelj usvojenih pravila.

Osiguranje učinkovite provedbe na nacionalnoj razini

Kako bi se osigurao vjerodostojan faktor odvraćanja od upotrebe nepoštenih trgovačkih praksi, potrebna je primjerena provedba. U slučaju ekonomske ovisnosti o jačem trgovinskom partneru, slabija strana u poslovnom odnosu može se suzdržati od traženja zaštite od nepoštene trgovačke prakse u sudskom sporu ili dobrovoljnim mehanizmima za rješavanje sporova.

Mogu se javiti situacije ekonomske ovisnosti. Primjerice, studija koju je provelo španjolsko tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja pokazala je da su u 2010. samo tri trgovca ostvarila u prosjeku gotovo 40 posto prihoda dobavljača u lancu opskrbe namirnicama.

U ekstremnim slučajevima situacija ekonomske ovisnosti znači da ekonomska održivost strane koja kupuje ili prodaje ovisi o pojedinačnim poslovnim odnosima.