NAKON 20 kola u sezoni 2015./16. Hoffenheim je s 14 bodova bio pretposljednja momčad Bundeslige. Nije bio posljednji samo zahvaljujući nešto boljoj gol-razlici od Hannovera. Dva dana prije sljedeće utakmice klub je priopćio da će na mjesto trenera sjesti 28-godišnji Julian Nagelsmann, koji će tako postati najmlađi glavni trener u povijesti najjače njemačke lige.

Bilo je to sredinom veljače 2016., nedugo nakon početka drugog dijela sezone. Nagelsmann je pred sobom imao vrlo zahtjevan zadatak - nadoknaditi čak sedam bodova zaostatka u odnosu na momčad koja zauzima prvo mjesto iznad zone ispadanja. Imao je 14 utakmica da ispuni cilj.

Nevjerojatan uspon za manje od četiri godine

Ne samo da ga je ispunio nego je Hoffenheim pretvorio u jednu od najzanimljivijih momčadi prvenstva. Završio je na 15. mjestu, s bodom više od Frankfurta, koji je morao igrati doigravanje za opstanak, te četiri boda više od Stuttgarta, koji je ispao. Posljednji je ostao Hannover s čak 12 bodova manje. Nagelsmann je u 14 kola osvojio čak 23 boda. S obzirom na to da je momčad u prethodnih 20 kola skupila mizernih 14 bodova, jasno je kakav je posao odradio mladi stručnjak.

Da njegov početni uspjeh nije bio slučajan, Nagelsmann je pokazao u sezonama koje su uslijedile - Hoffenheim je redom zauzimao treće, četvrto i deveto mjesto (samo tri boda dijelila su ga od novog izlaska na europsku scenu). Dakle, ružno pače koje je trebalo ispasti postalo je labud koji igra Ligu prvaka, a on najmlađi trener u povijesti tog natjecanja.

Danas je Nagelsmann na klupi RB Leipziga i s 34 boda prvi je na ljestvici Bundeslige, a izborio je i osminu finala Lige prvaka te tako postao najmlađi trener u povijesti nokaut-faze najelitnijeg klupskog natjecanja. Čak 60 igrača koji su odigrali barem jedan susret u ovoj sezoni Lige prvaka starije je od Nagelsmanna.

Za takav uspjeh - putovanje od žestoke borbe za ligaški opstanak do nokaut-faze Lige prvaka - Nagelsmannu nisu trebale ni četiri godine. U tu je pustolovinu krenuo bez ijednog dana trenerskog iskustva na klupi prve momčadi bilo kojeg kluba, a posao je odradio kao netko tko godinama hara najjačim europskim ligama.

Po čemu se onda razlikuje od drugih i kako se znao nositi s takvim izazovima? Nagelsmann možda nije imao bogat trenerski životopis, ali je imao neprocjenjivo životno iskustvo plaćeno teškim odlukama i bolnim rastancima. To je od njega napravilo karakternu i odgovornu osobu koja je razumom daleko ispred svoje generacije.

Teška životna iskustva oblikovala su njegov karakter

Naime, u ranim 20-ima morao je odustati od igračke karijere. Ono o čemu je maštao otkako je znao za sebe, da postane profesionalni nogometaš, postalo je nemoguća misija. Razlog su bile česte ozljede koljena, na kojem su stradali i križni ligamenti.

Nažalost, tu nije bio kraj udarcima. Nedugo nakon oproštaja od igre za koju je živio iznenada je preminuo njegov 56-godišnji otac Erwin.

"Veliki san o tome da postanem profesionalni nogometaš srušio se i to je sigurno boljelo. Osjećao sam kao da je sve bilo uzalud, da sam trenirao nizašto. Osjećao sam se užasno. Prvo sam morao prestati igrati, a onda još bolnije, moj otac je preminuo. To je promijenilo mnoge stvari u mojoj obitelji. Bili smo vrlo bliski, sa starijim bratom i starijom sestrom redovno smo išli na putovanja. Sve je išlo dobro i onda je iznenada otac preminuo. To je bio veliki udarac u mom životu", kazao je Nagelsmann u jednom intervjuu.

Budući da su brat i sestra već živjeli odvojeno od obitelji, sve brige o imovini prešle su na njega. Morao je prodati kuću i kupiti novu, prodati auto, brinuti se o osiguranju. Kao 20-godišnjak ostao je sam s majkom i naučio što je zapravo život.

"Pronašao sam mir u sebi - situacija je takva kakva jest i ništa se ne može promijeniti. Kasnije sam shvatio da sam zbog toga sazrio i da mi je to pomoglo da odrastem. Možda sam učinio stvari koje nisu normalne za nekoga mojih godina. Očeva smrt je definitivno najtužniji trenutak mog života. Naravno da bih volio da je sve bilo drugačije, ali odgovornost mi je pomogla da se razvijem kao čovjek i kao trener. Tako sam shvatio da postoji nešto važnije od nogometa, a to je obitelj. To ti otvori oči i pomogne ti da doneseš odluke koje drugi možda ne mogu, a kao trener konstantno se susrećeš s odlukama. Vrlo sam strastven u nogometu i u trenerskom poslu, ali on nije sve. Volim to, ali ne radi se o životu i smrti", objašnjavao je u intervjuu za Joe.

S takvim rezoniranjem Nagelsmann se nije mogao bojati posla koji je dobio u Hoffenheimu. Mogli su se bojati samo oni koji su ga postavili, ali ni kod njih nije bilo straha jer su vrlo dobro znali o kakvom se karakteru radi.

U Hoffenheimu su znali da s njim nema rizika

Naime, Nagelsmann je prije preuzimanja prve momčadi radio u omladinskim pogonima u 1860 Münchenu, Augsburgu i Hoffenheimu, kao skaut Augsburga asistirao je današnjem treneru PSG-a Tomasu Tuchelu, a paralelno s tim diplomirao je na tamošnjem DIF-u. Najdulje je radio upravo u Hoffenheimu, i to u stručnom stožeru prve momčadi.

Zato su ljudi u klubu znali koga postavljaju na mjesto prvog trenera i te veljače 2016., kada je Huub Stevens zbog zdravstvenih problema bio napustio klupu, a i nisu toliko riskirali s mladim Nagelsmannom jer je on ionako trebao preuzeti momčad od početka sezone 2016./17.

"Rizik je bio veći za one izvana nego za ljude koji ga poznaju i koji su radili s njim. Znali smo koliko je autoritativan, koliko vrijedno radi, koliko intenzivno trenira i da ima sjajan odnos s mladim igračima", kazao je direktor Hoffenheima Alexander Rosen za FIFA TV.

Uz svoj čvrsti karakter, imao je i genijalne ideje i ogromno znanje o nogometu. Na treninzima je počeo koristiti veliki ekran preko kojeg je igračima objašnjavao što želi od njih i kako trebaju ispunjavati njegove zadatke. 

Samo je pitanje vremena kada će preuzeti giganta

Na utakmicama je koristio inovativnu 3-1-4-2 formaciju koju je obogatio raznim varijantama, a sve je nadogradio odlično isplaniranim taktičkim izmjenama koje su obično nastupale nakon uvođenja igrača s klupe. Njegova momčad igrala je visok presing, sjajan kontranapad, a samo su Bayern i Dortmund imali veći posjed lopte po utakmici. Uz to, Hoffenheim je bio momčad koja je postizala najviše golova izvan kaznenog prostora. 

Takvim načinom rada Nagelsmann je od Sandra Wagnera i Andreja Kramarića napravio nezaustavljiv tandem, a od Niklasa Sülea stopera kojeg je kasnije kupio Bayern i koji nastupa za reprezentaciju Njemačke.

Svojim radom Nagelsmann je privukao pažnju najvećih svjetskih klubova. Nije tajna da ga je želio Bayern, ali RB Leipzig je bio brži. Kada je Zinedine Zidane 2018. godine napustio Real, Bild je tvrdio da Florentino Perez na klupi Kraljevskog kluba želi upravo Nagelsmanna. Nedavno su ga spominjali i kao opciju za klupe Arsenala, Tottenhama i Manchester Uniteda, ali lider Bundeslige neće ga tako lako pustiti.

Uostalom, on ni ne žuri s odlaskom iz Leipziga, jednog od klubova koji idu na pogon Red Bulla. Klub koji je krenuo iz pete njemačke lige želi zavladati Njemačkom i postati Bayernov najveći rival. Za ispunjenje takvog cilja Nagelsmann je savršeno rješenje. Inovativni mladi trener u klubu koji preferira mlade igrače i čiji se temelji zasnivaju na sjajnoj nogometnoj akademiji i velikoj skautskoj mreži obećava svijetlu budućnost.

Šanse da Nagelsmann jednog dana zauzme klupu jednog od najvećih svjetskih klubova zaista su velike, samo je pitanje čime će sve obogatiti ionako uspješnu i vrlo zanimljivu trenersku karijeru.