BRAĆA Martin i Valent Sinković u Parizu imaju priliku postati prvi hrvatski sportaši od samostalnosti s četiri medalje na ljetnim Olimpijskim igrama. U Londonu 2012. osvojili su srebro u četvercu na pariće s Damirom Martinom i Davidom Šainom, u Riju 2016. zlato u dvojcu na pariće, a zatim promijenili disciplinu i prije tri godine u Tokiju slavili u dvojcu bez kormilara.

Već ta kombinacija čini ih jedinstvenima u povijesti sporta, a svoju sportsku besmrtnost mogu samo zacementirati ako se odvoje od rukometnoga golmana Venija Loserta koji ima zlata iz 1996. i 2004. te broncu iz 2012., te uhvate legendarnog kanuista Matiju Ljubeka, koji je za Jugoslaviju osvojio četiri odličja - dva zlata, srebro i broncu.

Sinkovići će u taj pohod u nedjelju krenuti u dvojcu bez, disciplini u kojoj su pokorili Tokio, iako su se nakon tog zlata vratili u dvojac na pariće. Prošle jeseni naglo su se odlučili na još jednu promjenu, procijenivši u tom trenutku da u dvojcu bez imaju veće šanse za medalju. Ta je iznenadna odluka imala posljedice i po druge, konkretno po braću Patrika i Antona Lončarića, koji su se neplanirano morali prebaciti u dvojac na pariće.

Iako neobična i možda nepoštena prema blizancima iz Osijeka, promjena je prema pravilima jer obje su posade ostvarile olimpijske norme u svojim disciplinama, ali ne za sebe, nego za Hrvatsku. To pravilo omogućuje većim nacijama preslagivanje posada, ovisno o formi i općem interesu, ali uglavnom se radi o skakanju iz dvojca u samac ili iz četverca u osmerac, a ne promjeni discipline.

Jedno veslo previše

Lončarići, koji će tijekom pariških Igara napuniti 24 godine, cijelu seniorsku karijeru proveli su u dvojcu bez, a onda se na silu morali prebaciti u dvojac na pariće, što znači još jedno veslo za svakoga.

"To nam je bio malo šok, sve velike rezultate ostvarili smo u dvojcu bez, zadnji put smo na pariće veslali još 2016. dok smo bili mlađi juniori", rekao je Anton Lončarić, koji je s bratom osvajao naslove europskih i svjetskih juniorskih prvaka, medalje na U-23 prvenstvima i regatama Svjetskoga kupa. "I danas kažemo da imamo jedno veslo previše."

"U početku nam nije najbolje sjelo, bilo nam je neočekivano, ali Sinkovići su legende našeg sporta, oni znaju zašto su promijenili disciplinu i mi imamo respekt prema tome", nadovezao se Patrik. "Ovo je velik zalogaj za nas, nitko na svijetu ovu promjenu nije uspješno napravio osim Sinkovića, ali ne gledamo na to kao na prepreku, nego priliku za daljnji napredak."

Sinkovići izgubili eksplozivnost

Sinkovići su odluku donijeli nakon lanjskog Svjetskog prvenstva u Beogradu, na kojem su osvojili srebro s više od tri sekunde zaostatka za dominantnim Nizozemcima Twellaarom i Broeningom.

"Vidjeli smo da nismo više toliko eksplozivni za tu disciplinu, falilo nam je to u startu, gdje smo inače bili najbolji. Procijenili smo da bi nam možda više odgovarala disciplina s jednim veslom, gdje nije toliko eksplozivan zaveslaj. U godinama smo kad smo počeli gubiti tu eksplozivnost", objasnio je Valent Sinković.

Osim toga, u dvojcu bez nema tako dominantne posade poput Nizozemaca, polje je puno otvorenije. "Najveća su nam konkurencija Britanci, Švicarci, Rumunji, Novozelanđani, dobri su i Španjolci i Južnoafrikanci, vidjet ćemo tko će tu iskočiti", rekao je Martin.

Prilagodba im je, dakako, prošla jednostavnije nego Lončarićima, koji su godinama s dva vesla vozili samo zimi u samcima. Sinkovići su ipak puno više godina proveli s jednim veslom, sad se samo vraćaju tom stilu. 

"Trebalo nam je neko vrijeme, ali dosta brzo smo sve pohvatali", kaže Valent. "Na početku sezone nismo bili na razini, morali smo popraviti neke tehničke stvari, ali pripreme su prošle odlično, bili smo tri tjedna na Peruči, popravili zaveslaj i brzinu, sigurno ćemo za najvažnije natjecanje sezone biti najbrži."

Oprez, Olimpijsko selo

Njima će ovo biti četvrte Olimpijske igre, a ni na jednima još nisu bili na ceremoniji otvorenja jer u pravilu imaju utrku već idućeg jutra ili dan poslije. "Možda u Los Angelesu, ako se poklopi raspored. U Tokiju su dvojci bez imali utrku na dan otvaranja pa su navečer mogli na ceremoniju", nada se Valent.

No, Lončarići su na samom početku svog olimpijskog puta. Naravno da se nadaju dobrom rezultatu, ali jasno je da u "pogrešnoj" disciplini nisu među favoritima za medalje. To je razlog više da u potpunosti prigrle cijelo olimpijsko iskustvo.

"Većina kaže da nas može zeznuti Olimpijsko selo, svi vrhunski sportaši su na jednom mjestu i to zna obuzeti čovjeka", kaže Anton. "Ima puno stvari za vidjeti, čuti, za družiti se s ljudima, raditi sve i svašta. Na to ćemo morati paziti, ali radujemo se tome, to je najveći sportski događaj na svijetu, treba ga doživjeti i iskoristit ćemo svaku priliku."

Četverac kao zajednička želja

A nakon Pariza? Opcije su razne. Sinkovići su već odavno govorili o želji da u Los Angelesu s mlađim parom braće nastupe u četvercu, ako se Lončarići približe njihovoj razini, a oni sami ne izgube previše, budući da će se već sasvim približiti četrdesetoj.

"Mi bismo to željeli, pasala bi nam veća disciplina, sami smo od 2014. godine. Braća Lončarić treniraju s nama već 4-5 godina, trude se, dižu se i moglo bi se dogoditi. Sve najviše ovisi o njima, ali ima dosta pomaka", ocijenio je Valent Sinković, no u bližoj budućnosti veća je vjerojatnost da će jedni drugima biti konkurencija.

"Prvo ćemo se vratiti u svoju disciplinu dvojac bez i ići korak po korak. I mi i oni moramo biti konkurentni u dvojcu da bismo razmišljali o četvercu", smatra Patrik Lončarić. "Mislim da smo fizički dosta spremni, moramo dokazati da vrijedimo koliko i oni, mislim da to i možemo, ta disciplina nam je prirodnija i trebalo bi nam dobro sjesti. Pomisao na stvaranje četverca je odlična za nas, ali mi možemo samo raditi najbolje što možemo i dovesti se u situaciju da se to ozbiljno razmatra, a oni će odlučiti."

Blizanci guraju jedan drugoga

Do tada će Lončarići biti "osuđeni" samo jedan na drugoga. Njihova je povezanost možda još i veća nego kod braće Sinković jer su blizanci, što ima i prednosti i mana.

"Imaš nekog tko ti je najbliži u životu, kome sve možeš reći, svuda ste zajedno, ali tu je i negativna strana jer živci krenu prije pucati", ne skriva Anton Lončarić. "Nama je olakotna okolnost to što imamo jedan drugog, ali to nije ključ uspjeha. Puno je više onih koji nisu braća ili sestre, a imaju vrhunske rezultate."

"Volimo biti bolji jedan od drugoga, to se vidi svaki dan na veslanju kad smo u samcima, jedan protiv drugoga. Brojimo tko je koga koliko puta dobio, u svakoj društvenoj igri želimo pobijediti jedan drugoga i mislim da nas to gura naprijed", dodao je Patrik.

Njihova olimpijska priča možda ne počinje onako kako su je zamišljali, ali budućnost bi mogla biti zanimljiva. Ako se sve bude razvijalo po planu, za četiri godine mogli bi biti dio posade sa Sinkovićima, a nakon toga, kad budu u primeu karijere, pokušati dohvatiti suludo visoke standarde koje su Valent i Martin postavili.

U Parizu će Lončarići prvi na vodu na nautičkom stadionu Vaires-sur-Marne, kvalifikacije dvojca na pariće su već u subotu ujutro, polufinale im je na rasporedu 30. srpnja, a eventualno finale prvog dana kolovoza. Sinkovići pak kreću kvalifikacijama u nedjelju, polufinale je 31. srpnja, a finale 2. kolovoza, točno na dan kad Valent puni 36. godina. Novo zlato bilo bi najljepši dar, ne samo za ovaj rođendan, nego za svaki u ovom olimpijskom ciklusu.