IGRALA se 92. minuta kada je Dominik Szoboszlai namjestio loptu, izveo korner i uputio savršeni centaršut. Njegova meta bio je Virgil van Dijk koji je glavom zabio za pobjedu Liverpoola protiv Atletico Madrida. Bila je to peta pobjeda Liverpoola u nizu u kojoj gol zabijaju u posljednjih 10 minuta susreta. Bournemouth, Newcastle, Arsenal, Burnley i na kraju Atletico. Svi su pali u tom periodu.

Navijači Liverpoola su navikli na takve golove, no Diego Simeone nije. Zaradio je crveni karton, po tko zna koji put u karijeri. Kao što je i kukao nakon utakmice, također već nebrojeno puta. Televizijske kamere snimile su Argentinca kako razmjenjuje riječi s nekoliko domaćih navijača nakon Van Dijkova gola.

Simeone se prvo udaljio od njih, ali je potom izgledalo kao da pokušava proći pokraj skupine redara koji su formirali liniju ispred reklamnih panoa i pregrada između navijača i terena. Simeone je, dakako, pronašao opravdanje za svoje ponašanje.

"Puno se priča o obazrivosti u nogometu, a navijači Liverpoola su cijelu utakmicu s tribina dobacivali uvrede. Ja ne smijem ništa reći jer sam trener. Naravno, moja reakcija nije opravdana, uvrijedio sam i ja tog navijača. Ali trpio sam 90 minuta neprestanih uvreda. Onda sam se okrenuo, Liverpool je zabio, a oni me i dalje vrijeđaju. Nije to baš lako trpjeti."

Simeone želi da ga se smatra žrtvom

I dok bi ovakve riječi nešto značile da ih je uputio neki drugi trener, teško je na Simeonea gledati kao na žrtvu. Otkako je preuzeo Atletico Madrid 2011., on i klub postali su sinonimi za čvrsti, tvrdi, vrlo često i prljavi nogomet.

Nije svaka sezona izgledala isto, bilo je i onih u kojima je Simeone čak izmijenio samog sebe i svoju nogometnu filozofiju, ali dugoročno je reputacija i aura Atletica bila ona ekipe protiv koje je jako neugodno igrati.

A neugodan je uz teren ili pak na presicama bio često i Simeone. Vrištanje na suca, napadi na protivničke igrače, hvatanje za genitalije pred protivničkim navijačima, sve je to kroz godine radio Simeone te se rijetko kad iskreno ispričavao za svoje ponašanje.

Navijači Atletica su uspješno poprimili njegovu auru pa su tako i pojedinci iz njihove grupe bili uhićeni zbog rasističkih povika prošle godine, dok onih klasičnih uvreda s tribina ne manjka ni u jednoj utakmici.

Sada, kada je Simeone izvukao deblji kraj iz jednog takvog postupanja, iako je i ovoga puta u incident na Anfieldu bio umiješan i član njegova stožera koji je pljunuo navijače na tribinama, želi da ga se smatra žrtvom.

Simeone je jedan od najvećih inicijatora bezobraznog ponašanja

Uvrede s Anfielda definitivno nisu opravdane, kako ne bi trebao biti ni jedan takav incident na nogometnim stadionima, no komično je da jedan od najvećih inicijatora takvog ponašanja, barem što se trenera tiče, sada kuka zbog jedne takve situacije. Da su istu takvu priredili njegovi navijači, vjerojatno bi ih nazvao ratnicima. Umjesto kuknjave oko ponašanja protivničkih navijača, Simeone bi se trebao okrenuti drugim stvarima.

U prvih pet utakmica ove sezone Atletico je upisao pobjedu samo protiv Villarreala, dok su uz poraz na Anfieldu upisali i poraz od Espanyola te remi s Elcheom i Alavesom. Pred početak sezone, Elche i Espanyol bili su unutar četiri najveća kandidata za ispadanje iz lige.

Ovoga ljeta Atletico je potrošio ozbiljan iznos kako bi riješio nekoliko problema unutar momčadi. Alejandro Baena i Thiago Almada su dovedeni kako bi podigli kreativnost u veznom redu. David Hancko zbog svoje kvalitete u iznošenju lopte i početnoj fazi napada na poziciji stopera, dok bi Matteo Ruggeri i Marc Pubill trebali biti dugoročna pojačanja na bekovskim pozicijama.

Atletico je tako nastavio s velikom rekonstrukcijom koja je započela prošloga ljeta kada su doveli Juliana Alvareza, Conora Gallaghera, Robina Le Normanda i Alexandera Sørlotha za nešto više od 180 milijuna eura. Ukupna potrošnja ovoga ljeta znači da je Atletico na nove igrače potrošio više od 350 milijuna eura otkako je Carlos Bucero u siječnju 2024. preuzeo funkciju sportskog direktora Atletica.

Pogrešno je Atletico smatrati žrtvom modernog nogometa

Simeone na presicama zna istaknuti da jednostavno nema financijsku moć kojom se može boriti protiv Real Madrida i Barcelone, no to je samo još jedno od njegovih neopravdanih kukanja. Atletico je u posljednjih 10 godina na igrače potrošio milijardu i 340 milijuna eura, čime je deseti najveći potrošač u nogometu u tom periodu.

I dok je istina da igrači u Atleticu nemaju jednake plaće kao u Realu ili Barceloni, u klubu ne vide nikakav problem s time što Simeonea plaćaju 34 milijuna eura godišnje, što je za čak 12 milijuna više od prvog idućeg na popisu, a on je Pep Guardiola.

Sav je taj novac Atletico trošio istovremeno dok su gradili i Wandu Metropolitano, stadion koji je započeo s konstrukcijom 2011., a završen je bio 2017., i koji ih je koštao više od 300 milijuna eura. Smatrati Atletico nekakvom žrtvom modernog nogometa je jednako krivo kao i smatrati Simeonea žrtvom navijačkih uvreda.

Umjesto upiranja prstom u sve ostale, Simeone bi trebao izvršiti introspektivu i razmisliti o tome kako da preoblikuje teroristički nogomet u onaj koji bi odgovarao trenutnim igračima koje ima u ekipi. Svi transferi u posljednjih par prijelaznih rokova sugeriraju da Atletico ne bi trebao biti više Atletico.

Transformacija iz ratnika u cvilidretu

I dok je trenutke inspiracije pokazivao, Simeone se ipak svake godine bori sam sa sobom i umjesto rekonstrukcije sistema koji bi postojećim igračima puno više odgovarao redovito se vraća na početne postavke. Koliko god da Atletico i dalje može biti neugodan u natjecanju kao što je Liga prvaka, pogotovo u nokaut-fazi, njegova filozofija, stil pa u konačnici i ponašanje dugoročno više nisu dobri za klub.

Potencijal koji ova ekipa ima je enorman, no umjesto da pričamo o sjajnim potezima Baene, golovima Alvareza i načinu na koji Hancko i Le Normand manevriraju kroz protivnički presing, glavna je tema i dalje što će reći i napraviti Simeone. A time se samo u posljednje vrijeme sve više transformira iz ratnika u cvilidretu.