ŠIBENIK je na Poljudu od prekida četiri utakmice dugog gubitničkog niza dijelilo svega nekoliko minuta. Udarac glavom Josipa Eleza u 87. minuti Hajduk je spasio sramote, ali činjenica da joj je bio toliko blizu je izuzetno poražavajuća i uz ova tri boda Bijelih ostavlja gorak okus.

Hajdukov suparnik bio je klub koji je u raspadu na sportskoj i upravnoj razini. Novi vlasnici krajem prošle godine otkupili su ga za iznos od 100 tisuća eura, koji najbolji igrači Hajduka vjerojatno zarade za otprilike tri mjeseca. Razlika između Šibenika i Hajduka je u svakom aspektu kilometarska, ali na poljudskom travnjaku nije bila vidljiva, izuzev pasivnog posjeda domaćih. 

Šibenik posljednjih godina životari i luta iz jedne sumnjive vlasničke strukture u drugu, a na terenu i u sportskom segmentu izgleda tako da su simpatizeri Hrvatskog dragovoljca na koji trenutak osjetili tračak nade kako možda ipak neće biti oni koji će se na kraju sezone preseliti u niži rang. 

Zato je mučenje Hajduka protiv takvog suparnika ishod koji se može nazvati rubno sramotnim. Bijeli su u utakmicu ušli s imperativom pobjede jer bi svaki drugi ishod ugasio sve nade u toliko sanjanu titulu, a Dambrauskasova momčad na kraju ju je jedva izborila uz većinu vremena potpuno jalovu terensku inicijativu. 

Kvaliteta povlači očekivanja

Dojam na terenu bio je tmurniji od kišnog neba nad Poljudom čija su zvučna kulisa bili uporno Torcidino bodrenje i zvižduci razočarane publike na ostalim tribinama. Umjesto da se u srazu s davljenikom koji je u Split došao s gubitničkim nizom domaća momčad napuni samopouzdanjem pred završni juriš prema kraju sezone, golom iz prekida iščupana je pobjeda koja daje minimalne razloge za optimizam.

Hajduk ovako ne smije izgledati, ne samo zato što lovi vrh i prvi trofej nakon deset godina već zato što tako nalaže i neosporna kvaliteta njegovog kadra. Dambrauskas na raspolaganju ima dva igrača koji su do relativno donedavno bili prvotimci Benfice (u redu, nedostajao je Ferro), Livaju i Kalinića koji je prije koji mjesec imao vrlo dobar odnos minutaže i doprinosa za gol u Serie A

Promašeno je kriviti Hajdukove navijače što uz takav kadar osjećaju najveću euforiju u zadnjih nekoliko godina, ali bit će opravdano kriviti struku kluba ako uz njega uskoro ne krene isporučivati konkretne rezultate. 

Hajduk večeras nije izgledao kao momčad koja se može nositi s ozbiljnijim protivnicima kakvi ga čekaju u nadolazećim derbijima i europskim pretkolima, već prije kao onaj Hajduk koji doživljava debakle protiv raznoraznih gzira i tobola. 

Ovakav Hajduk opasno pleše po rubu

Matematički gledano, vrh je blizu, ali ubrzo će biti dalji ako u preostalim ovosezonskim derbijima Bijeli budu sterilni, što im je u posljednje vrijeme u takvim utakmicama standard. Hajduk si ne smije dopustiti situaciju u kojoj neće napraviti rezultatski iskorak, odnosno ne smije reprizirati sezonu u kojoj ekspresno ispada iz Europe, nelogično kadrovira struku i traži vatrogasna rješenja. 

Filip Krovinović, igrač neosporne klase, koji je golom i asistencijom izvukao svoju momčad, individualac je sposoban napraviti razliku. Ambiciozan klub takve igrače treba, ali klub koji je u minusu takve igrače ne može zadržati ako rezultatski nastavi tapkati u mjestu. Rizik je to koji se, usprkos pobjedi protiv Šibenčana, i dalje nadvija nad Poljudom.