NOGOMET je najpopularniji sport u kojem uživaju deseci milijuna ljudi, a nogometni događaji najpopularnije su manifestacije na svijetu. Finale svjetskog prvenstva 2018. gledalo je gotovo pola svjetske populacije. Priča o FIFA-inom svjetskom prvenstvu u nogometu započela je na današnji dan 1930. godine, kada je održano prvo prvenstvo u Urugvaju. Tada su finale igrali Urugvaj i Argentina, a pobjedu je odnio Urugvaj s rezultatom 4:2.

Pozvani su bili svi, odaziv je bio mali

FIFA je osnovana već početkom 20. stoljeća te ulagala napore da stvori svjetsko prvenstvo već nakon Prvog svjetskog rata. Međutim, realizacija tog projekta dogodila se tek 1930. godine. Za zemlju domaćina odabran je Urugvaj. Natjecanje je počelo na stogodišnju obljetnicu urugvajske nezavisnosti i cijela je zemlja bila puna raznih manifestacija. Utakmice su se igrale na sveukupno tri različita stadiona u Montevideu.

Natjecanje se trebalo odigrati u standardnom formatu: grupna faza iz koje napreduju najbolji timovi koji se onda bore za prolaz u nokaut fazi. Međutim, pristiglo je samo trinaest različitih timova pa je nakon grupne faze ostalo odigrati samo polufinale i finale. Kvalifikacija također nije bilo.

Razlog malom odazivu nije bila činjenica da je to bilo neko novo natjecanje, mnoge su zemlje htjele postali svoju reprezentaciju u Urugvaj, ali tada je trajala velika gospodarska kriza pa su mnogi odustali od natjecanja jer nisu mogli ili htjeli to financirati.

FIFA je službeno odredila datum 28. veljače kao zadnji rok za prijavu na natjecanje, no organizatori su bili itekako zabrinuti jer niti jedna europska zemlja nije potvrdila svoj dolazak do zadanog roka.

Tadašnji predsjednik FIFA-e Rimet krenuo je u posjet Europi kako bi nagovorio saveze da se uključe. Tijekom ožujka 1930. godine četiri zemlje potvrdile su svoj dolazak u Urugvaj: Belgija, Francuska, Rumunjska i Jugoslavija.

Južnoameričke zemlje sudjelovale u rekordnom broju

S druge strane, južnoameričke zemlje redom su se prijavile i postale natjecatelji. Sedam zemalja borilo se za titulu prvaka 1930., a to je bila godina kada je najviše reprezentacija iz Južne Amerike sudjelovalo na SP-u. Osim četiri europske i sedam južnoameričkih, na natjecanje su stigle još dvije reprezentacije: SAD i Meksiko.

Zanimljivo je da je i Egipat potvrdio svoj dolazak, no na kraju ga je otkazao radi vremenskih neprilika u Sredozemlju pa njihov brod nije mogao stići na vrijeme u Montevideo.

Od trinaest timova u polufinale ušli su Urugvaj, Argentina, SAD i Jugoslavija. SAD i Jugoslavija izgubili su utakmice u polufinalu protiv Argentine i Urugvaja, izgubivši istim rezultatom: 6:1. Natjecanje se razlikovalo od onog današnjeg u mnogo toga: pravila su bila drukčija, posebice za vratara, koji nije smio prijeći polovicu terena ili dirati loptu rukama ako ju mu je dodao igrač iz njegovog tima. Igrači na dresovima nisu imali brojeve, a izbornik nije imao pravo na niti jednu zamjenu tijekom utakmice.