KAD je 19. studenog 1995. tadašnji trener Parme Nevio Scala imao hrabrosti, ali i vizije da 17-godišnjeg dječaka postavi na vrata protiv aktualnog europskog doprvaka Milana, koji je predvodio strašni George Weah, vjerojatno nije ni slutio da je ta odluka u dobroj mjeri odredila budućnost nogometa.

Jer tadašnji klinac na vratima Parme zvao se Gianluigi Buffon. U toj je utakmici uspio svoju mrežu sačuvati netaknutom, a kroz sljedeće 23 godine ispisao je neke od najljepših stranica povijesti najvažnije sporedne stvari na svijetu. Gigi nije samo jedan od najboljih vratara svih vremena, on je sama suština nogometa, jedan od posljednjih nogometnih romantika te netipičan nogometaš zbog kojeg su generacije zavoljele ovu predivnu igru. 

 

Premda još nije službeno objavio odlazak u mirovinu, vrlo je vjerojatno da će koncem sezone Gigi objesiti rukavice o klin i zaključiti jednu fantastičnu karijeru, koja zaslužuje naklon do poda.

 

U nogometu je osvojio sve. Zapravo, skoro sve. Buffon je bio svjetski prvak, naslove prvaka Italije više ne može ni pobrojati, ali mu je Liga prvaka izmakla tri puta. Godine 2003. protiv Milana, 2015. protiv Barcelone i prošle sezone protiv Reala.

 

Lani je pola Europe navijalo samo za njega, ne za Juventus, nego za Gigija. Samo su navijači Reala navijali za Modrića i društvo. Možda čak ni oni. Barem ne svi. Ipak, Real je bio bolji, Gigi je to priznao, a suze nije mogao sakriti.

 

''Da nije u finalu protivnik Juventusa moj Real, od srca bih poželio da Buffon osvoji Ligu prvaka. Navijam za Real, ali Gigijeva karijera ne smije završiti bez Lige prvaka. To ne bi bilo pošteno. Osvojio je sve što se moglo osvojiti osim tog jednog trofeja'', nekoliko dana uoči finalne utakmice u Cardiffu izjavio je legendarni Iker Casillas, veliki rival Gigiju, ali i još veći prijatelj.

 

''Gigi je jedan od najboljih golmana svih vremena. Pokazao je da je vrhunski i s 39 godina. U povijesti je samo Lav Jašin kao golman dobio Zlatnu loptu, to je užasno teško, no ako ju je itko zaslužio ove sezone, onda je to Gigi. U finalu Lige prvaka to može pokazati'', iznio je tada svoje misli i želje sveti Iker za Gazzettu.

 

Da je Juve nekim slučajem u tom finalu pobijedio Madriđane, Buffon bi uz pokal Lige prvaka vjerojatno dobio i Zlatnu loptu i tako postao tek drugi vratar u povijesti nakon mitskog Lava Jašina kojem je to uspjelo. Nažalost po nogomet, to se nije dogodilo, Real je slavio 4:1, a da potencijalno fenomenalna godina ode u potpuno krivom smjeru pobrinuli su se Šveđani, koji su Buffona i Talijane izbacili s Mundijala. Svjetsko prvenstvo bez Buffona? Kako to glupo i ružno zvuči. Ipak, turnir u Rusiji morat ćemo gledati bez Gigija, a jedan od najvećih vjerojatno će u lipnju otići u legendu.

 

“Nije mi žao zbog mene nego zbog Italije. Nismo uspjeli u nečemu što jako puno znači našoj zemlji. Odlazim, hvala svima”, rekao je Buffon, plačući na talijanskoj televiziji.

 

Neki će reći da su njegove suze već isfurane i dosadne. Zlobnici će dodati da je u pitanju patetika koja jednoj karijeri samo dodaje dozu teatralnosti i drame. Posve netočno. Uzmemo li u obzir koliko Gigi ima godina i što je sve osvojio u karijeri, njegove emotivne reakcije samo su dodatna potvrda da onaj stari romantični nogomet, nogomet s ljudskim licem koji smo svi obožavali, ipak još nije umro. Barem dok je Gigija.

 

Čovjek koji je u karijeri dugoj 23 godine imao bezbroj spektakularnih obrana ipak je uspio izdvojiti onu koju smatra najboljom.

 

''Finale Lige prvaka na Old Traffordu protiv Milana 2003. To smo finale izgubili nakon penala, ali pamtim obranu Inzaghiju nakon njegovog šuta glavom. Ni njemu, ali ni svima ostalima nije bilo jasno kako ta lopta nije završila iza mojih leđa. Lani sam imao odličnu obranu protiv Lyona, a sjećam se i jedne kad smo igrali protiv Newcastlea. Znate, kad završim karijeru sigurno ću pogledati sve utakmice u kojima sam branio'', talijanskim medijima je izjavio Buffon.

Pitali su Gigija da pokuša izdvojiti i najdražu utakmicu u karijeri. Odabrao je tri.

 

''Bez ikakve dileme, polufinalna utakmica protiv Njemačke na Svjetskom prvenstvu 2006. godine mi je omiljena. Također, rado se sjetim utakmice protiv Reala 2003. godine. A i debi protiv Milana pamtit ću cijeli život", istaknuo je možda najbolji golman svih vremena te igrač nakon kojeg nogomet više neće biti isti.