"Klub je bio blizu gašenja i cilj je bio ostati u ligi. Nitko nije očekivao iskorak"

ŽELJKO KOPIĆ (48), bivši trener Hajduka i Dinama, gotovo dvije godine radi u Rumunjskoj, gdje je trener Dinama iz Bukurešta. Preuzeo ga je u prosincu 2023. u teškoj situaciji i s jednim zadatkom - zadržati u prvoj ligi klub koji je 18 puta bio prvak države.
Željko Kopić dao je intervju za Index
To je i uspio putem doigravanja, a u sezoni nakon toga za cilj je imao stabilizirati klub i izbjeći novu grčevitu borbu za ostanak. Cilj ne samo da je ispunio, nego je prvi put nakon osam godina uveo bukureštanski Dinamo u ligu za prvaka. Sezonu je okončao na šestom mjestu, a ove godine želi postići još više.
Trenutno je Dinamo nakon devet kola na trećem mjestu rumunjskog prvenstva, s pet bodova zaostatka za vodećom Universitateom Craiovijom. Pritom je Kopićeva momčad u neporaženom nizu u kojem je ostvarila pet pobjeda i jedan remi.
S Kopićem smo razgovarali o njegovim dosadašnjim rezultatima u Rumunjskoj. Opisao nam je kakav je ondje nogomet te dočarao veličinu kluba koji trenira. Također, osvrnuo se na aktualne događaje u SuperSport HNL-u i situaciju u svojim bivšim klubovima.
Kako ste zadovoljni početkom sezone? U prva tri kola osvojili ste dva boda, a sada ste u nizu od šest utakmica bez poraza (pet pobjeda i remi).
Kad sam tek došao, tih šest mjeseci je bio cilj ostati u ligi. I onda za sljedeću sezonu, odnosno prošlu godinu, bio je cilj nekakve stabilizacije, biti u sredini tablice. Ipak, uspjeli smo ući u play-off za prvaka nakon osam godina, koliko Dinamo Bukurešt nije bio među šest.
Ovdje se nakon 30 kola liga dijeli na prvih šest i na ostalih 10. Nakon završetka sezone mnogim igračima je istjecao ugovor i zbog te prošle sezone koja je bila dobra imali su puno unosnije ponude u odnosu na ono što smo mi u ovom trenutku mogli ponuditi. Bilo je i igrača s kojima nismo bili u potpunosti zadovoljni tako da smo dosta promijenili ekipu u odnosu na prošlu godinu.
Uz to je Rumunjska čak mislim prva liga u Europi koja starta. Sezona počinje jako rano, a igrači su dolazili malo kasnije i trebalo nam je malo vremena za posložiti se. Čak to u prva tri kola nije izgledalo tako loše igrački koliko rezultatski.
Nakon toga smo imali derbi protiv FCSB-a, bivše Steaue, i nakon pet godina smo ostvarili prvu pobjedu protiv njih. To nam je dalo vjetar u leđa, potvrdilo da dobro radimo i od tog trenutka izgledamo zaista dobro, igramo dobar nogomet i rezultati su u redu.
Spomenuli ste da je cilj u Vašoj prvoj punoj sezoni bio stabilizacija, ali uspjeli ste i više od toga. Kako ste napravili tako veliku promjenu i u kratkom periodu klub od dna doveli do vrha tablice?
Bitno je naglasiti da je Dinamo Bukurešt velik klub. To je klub koji je osvojio 18 naslova prvaka, puno velikih igrača je tu prošlo, tradicija, velike utakmice u Europi... Prošlih godina je klub bio u ozbiljnim financijskim problemima, bili su i prvi put u povijesti ispali u drugu ligu, bio je zapravo i blizu gašenja.
Onda su u klub došli novi ljudi koji su ponovno pokrenuli priču i počelo se događati nešto pozitivno, stvorila se kvalitetna energija, navijači su osjetili da se nešto dobro događa. Imali smo veliku podršku na stadionima, i kod kuće i u gostima, složili smo dobru ekipu, stvorila se kohezija unutar grupe i imali smo stvarno dobru sezonu.
Ipak, kad smo ušli u play-off, treba reći da klub još uvijek nije imao licencu za europska natjecanja. Sve i da smo bili prvaci, ne bismo mogli igrati Europu ove godine zbog dugova iz prošlosti. Sad je to sve izmireno i ako ove godine ostvarimo plasman u Europu, moći ćemo je igrati.
Prošle godine nismo mogli tako da je to bio problem iz motivacijskog aspekta, a nismo baš imali ni širinu kadra, tako da se na neki način većina u klubu zadovoljila ulaskom u play-off. I ja mogu biti zadovoljan odrađenom sezonom jer nitko u Rumunjskoj nije očekivao da ćemo napraviti toliko brz iskorak. Ove sezone je već kao minimalan cilj postavljen opet taj ulazak među šest i ako se ukaže prilika boriti se za mjesta koja vode u Europu.
A ta borba za Europu i prvo mjesto bila je vrlo napeta. Pred kraj glavnog dijela prvenstva, pet klubova je bilo unutar jednog boda, a FCSB se uspio odvojiti tek u play-offu. Je li rumunjska liga zaista tako izjednačena kvalitetom?
Pa gledajte, Rumunjska ima 19 milijuna stanovnika. Ako uspoređujemo s Hrvatskom koja ima četiri milijuna, to je skroz drugačiji sustav natjecanja. Ti ako si Dinamo, Hajduk ili Rijeka, ili Osijek koji bi također morao biti pri vrhu, igraš po četiri utakmice sa svima i tu uglavnom dođe do toga da se najbolje ekipe odvoje na vrhu.
Ovdje imate veći broj klubova jer i država je veća, ali to su tradicionalni klubovi. Imate FCSB, Dinamo, Rapid Bukurešt, CFR Cluj koji je godinama igrao Ligu prvaka. Pa Universitatea Cluj i Universitatea Craiovia koja je ove godine startala jako dobro.
To su klubovi s jako dobro posloženim financijama, a uvijek iskoči i neki klub koji možda tradicionalno ne pripada u sam vrh, ali složi dobru momčad i ima dobru sezonu. Svi ti klubovi su jako dobro praćeni i od navijača. Tu je i Farul Constanta, klub Gheorghea Hagija, koji ima izvrsnu akademiju. Pa imamo i Otelul Galati koji je svojevremeno također igrao Ligu prvaka.
Puno klubova se može uključiti u borbu za vrh, financijski su moćni i to se prošle godine i pokazalo. Mi smo napokon došli tamo gdje bi Dinamo trebao biti, a onda ti je svaka utakmica derbi i svaka ti je za poginuti što se bodova tiče.
Isto tako, u play-offu se svim ekipama bodovi prepolove. Ako netko i zaostaje četiri-pet bodova, to se gotovo izjednači. No onda ekipa koja zaista ima pravu kvalitetu, ako poveže tri-četiri pobjede, može napraviti razliku i to je FCSB napravio prošle godine.
Vi ste za prošlu sezonu u više medijskih izbora proglašeni trenerom godine u Rumunjskoj. Koliko vam to znači kao potvrda dobrog rada u jednom novom okruženju?
Takvo priznanje sigurno godi svakome od nas. Sretan sam zato što na rumunjskom tržištu ima izuzetno velik broj trenera s ozbiljnim igračkim karijerama, to su ljudi koji su dio zlatne generacije rumunjske reprezentacije. Kroz godine se pojavljuju i mlađi naraštaji trenera. Ima tu i talijanskih trenera koji prolaze dobro, ali inače se strani treneri u Rumunjskoj ne zadržavaju predugo.
Teško je uhvatiti kontinuitet, a posebno je teško odmah na početku napraviti pravi rezultat pa da te ljudi dožive kao nekoga tko je napravio ozbiljan posao. U tom kontekstu, naravno da sam sretan, a sretan sam i zato što je nogomet u Rumunjskoj iznimno praćen.
Ali znate kako to ide, imam već dovoljno iskustva i s hrvatskim klubovima i s radom u inozemstvu. U jednom trenutku sve može biti super, ali letvicu treba držati što je više moguće jer svaki pad kvari dojam. U ovom trenutku imam dobar status, odrađen je jako dobar posao, ekipa je narasla i naravno da su očekivanja sad još veća. Moj cilj je da se u tom smjeru i nastavi.
Pisalo se da Vas žele i neki drugi klubovi, ali početkom godine ste se odlučili za novi ugovor u Bukureštu...
Ja sam trener koji voli stabilne i dugoročne priče, ali znamo da to u ovom poslu nije jednostavno. Kad prođem kroz svoju karijeru, nakon Slaven Belupa, gdje sam bio dvije i pol godine, u Hajduku sam se zadržao manje od godinu dana, slično je bilo i u Pafosu.
Onda je došla nesretna korona gdje se sve poremetilo, tržišta su se zatvorila pa sam bio u nogometnoj školi Dinama, a onda i u prvoj momčadi te na kraju u Botevu u Bugarskoj. Ali sve je to bilo prekratko u odnosu na to kako vidim trenerski posao i kako želim stvarati.
Pojavljivale su se opcije koje su možda i financijski malo bolje te bi mi donijele nekakve drugačije izazove, ali baš zbog tog kontinuiteta rada sam odlučio ostati te sam potpisao novi ugovor na još tri godine.
Rekli ste kako je Dinamo Bukurešt velik klub. Možete li nam ga još malo pobliže opisati i usporediti s našim klubovima?
Teško mi je pričati o samom broju navijača u usporedbi s Hrvatskom jer je Rumunjska puno veća zemlja, ali to je taj vid podrške gdje su navijači u startu uskočili kako bi se klub spasio u razdoblju financijskih problema.
To su ljudi koji su naviknuti na veliku povijest, velike europske utakmice, velike trenere i igrače. Imaju kulturu navijanja i razumiju nogomet. Prepoznaju kad se događa nešto dobro i kvalitetno i kad to uoče, reakcija je fantastična.
Kad igramo derbije na nacionalnom stadionu, koji prima preko 50 tisuća gledatelja, razina energije i podrške je izuzetno velika. Kad ovdje pričam koliko sam zadovoljan tom podrškom, svi mi govore da još ništa nisam vidio i objašnjavaju mi da to može otići na još veću razinu ako do kraja budemo pravi. Rekao bih da je klub jedan div koji samo čeka da se probudi, da se stvari poslože i da to bude opet jedna ozbiljna priča.
Kad već uspoređujemo s Hrvatskom, osvrnut ćemo se i na SHNL te vaše bivše klubove. Kako vam se čini ovaj novi Dinamo?
Zvonimir Boban je sa svojom veličinom i karizmom zauzeo stav i stvara potpuno novi Dinamo. To se odnosi na cijelo okruženje oko kluba, u klubu i oko same momčadi. Velik je broj igrača promijenjen. Jasno je da su to uglavnom mlađi igrači koji imaju prostora za napredak i koji žele prezentirati dinamičan, agresivan i brz nogomet.
Svi ti igrači imaju i prodajni potencijal, ali svakako da i s novim igračima i s novim trenerom treba malo vremena da se sve to posloži. Mario Kovačević je u svim klubovima u kojima je radio pokazao da zna graditi igru, da voli igrati ofenzivan nogomet i da ima kvalitetne odnose u svlačionici.
Za konkretnije zaključke treba dati još vremena. Dosad je bilo trenutaka stvarno jako dobre igre, recimo prvo poluvrijeme u Rijeci, ali drugo već nije bilo na toj razini. Tako da i ovaj poraz protiv Gorice ulazi u taj kontekst oscilacija i traženja.
Treba još malo pričekati, ali zaključak će se moći donijeti vrlo brzo jer dolaze europske utakmice i derbi protiv Hajduka pa će se već nakon idućih nekoliko utakmica moći podvući prva crta i donijeti osnovni zaključci.
Hajduk je također dosta toga promijenio, novi trener je tu. U ligi je izjednačen s Dinamom, a u Europi je opet šokantno ispao. Kako Vam se oni čine?
Još jedna neuspješna sezona u Europi, tako da im ostaju domaća natjecanja. Što se Garcije tiče, slična priča. Trener koji zna graditi igru, s tim da je u Hajduku u potpuno drugačijoj situaciji nego dosad u karijeri. Morat će pokazati koliko je spreman biti rezultatski kompetitivan i koliko je spreman nositi se s pritiskom.
U drugim klubovima imaš više mira za rad i za stvaranje igre pa kad ti rezultati možda i ne budu najbolji, ako dobro igraš, to bude ocijenjeno kao nešto dobro i pozitivno. U Hajduku se traži oboje. Garcia je potpuno drugačiji profil trenera od Gattusa i on će sigurno inzistirati na kvaliteti igre.
Slično kao i kod Dinama, bilo je dobrih trenutaka, ali stigao je i poraz od Varaždina. Nadolazeći derbi je za obje momčadi izuzetno bitan. I Hajduk i Dinamo će možda malo dobiti na vremenu jer je Rijeka lošije startala pa imaju malo više zraka i prilike za kiks, ali i jedni i drugi će u što kraćem vremenu htjeti onaj pravi iskorak što se rezultata tiče.
Spomenuli ste derbi. Što očekujete od njega?
Derbi uvijek, kako se kaže, stane u pet deka. Puno agresivnosti, trke i motivacije, a često se sve svede na jednu pravu akciju. Nakon Hajdukovog poraza u Varaždinu i Dinamovog od Gorice, i jedni i drugi imaju pritisak popravljanja dojma i bit će izuzetno zanimljivo.
Teško mi je prognozirati, obojici trenera je ovo prvi takav derbi i sigurno je obojici to jedno potpuno novo iskustvo. Bit će zanimljivo promatrati to s trenerskog aspekta i vidjeti kako će se momčadi postaviti i snaći.
Kako vam se čini ostatak lige? Rijeka je, kao što kažete, slabije startala, ali klubovi poput Varaždina zato rade dobar posao.
Za Varaždin više ne možemo reći da je to nekakva slučajnost. Nikola Šafarić radi odličan posao, i u Europi su izgledali dobro, kao i cijele prošle sezone. Cijeli klub s njim kao šefom struke radi jako dobro.
Lokomotiva je, s obzirom na mlad kadar, rezultatski dobro ušla u sezonu. Belupo je također dobar s devet bodova, s Marijom Gregurinom koji je bio moj igrač i koji je ispravan momak, inteligentan je i puno radi.
Osijek je ušao nešto slabije, Gorica je popravila dojam pobjedom protiv Dinama. Rijeka je smijenila Radomira Đalovića, ali treba ga poštivati za sve što je napravio, osvojio je duplu krunu. Istra je također smijenila Gorana Tomića - bilo je promjena unutar kadra i ozljeda i onda to obično tako završi. U konačnici imamo Vukovar kojemu će sigurno trebati vremena za adaptaciju na sve ono što SHNL nosi.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati