DINAMO i Hajduk su u najvećem derbiju hrvatskog sporta odigrali 2:2 na Maksimiru. S obzirom na to da je Rijeka u Velikoj Gorici odigrala susret bez golova, za vrh tablice vrijedi da su međusobno svi ostali ista meta i isto odstojanje. Ostaje još 12 kola do kraja tijekom kojih Dinamo ima šansu nadoknaditi -6 za Hajdukom i -7 za Rijekom.

Iz perspektive toga da su Plavi u dvoboj ušli bez četiri od pet formalno najboljih igrača - Josipa Mišića, Brune Petkovića, Petra Sučića i Marka Pjace - te da su nakon ludosti Stefana Ristovskog s igračem manje igrali više od pola sata, remi nije loš ishod.

No loše je sve što je Dinamo pokazao dotad, a nije ništa drugačije od dosadašnjeg dijela sezone. Sezone u kojoj je aktualni prvak, bar što se SuperSport HNL-a tiče, najslabiji u povijesti. I nema druge nego donijeti isti zaključak kao lani.

Dinamo prvak može biti samo slučajno, vol. 2

Prije malo više od godine dana autor ovog teksta napisao je tekst pod naslovom "Dinamo može biti prvak samo slučajno". Bilo je to u situaciji kad su Plavi sretno i spretno izvukli pobjedu protiv Istre, uz bitnu razliku.

Tada je Dinamo zaostajao za Hajdukom "samo" četiri boda i bio je 51 bod u igri do kraja prvenstva. Sada je situacija mnogo ozbiljnija. Oba rivala su na značajnijoj prednosti, Dinamo više nema utakmice zaostatka u kojima se može samozavaravati da će stići do prednosti, a u igri je "samo" 36 bodova.

U međuvremenu je Hajduk oborio broj poraza na domaćem terenu u povijesti, proživio nekoliko drama s Perišićem, ozljedama Žapera i Livaje te se raspao na svim razinama.

Nakon tog teksta sve ostalo je postalo povijest. Potpisnik ovih redaka ispao je smiješan prognozer, svi oni koji su drhtali pred konkurencijom su mu se naknadno napili krvi zbog promašene prognoze, a Dinamo je na kraju postao prvak.

No, Sergej Jakirović je, u trenutku kada ništa nije na to upućivalo, izvukao unutarnje rezerve, promijenio formaciju i promarširao završnicom prvenstva te obranio titulu. Ako prije tog niza nije bilo nikakvih naznaka da Dinamo ima aduta za takav niz, sada ih ima još manje.

S obzirom na to kako Rijeka i Hajduk izgledaju ove sezone, Dinamov zaostatak u teoriji nije ni najmanje nenadoknadiv. Oba kluba imaju ozbiljne i dubinske probleme u igri, kiksat će i nuditi Dinamu šansu da se u finišu ugura ispred njih. Problem je što Dinamo ni najmanje ne izgleda kao momčad koja je to sposobna iskoristiti.

Dinamo nije momčad

Uz sve objektivne poteškoće u derbiju i njegovu razvoju, ostaje činjenica da Dinamo protiv Hajduka, Osijeka i Rijeke ove sezone ima, u devet utakmica, jednu pobjedu, četiri remija i četiri poraza. I jedan poraz više ako računamo utakmice u Kupu. Pročitajte taj podatak još jednom.

Dinamo je u prvih 45 minuta, kada je igrao 11 na 11, odigrao vjerojatno najlošije poluvrijeme u sezoni. Postulati Cannavarovog pozicijskog nogometa lako su se raspadali protiv organiziranog suparnika, a tragično je izgledalo koliko lako Dinamo predaje loptu i koliko loše brani tranziciju. 

Čak i ako maknemo zadnjih pola sata, nakon prvog crvenog kartona za Plave, statistika je prilično neumoljiva - Dinamo je zabio dva gola iz dvije šanse, Hajduk je, osim autogola Franjića, imao još barem četiri solidne šanse.

Formula Hajduka nije bila pretjerano komplicirana ni teško predvidljiva. U izostanku Mišića Dinamo ima velik problem s protokom lopte u sredini terena. U 41. minuti je HRT-ova grafika bila vrlo jasna - svega 12% napada Dinamo je vrtio kroz sredinu terena, 54% ih je išlo preko lijeve, a 34% preko desne strane terena.

Kada protiv sebe imaš suparnika koji je stao u dupli blok, građenje preko bokova je najgore što možeš napraviti. Hajduk je, čak i uz Marka Livaju, kojem radna etika u obrani nije forte, lagano Dinamo u izgradnji napada usmjeravao na lijevu stranu, gdje je igrao Theophile-Catherine.

Francuski stoper sjajan je u defenzivnim dužnostima, ali je slab na lopti, a posebno na slabijoj nozi. Zašto je Cannavaro inzistirao na tome da baš on igra tamo, a ne Niko Galešić, koji se puno bolje snalazi s obje noge, ostaje samo jedan od upita koji se moraju postaviti talijanskom treneru.

Čak i kada maknemo specifične taktičke detalje na stranu, jasno je da ovaj Dinamo nije momčad. Razmak između linija, reakcija na drugu loptu i agresivnost u duelu uz situacijsku inteligenciju su bili daleko ispod razine ovakvog tipa utakmice - seljačkog s vrlo malo nogometa, kakav se i mogao očekivati.

Hajduk samo protiv Dinama izgleda kao ozbiljna momčad

Dinamo je gol za 2:2 primio s igračem manje, s tim da Hajduk u zadnjih pola sata, od čega se aktivno igralo možda 20 minuta, nije kreirao ništa osim gola. Iz te perspektive Dinamo može žaliti za dva boda, ali ni s istim brojem igrača na terenu nije bio bolja momčad, dapače.

Otkad se Livaja vratio u SHNL, došlo je do promjene balansa u snazi između Hajduka i Dinama zahvaljujući kojoj je prvenstvena utrka puno neizvjesnija nego prije. Ono što ide Dinamu na obraz je da je ovaj Hajduk najslabiji otkad se Livaja vratio na Poljud.

To je momčad koja ne dominira ni protiv sredine tablice ni protiv dna tablice ako im se rano ne otvori špina. Hajduk samo protiv Dinama izgleda kao ozbiljna momčad, kada može čekati svoju šansu da napadne suparničke rupe.

Prvenstvo je daleko od gotovog. Toliko bodova u igri izgleda jako puno, ali Dinamo nije naročiti favorit ni protiv Belupa u idućem kolu. Nije to ni Hajduk protiv Gorice bez Livaje, da ne bi bilo zabune.

Jedino što Dinamu preostaje je da se dogodi nešto slično prošloj sezoni. Jakirović je trećinu bodova uzeo u sudačkim nadoknadama i Dinamo je imao mnogo sreće. Ove sezone je i manje uvjerljiv protiv još slabije konkurencije.

Na papiru Plavi imaju daleko najbolji kadar u SHNL-u i uvijek mogu okrenuti sezonu i zaredati pobjede. Ali serije i trofeje ne osvajaju pojedinci, nego ekipe. Dinamo to nije. I ove sezone titulu može osvojiti samo slučajno.