Foto: Index

NE ŽELIM generalizirati, ali ono što sam proživio na putu od Rio de Janeira do Sao Paula, ostavlja dojam potpune nepripremljenosti za domaćinstvo svjetske nogometne smotre. Vjerovali ili ne, inkompetencija i nezainteresiranost prelaze razinu nenadmašnih hrvatskih šaltera.

No krenimo redom. Online kupnja karata za međugradski autobusni promet ne funkcionira s inozemnim karticama pa sam bio prisiljen istu obaviti putem telefona, naravno uz asistenciju portugalskog poznanika, koji je preko pola sata diktirao moje podatke gospođi s druge strane slušalice. Dobro, razumljivo, očekivali su direktnu kupnju na kolodvoru.

Stotine autobusnih linija, niti jednog putokaza

Nadalje, samo jedna od više stotina ponuđenih gradskih autobusnih linija vodi direktno na "Novo Rio", dok se sve ostale zaustavljaju nekih 500-njak metara prije. Kako nema nijednog putokaza, tri dana prije SP-a, gotovo je nemoguće pronaći glavni kolodvor u mnoštvu gigantskih hangara. Dobro, očekivali su da će se navijači koristiti preskupim taxijima.

"Novo Rio" autobusni kolodvor veličine je dva zagrebačka aerodroma i ima najmanje stotinu putničkih agencija. Moja se zvala Cometa, sa šest luksuznih šaltera i najmanje pedeset nervoznih ljudi u redu. Čekao sam 20-tak minuta da bi tek onda saznao da svaka agencija ima odjel za kupovinu karata i odjel za printanje online karata.

Zaboravite engleski, učite portugalski

Raznoraznim mimikama vozali su me po kolodvoru dobrih 15 minuta prije no što sam pronašao ciljanog zaposlenika i njegov prastari kompjuter. Novo čekanje i onda šok - "nikakav Vedran ne postoji na popisu putnika." Samo je kimnuo glavom. "Sljedeća mušterija". Kad sam mu ono fino, po balkanski, objasnio da ne idem nigdje, ispostavilo se da su me upisali kao Zedrana.

Kolodvorsko iskustvo rezimirat ću ovako. Nevjerojatna je sramota da nijedan od pedeset zaposlenika raznoraznih agencija koje sam zaustavljao bauljajući okolo, ne zna riječ engleskog jezika. Kada sam kasnije upitao prijatelja zašto firme nisu obrazovale ljude ili barem angažirale honorarca uoči SP-a, odgovorio je: "Jednostavno ih nije briga, profit je jedino važan".

Od Rio de Janeira do Sao Paula ima nešto više od 400 kilometara, gotovo identična relacija onoj Zagreb - Split. Svaki hrvatski autobus pa i raspadnuti ljubičasti Samoborček može tu distancu autoputom prijeći za 5 sati. Ja sam u najmodernijem autobusu kojeg su Hrvati ikad vidjeli proveo sedam i pol sati.

Autocesta, ako se tako može nazvati, zavojita je poput prometnice albanskog primorja, a radovi zaustavljaju promet svakih tridesetak kilometara. Sad ću reći sa sigurnošću - očekivali su da turisti koriste avione. Ali, većina pristupačnih letova slijeće na Campinas, koji je tri sata udaljen od Sao Paula, a oni koji stižu na Congoas koštaju par tisuća kuna. Tim više!

Od centra Sao Paula do Corinthians Arene morate na četiri autobusa

I onda šlag za kraj - štrajk metroa. Moram vam reći kako me uistinu strah za sve hrvatske navijače, ukoliko sustav metroa ne bude funkcionirao. Naime, u Sao Paolu postoji preko dvije tisuće autobusnih linija, koje se uz dva para brojeva, označavaju i slovima. Nevjerojatno su zbunjujući (npr. 107c - 10).

Za razliku od Rija, autobusne stanice nemaju popis linija koje se zaustavljaju na određenom stajalištu niti u kojem smjeru idu. Jednostavno se nemoguće orijentirati. Bit će nesumnjivo prava znanstvena fantastika stići na Corinthians Arenu, jer od centra grada treba promijeniti najmanje četiri autobusa do odredišta.

Jutros je štrajk privremeno zaustavljen, ali samo do otvaranja SP-a. Ne želim ni pomišljati u što bi se ovaj enormni grad mogao tada pretvoriti. Sao Paulo u metropolitanskom području ima više od 20 milijuna stanovnika i treći je najveći metropolis svijetu. Kaos ovdje ime sasvim drugačiju definiciju...