DJECI je potrebno da se osjećaju viđeno, saslušano i shvaćeno, a jedan od najvažnijih načina da to dožive jest validacija - potvrđivanje da su njihovi osjećaji stvarni i razumljivi.

Prema riječima Kelsey More, certificirane stručnjakinje za dječji razvoj, upravo potvrđivanje osjećaja kod djeteta stvara osjećaj sigurnosti, koji je temelj za regulaciju emocija, bolju komunikaciju i dublji odnos s roditeljima. Kad se dijete osjeća potvrđeno, lakše prelazi iz emocionalne uznemirenosti u način razmišljanja usmjeren na rješavanje problema. U nastavku donosimo fraze i savjete koje Mora preporučuje za svaku dobnu skupinu.

Bebe i mala djeca (0-2 godine)

U ovoj dobi djeca emocije više osjećaju nego razumiju, pa je ključna fizička i emocionalna prisutnost roditelja. Umirujući ton glasa, blizina i stabilnost važniji su od samih riječi.

Primjeri:

• „Ovdje sam.“
• „Tu sam s tobom.“

More naglašava da je poruka koju šaljemo: "Možeš se osloniti na mene, ne idem nikamo." U takvim trenucima pomaže i da roditelj duboko udahne, čime umiruje vlastite emocije i djetetu pruža osjećaj sigurnosti.

Predškolci (3-5 godina)

Djeca u ovoj dobi često izražavaju emocije kroz ponašanje, a ne riječima. Važno je imenovati osjećaje koje primjećujemo kako bi ih dijete lakše prepoznalo i naučilo izraziti.

Primjeri:

• „Vidim da ti je teško jer moraš napustiti park.“
• „Bacio si igračku jer si bio frustriran. Možemo to riješiti na sigurniji način.“

Ovakvim pristupom djeci se pokazuje da su njihovi osjećaji stvarni i važni, ali se istovremeno uče zdravim oblicima izražavanja.

Djeca školske dobi (6-9 godina)

U ovom razdoblju djeca osjećaju dublje emocije, ali često nisu sigurna smiju li ih pokazati. Potrebno im je priznanje da su njihovi osjećaji normalni i razumljivi.

Primjeri:

• „Razumijem da si razočaran.“
• „Sasvim je u redu osjećati se tužno zbog toga.“

Kako navodi Mora, potvrđivanjem osjećaja djeca uče da smiju biti ranjiva, što pomaže u razvoju samopouzdanja i emocionalne stabilnosti.

Predtinejdžeri (10-12 godina)

Starija djeca mogu osjećati više različitih emocija odjednom. Validacija u ovoj dobi znači priznavanje složenosti njihovih osjećaja, ali i otvaranje prostora za traženje rješenja.

Primjeri:

• „Dopušteno ti je osjećati razočaranje i istovremeno željeti pronaći rješenje.“
• „To je teško, ali vjerujem da možeš to prebroditi.“

Prema Mori, djeca tada lakše prelaze na razmišljanje o idućem koraku jer se više ne moraju boriti da dokažu kako se osjećaju.

Tinejdžeri (13+ godina)

Tinejdžerima najviše znači kada im se pruži prostor da izraze svoje emocije bez prosuđivanja ili žurnog savjetovanja. Ključ je priznati težinu onoga što proživljavaju i pokazati zahvalnost što su se otvorili.

Primjeri:

• „To stvarno zvuči teško. Drago mi je što si mi to rekao.“
• „Zahvalan/na sam ti što si podijelio to sa mnom.“

More ističe da je ovakav pristup osnažujući - tinejdžeri se osjećaju shvaćeno i poštovano, a to ih potiče da i ubuduće otvoreno traže podršku.

Validacija je temelj sigurnog odnosa

Kelsey Mora naglašava da potvrđivanje osjećaja ne znači da se roditelj uvijek mora složiti s djetetom, već da mu pokazuje: "Vidim te, čujem te, tvoja emocija je stvarna." Bez obzira na dob, djeca se lakše nose s izazovima kada osjete da ih netko ne osuđuje, nego razumije. Upravo u toj vezi leži ključ dubljeg povjerenja i emocionalne sigurnosti, osnove za razvoj zdravih odnosa tijekom cijelog života.