ANKSIOZNOST je emocija koju obilježavaju osjećaji napetosti i zabrinutosti. Ljudi koji pate od anksioznih poremećaja obično imaju ponavljajuće, nametljive misli ili brige te su upravo zato skloni izbjegavanju određenih situacija. Taj poremećaj također može predstavljati fizičke simptome, poput znojenja, vrtoglavice i ubrzanog rada srca.

No, osim odraslih, i djeca mogu pokazivati znakove tjeskobe. Nažalost, neke od tih znakova lako je previdjeti ili zanemariti. Osim toga, roditelji ponekad nisu sigurni kako pomoći svojoj djeci koja se bore s ovim problemom. Stoga je edukatorica za odgoj, mama i dječja psihologinja, Jaimie Bloch, u nedavnoj Instagram objavi istaknula sedam roditeljskih navika koje mogu pomoći smanjiti tjeskobu kod djece.

Evo što je izdvojila.

1. Ostanite smireni: Kada ste vi smireni, pomažete svojoj djeci da se osjećaju sigurnije.
2. Potvrdite njihove osjećaje: Priznajte njihove strahove bez previše emocionalne reakcije. Primjerice, možete reći: "Razumijem da ti ovo djeluje stvarno zastrašujuće."
3. Održavajte rutinu: Dosljedne rutine pružaju strukturu i predvidljivost, što može smanjiti anksioznost. Prakticirajte aktivnosti koje su umirujuće, poput čitanja.
4. Naučite ih kako pravilno koristiti tehnike disanja: Naučite djecu kako regulirati fizičke simptome anksioznosti (lupanje srca, leptirići u trbuhu, znojenje) disanjem.
5. Potaknite rješavanje problema: Osnažite djecu tako da ih uključite u pronalaženje rješenja za njihove brige. Pomozite im da osmisle načine suočavanja s izazovnim situacijama kako bi se osjećala sposobnima.
6. Promovirajte pozitivno razmišljanje: Pomozite djeci da se usredotoče na pozitivne afirmacije. Usmjerite ih da se fokusiraju na svoje snage i postignuća.
7. Pokažite zdrave strategije suočavanja: Djeca često oponašaju ponašanje roditelja. Pokažite zdrave načine kako se nositi sa stresom i anksioznošću.

"Anksioznost može biti zastrašujuća i za djecu koja je doživljavaju, i za roditelje koji se osjećaju preopterećenim time kako pomoći. No, roditelji mogu podržati svoju djecu u upravljanju anksioznošću i osjećajem preplavljenosti. Iako ne možemo ukloniti emocije svoje djece, možemo im pomoći da se osjećaju podržano kroz te emocije", zaključila je psihologinja u objavi.