ZANEMARIVANJE u djetinjstvu može ostaviti dublje posljedice nego što se možda čini na prvi pogled. Djeca kojima nije pružena emocionalna podrška često razvijaju obrasce ponašanja koji im kasnije u životu otežavaju odnose s drugima i sa samima sobom. Iako svatko drugačije reagira na rane emocionalne rane, stručnjaci ističu da se neke karakteristike pojavljuju iznova kod osoba koje su proživjele slična iskustva. Te osobine često nisu očite, ali mogu biti ključne za razumijevanje vlastitih postupaka i potreba u odrasloj dobi. U nastavku su četiri najčešće osobine koje, prema stručnjacima, mogu upućivati na to da je osoba bila emocionalno zanemarena u djetinjstvu.

Poteškoće u izražavanju emocija

Mnogi ljudi koji su bili emocionalno zanemareni kao djeca imaju problema s prepoznavanjem i izražavanjem vlastitih osjećaja. Često ih nisu naučili kako sigurno pokazivati emocije, jer su u djetinjstvu bile ignorirane ili umanjivane. Umjesto da govore o onome što osjećaju, radije šute ili se povuku. Psiholozi objašnjavaju da se u tim slučajevima razvija nesigurnost oko vlastite emocionalne stvarnosti. To može dovesti do poteškoća u komunikaciji s drugima i slabijeg emocionalnog povezivanja.

Pretjerana samostalnost

Ljudi koji su bili prepušteni sami sebi kao djeca često razvijaju uvjerenje da ne mogu računati ni na koga. Izvana mogu djelovati jako samostalno i sposobno, ali ta osobina često proizlazi iz duboke potrebe da se ne oslanjaju na druge. Stručnjaci naglašavaju da ova pretjerana neovisnost nije znak snage, nego posljedica naučenog nepovjerenja.

Takve osobe rijetko traže pomoć, čak i kad im je potrebna. Teško im je prepustiti kontrolu ili priznati da su ranjivi jer je to u prošlosti bilo nesigurno ili nepoželjno.

Poteškoće s povjerenjem u druge

Jedna od čestih posljedica emocionalnog zanemarivanja su poteškoće s povjerenjem. Ako su u djetinjstvu naučili da njihove potrebe neće biti viđene ili ispunjene, ljudi u odrasloj dobi često očekuju isto. Takve osobe mogu stalno preispitivati motive drugih i teško se otvarati. To ih može dovesti do povlačenja iz odnosa ili stalnog osjećaja opreza.

Stručnjaci navode da je povjerenje osobina koja se gradi od ranih godina, pa ako tada nije postavljena zdrava osnova, kasnije se teže razvija.

Sklonost samokritičnosti

Osobe koje su bile zanemarene često razviju unutarnji glas koji ih stalno kritizira. Umjesto da vjeruju da su vrijedne pažnje, nauče da moraju biti "bolje", "tiše" ili "manje zahtjevne" kako bi bile prihvaćene. Ova osobina može ih pratiti kroz cijeli život, utječući na samopouzdanje, odnose i profesionalne izbore.

Neki stručnjaci ističu da samokritičnost može biti obrambeni mehanizam - bolje je sebe kritizirati nego čekati da to učine drugi. No ta oštrina prema sebi rijetko vodi rastu i češće izaziva tjeskobu i osjećaj manje vrijednosti.

Iako ove osobine mogu biti posljedica zanemarivanja, važno je naglasiti da uz podršku i rad na sebi mnoge od njih mogu postati prepoznate i promijenjene.