JEDNOG od prvih lijepih proljetnih dana u SAD-u (New England), Madison Healey, Jo Fuchs i Gabriel Futterman sjede za drvenim stolom u kući Kailasha, prostoru koji dijele s još četvero ljudi. Uz obilan ručak, vode razgovor o tome što znači živjeti na ovakvom mjestu.

Sunce obasjava njihov otvoreni dnevni boravak prepun biljaka, stvarajući toplu i ugodnu atmosferu koja je u suprotnosti sa skromnom vanjštinom kuće. Oni su stanovnici zajednice Sirius u Shutesburyju, Massachusetts, eko-sela usmjerenog na održivi život, piše Teen Vogue.

Zajednički cilj

Sirius je jedna od tisuća takvih zajednica diljem svijeta, gdje se ljudi sličnih vrijednosti okupljaju kako bi živjeli na održiviji i zajednički način. Iako je svaka zajednica jedinstvena, temelje se na dijeljenju prostora, ideja i radu prema zajedničkom cilju.

Dok mainstream društvo potiče individualizam, ovakva zajednica koju nazivaju "namjerna zajednica" ili "namjerno stvorena zajednica", temelji se na principu uzajamne podrške - napuni čašu svom susjedu, znajući da će i on učiniti isto za tebe.

Ipak, Healey (30), Fuchs (22) i Futterman (25) predstavljaju manjinu. Dok su mladi predvodili pokret namjernih zajednica 60-ih i 70-ih godina, danas je rjeđe vidjeti ljude u njihovim godinama da se odlučuju na takav život.

Unatoč tome, interes među mladima na internetu raste, što se vidi kroz popularnost estetike poput "cottagecore" ili sadržaja o tradicionalnom životu, koji odražavaju čežnju za jednostavnošću i povezanošću s prirodom. Za stanovnike ovih zajednica, njihov način života alternativa je sustavu koji mnogi mladi vide kao slomljen.

"Ono što primjećujemo u dominantnim trendovima su ove temeljne stvari koje razumijemo: Stanovanje je grozno, teško ga je pronaći, nije pristupačno, ne možemo živjeti sami", kaže Kim Kanney, izvršna direktorica Zaklade za namjernu zajednicu. "Današnja mladež se budi s idejom da to moramo raditi drugačije."

Laboratoriji utopije

Upravo je ta ideja dovela Futtermana u Sirius. "Ovo znači živjeti sada ono što želite vidjeti u budućnosti, ugraditi ono za što radite nakon revolucije u sam čin revolucije", objašnjava. Cilj je, kaže, osigurati da postoji alternativa kada se postojeći sustav uruši.

Kanney takve zajednice naziva "živim laboratorijima" za utopijsko eksperimentiranje. Prema definiciji, radi se o skupini ljudi koja namjerno živi zajedno, s pisanim sporazumima i sustavom upravljanja.

Iako ih mnogi povezuju s hipi komunama, prva zabilježena namjerna zajednica datira iz 525. godine prije Krista. Danas one mogu postojati u šumama, poput Siriusa, ali i u užurbanim gradskim središtima, s različitim pravilima o dijeljenju prihoda i oslanjanju na vanjske resurse.

Zajednica Sirius, osnovana 1978. godine na 90 hektara, broji oko 30 ljudi. Kada su Healey, Futterman i Fuchs stigli, većina stanovnika bila je starije životne dobi. Futterman priznaje da u početku nije mislio da je to pravo mjesto za njega.

"Nije bilo puno mladih ljudi, bila je to više zajednica koja stari", kaže on. No, s vremenom su shvatili da zajednica postaje ono što njezini članovi od nje naprave. "Pomislili smo, zašto jednostavno ne bismo ovu zajednicu pretvorili u našu viziju onoga u čemu bismo stvarno željeli živjeti?" Danas je, procjenjuje, otprilike trećina stanovnika mlađa od 40 godina.

Offline online

Julia Heim (30) otkrila je namjerne zajednice nakon fakulteta. "Zaljubila sam se u život u zajednici. Za moje mentalno zdravlje stvarno je dobro imati ljude s kojima sam prisutna u stvarnom vremenu", kaže ona. Sa svojim partnerom putuje od zajednice do zajednice i dokumentira svoj život na društvenim mrežama kako bi pokazala da je "ovo alternativni životni stil koji je moguć".

Njihovi videozapisi o zajednici The Garden u Tennesseeju postali su viralni, što je privuklo veliku pozornost, ali i kritike i neutemeljene optužbe da se radi o kultu. Popularnost je donijela i nove, mlađe članove, no Emeshe Amade, članica druge zajednice, ističe da postoji razlika između online interesa i stvarne promjene. "Pratiti nekoga na TikToku puno je lakše nego radikalno promijeniti svoj životni stil", kaže ona.

Korištenje vanjskog WC-a je lakši dio

Amade (27) živi u eko-selu Dancing Rabbit u Missouriju. Kaže da prilagodba na fizičke aspekte života, poput vanjskog WC-a, nije bila teška. Pravi izazov je nešto drugo. "Ono što je najizazovnije za većinu ljudi je naučiti kako se nositi s društvenom dinamikom života u većoj zajednici. Mnogi od nas ne odrastaju učeći vještine kako to učiniti", objašnjava.

Život u zajednici opisuje kao "cimere na steroidima", gdje se sukobi moraju rješavati licem u lice, često s desecima ljudi. Healey iz Siriusa dodaje da je rješavanje sukoba ključna vještina. "Potrebne su stvarno nevjerojatne komunikacijske vještine i samosvijest", kaže ona. Upravo je učenje tih vještina, smatra Kanney, jedna od najvećih koristi ovakvog života za mlade.

"Razočaranje je glavna motivacija"

Zašto se mladi sve više okreću ovakvom životu? Futterman vjeruje da je ključ u razočaranju. "Američki san jednostavno umire. Nitko moje dobi to ne shvaća ozbiljno", kaže. Dok tradicionalni ciljevi poput stabilne karijere i vlasništva nad kućom postaju nedostižni, alternative postaju privlačnije. "Vidimo kako se svijet oko nas raspada i nema sigurne budućnosti... Ljudi koji su privučeni ovim pitaju se: 'što će doći sljedeće kada se sve ovo sranje jednostavno počne raspadati?'"

Fuchs dodaje da su je osobne traume, uključujući svjedočenje pucnjavi u školi, natjerale da preispita sve. "To mi je potpuno razbilo stvarnost", kaže. "U svijetu koji se suočava sa sve intenzivnijim krizama, pronalaženje alternative za mnoge postaje pitanje preživljavanja."

Na kraju, ne radi se o popravljanju starih sustava, već o izgradnji nečeg novog. Fuchs spominje da u zajednici čitaju knjigu Hospicing Modernity. "Radi se o tome da pustimo ovaj svijet da umre", ubacuje Futterman.