AMERIČKA spisateljica hrvatskih korijena Kristin Vuković u svom tekstu za BBC pisala je o čarima Dubrovnika i posebnom načinu života koji ga razlikuje od ostatka svijeta. U središtu njezine priče nalazi se dalmatinska filozofija "pomalo" – riječ koju turisti često čuju, ali rijetko u potpunosti razumiju.

Što je zapravo "pomalo"?

"U Dubrovniku, 'pomalo' nije samo riječ koju ćete čuti na odmoru, to je životna filozofija koja oblikuje sve, od jutarnjeg kupanja u moru do dugih, opuštenih ručkova. Kad sam suprugu rekla da mi treba 'mamin odmor', točno je znao kamo idem. Moja opsesija Hrvatskom nije tajna - ne znam ni sama koliko sam puta posjetila domovinu svojih baka i djedova, a ondje sam smjestila i radnju svog romana. Dubrovački Stari grad ukrao mi je srce još 2001. godine, kada sam ga prvi put ugledala.

Za ovo samostalno putovanje imala sam samo jedan cilj: potpuno se prepustiti filozofiji 'pomalo', duboko ukorijenjenom dalmatinskom načinu života koji slavi opuštenost i neopterećenost. Trebala sam se ponovno povezati sa sobom, daleko od užurbanog života u New Yorku.

'Budimo se pomalo, pijemo kavu pomalo, jedemo pomalo, provodimo vrijeme s prijateljima pomalo, živimo pomalo', objasnio mi je Ivan Vuković, moj dugogodišnji prijatelj i lokalni dubrovački vodič. Upozorio me da 'pomalo' ne miješam s 'fjakom', prolaznim stanjem sličnim talijanskom 'dolce far niente' - slatkoj umjetnosti ne raditi ništa."

"Kao lokalna osoba, opisala bih 'pomalo' kao mnogo više od pukog 'polako'", dodaje Deša Karamehmedović, doktorica znanosti i izvanredna profesorica specijalizirana za kulturni turizam. "To je način razmišljanja i životna filozofija. Znači usporiti, biti prisutan u trenutku i uživati u jednostavnim radostima bez žurbe."

Dalmatinski odgovor na masovni turizam

"Pomalo" je osjećaj izrazito vezan za Dalmaciju, za more, sunce, blagi povjetarac te sporiji ritam života na otocima i obali. Karamehmedović vjeruje da bi to mogao biti i smislen odgovor na masovni turizam. "Umjesto da jure kroz popise znamenitosti, 'pomalo' poziva putnike da duboko urone u jedno mjesto, jedan susret, jedan trenutak i da uživaju u svakoj minuti", rekla je.

"Sanjala sam o kupanju u Jadranu i osjećaju soli na koži, pa smo prvog poslijepodneva Vuković i ja otišli ravno na plažu kod Titove vile na poluotoku Lapad. Tamo su se mještani u baru Splendid opuštali uz pivo i kartanje. Čim sam zaronila u kristalno čisto more, jet lag je nestao. Osjećala sam se osvježeno i spremno za dobar san", prisjetila se Kristin.

Kako doživjeti "pomalo" u Dubrovniku

"Zadržite se uz kavu ili koktele. Provedite sate promatrajući ljude u kafiću na Stradunu ili ispijajte prosecco s pogledom na more u Fratellos Restaurant and Bar. Kupajte se kao lokalac. Uputite se na poluotok Lapad ili u Cavtat na kasnopopodnevno kupanje u Jadranu.

Produžite obroke. Naručite svježu ribu s blitvom ili tradicionalne šporke makarule i polako uživajte u čaši lokalnog vina uz ručak. Odaberite slikovitu rutu. Idite trajektom do Cavtata, otisnite se na jednodnevni izlet na Pelješac po vino i kamenice ili jednostavno prošećite Starim gradom bez ikakvog plana", posavjetovala je Kristin. 

"Pomalo, vrag odnia prešu"

U Dubrovniku imamo izreku: "'Pomalo, vrag odnio prešu!'", rekla je autorica Jadranka Ničetić, koja je opširno pisala o gastronomiji i tradiciji regije. "Spori stil života odražava se u našoj svakodnevici jer nam je u genima."

Kristin Vuković napisala je da se u Dubrovniku i druženja žive "pomalo" – uz dugo ispijanje vina, razgovore bez žurbe i obroke koji traju koliko god treba. "Ne dopuštamo užurbanom tempu grada da diktira tempo za stolom", rekla joj je prijateljica Jadranka Ničetić.

Spisateljica je dane provodila upravo tako – na ručkovima koji se pretvaraju u večere, u kupanju i dugim razgovorima s prijateljima, bez gledanja na sat. Kako kaže Vuković, upravo je u tom ritmu pronašla ono najvažnije: uživanje u trenutku, povezanost s drugima i mir koji dolazi kad se usporiš – pomalo.