QUENTIN TARANTINO ne voli se ograničavati pravilima i smjernicama pri stvaranju filmova jer velika umjetnost ne poznaje granice. Iako se u njegovu opusu nalaze brojni kultni naslovi, cijenjeni redatelj ipak priznaje da postoje žanrovi koje radije izbjegava, piše Far Out Magazine.

Tarantinova estetika prilično jasno otkriva kakav on nije redatelj. Rijetko se oslanja na suptilnost, a čak i kada se scene stišaju, kao u trenucima ispunjenim dijalogom u Paklenom šundu, napetost ne jenjava zahvaljujući oštrim i brzim rečenicama. Bez obzira na razdoblje u kojem se radnja odvija, svaki razgovor njegovih likova odiše hitnošću.

Trenuci magije, a ne cijeli životi

Njegov film Bilo jednom u Hollywoodu dokaz je da Tarantino majstorski balansira različite tonove. Iako se svi sjećaju urnebesne scene s bacačem plamena, emocionalna dubina filma leži u trenucima poput onoga kada Rick Dalton, kojeg glumi Leonardo DiCaprio, prolazi kroz kreativnu krizu i ponovno pronalazi staru glumačku magiju.

Ključ je upravo u tim pojedinačnim, snažnim trenucima. Hvatanje jedinstvenih točaka magije u životu lika na ekranu nosi određenu dozu romantike, no još od procvata biografskih filmova 2000-tih, Tarantino je odlučio da se neće baviti autobiografskim pričama.

"Izlog za glumce, ne za redatelje"

Smatrao je da bi od bilo kojeg svog filma radije napravio dokumentarac, a govoreći o žanru biografskih filmova, istaknuo je da u njemu ne pronalazi inspiraciju. "Mislim da je to moj najmanje omiljeni žanr. Gotovo da nema nikoga čija je priča od početka do kraja vrlo zanimljiva. Za mene su ti filmovi izlog za glumce, ali nisu baš izlog za pripovjedače ili redatelje", izjavio je Tarantino.