Velika vojna parada kojom je Kina obilježila 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata omogućila je kineskom predsjedniku Xi Jipingu da svijetu pokaže rastuću moć i impresivni napredak Narodnooslobodilačke armije.
Kina već neko vrijeme provodi opsežne napore na jačanju svoje vojske. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća Narodnooslobodilačka armija transformirala se iz zastarjele regionalne vojske u sve napredniju i smrtonosniju silu sposobnu djelovati daleko izvan kineskih granica.
Modernizacija kineske vojske daleko je od zacrtanog cilja i suočava se sa značajnim preprekama, ali Xi Jinping proglasio ju je glavnim prioritetom.
Uspon Kine kao gospodarske supersile potaknuo je desetljeća stalnog rasta vojne potrošnje. Službeni obrambeni proračun dosegnuo je gotovo 247 milijardi dolara u 2025. godini, no vladine brojke podcjenjuju stvarne izdatke. Stockholmski međunarodni institut za mirovna istraživanja (SIPRI) procjenjuje da je stvarna kineska obrambena potrošnja iznosila oko 318 milijardi dolara 2024. godine, dok druga studija smješta tu brojku još više, na 471 milijardu.
Bez obzira na točan iznos, razmjeri i rast kineskog obrambenog proračuna omogućili su široka ulaganja u opremu, održavanje, osoblje i obuku.
Kina troši znatno manje na obranu od Sjedinjenih Država, ali se razlika smanjuje. Godine 2012. kineska obrambena potrošnja bila je šest puta manja od američke; do 2024. godine ta se razlika smanjila na tri puta. U Indo-Pacifiku Kina znatno nadmašuje svoje susjede. Troši pet puta više na obranu od Japana i gotovo sedam puta više od Južne Koreje, dviju ključnih američkih saveznica u regiji.
Najvidljiviji napredak u kineskoj vojsci ostvarila je mornarica, koja se razvija iz obalne sile u "oceansku mornaricu" sposobnu projicirati moć globalno. Kineska mornarica nadmašila je američku po broju borbenih plovila još 2014. godine i predviđa se daljnji rast u idućem desetljeću.
Podaci navedeni u tablicama projekcije su napravljene prema javno dostupnim podacima i vjerojatno odstupaju od stvarnih brojki.
Međutim, Kina i dalje zaostaje za SAD-om po ključnim mjerilima, poput ukupnog tonažnog kapaciteta, broja raketnih lansera na brodovima i iskustva djelovanja na udaljenim morima. Ipak, razlika se ubrzano smanjuje. Dok američki brodovi ukupno teže više od 3,2 milijuna tona, kineski brodovi imaju ukupnu težinu od 1,8 milijuna tona.
Američko Ministarstvo obrane ocjenjuje da je kineska sposobnost izvođenja misija izvan prve otočne linije Indo-Pacifika "skromna, ali u porastu kako stječe više iskustva".
Slični trendovi prisutni su i u kineskim zračnim snagama. Danas kineske zračne snage i mornarica raspolažu znatno većom flotom borbenih zrakoplova nego ranije.
Što je još važnije, sve veći udio tih zrakoplova tehnološki je napredniji. Kineska vojska postupno povlači starije borce druge i treće generacije te ih zamjenjuje modernijim lovcima 4,5. i pete generacije, poput J-20, koji se ističe stealth sposobnostima i preciznim napadima.
Poboljšane sposobnosti Kine značajno su promijenile ravnotežu vojnih snaga u Tajvanskom tjesnacu. Xi Jinping naredio je vojsci da do 2027. godine bude sposobna zauzeti Tajvan silom, a Tajvan ostaje glavni prioritet kineske vojske.
Velik udio vojnih resursa, posebno mornaričkih i zračnih, koncentriran je unutar Istočnog i Južnog zapovjedništva, koje bi bilo najizravnije uključeno u potencijalni sukob oko Tajvana.
"Kina je najsnažnija u svojoj povijesti. Prilično agresivno izgradila je vrlo velike snage koje su posebno razvijene kako bi se suprotstavile našim prednostima", rekao je nedavno za Telegraph brigadni general Doug Wickert, zapovjednik 412. testnog krila u američkom ratnom zrakoplovstvu.
Američko ratno zrakoplovstvo već godinama smanjuje svoju flotu, iako je ona i dalje brojčano nadmoćna kineskoj. Međutim, američki avioni nove generacije mogu provoditi misije poput precizno vođenih zračnih napada i operacija elektroničkog ratovanja o kojima se ranije moglo samo sanjati, što im omogućuje da donekle nadoknade gubitak kapaciteta.
Kitsch Liao, zamjenik direktora Global China Hub-a pri Atlantic Councilu, istaknuo je da su razine spremnosti kineske vojske, koje mjere pripravnost za aktivnu borbu, niže nego kod SAD-a.
"Ako SAD želi bombardirati jednu lokaciju, mogu dodijeliti jedan zrakoplov. Ne trebaju drugi zrakoplov u pričuvi u slučaju da se prvi pokvari. SAD je to radio 1960-ih, a Kina to još uvijek mora raditi", rekao je Liao.
Spremnost američkog ratnog zrakoplovstva u prošloj godini bila je nešto iznad 60 posto, što je "relativno loše", kaže Liao, no smatra se da je kineski rezultat, koji nije javan, još i niži.
Rast kineskog nuklearnog arsenala postao je jedna od najvećih briga za Washington i njegove saveznike. Prema procjenama, kineski nuklearni arsenal dosegnuo je 600 bojevih glava u 2025. godini, što je više nego dvostruko u odnosu na 2019. godinu. SAD predviđa da će Kina nastaviti širiti arsenal te dosegnuti oko 1500 bojevih glava do 2035. godine. Time bi se približila paritetu sa SAD-om i Rusijom.
Iako SAD sa svojih 3700 bojevih glava i dalje zadržava prednost, američka vlada izrazila je zabrinutost zbog brzog tempa kojim napreduje Peking. Tijekom obraćanja Senatu u travnju američki senator Roger Wicker istaknuo je da je kineska nuklearna ekspanzija događa tempom koji daleko nadmašuje američki.
Timothy Heath, viši istraživač obrane i stručnjak za Kinu u RAND Corpu, tvrdi da je kineski nuklearni napredak vjerojatno dio njezine "strategije odvraćanja".
"Znak je to da se ne žele upustiti u konvencionalni sukob sa SAD-om. Posjedovanje nuklearnog arsenala način je da se upozori SAD da ne započinje sukob", rekao je Heath.
Osim širenja nuklearnih zaliha, Kina je izgradila najveći svjetski arsenal kopnenih konvencionalnih projektila. Broj projektila srednjeg dometa brzo raste zahvaljujući uvođenju DF-26, koji ima procijenjeni domet do 4000 kilometara, čime su udaljene američke baze poput Guama unutar dosega, dodatno komplicirajući sigurnosno okruženje za američke saveznike poput Japana.
U suvremenom ratovanju zemaljski sustavi više nisu dovoljni. Vojske se uvelike oslanjaju na konstelacije satelita za prikupljanje obavještajnih podataka, omogućavanje komunikacija te pružanje ciljnog navođenja i navigacije.
Xi je naglasio važnost svemira za Kinu, opisujući ga kao "važnu stratešku imovinu zemlje". Do 2024. godine Kina je imala stotine vojnih satelita u orbiti, lansiranih putem svojeg svemirskog programa koji se razvija velikom brzinom.
SAD u svemiru, po podacima iz 2023. godine, ima 247 vojnih satelita, dok Kina ima 157. Ukupan broj američkih satelita prelazi 5000, dok je kod Kine taj broj značajno niži, oko 600. Na trećem mjestu po broju vojnih satelita u orbiti je Rusija s njih 110, na četvrtom mjestu je Francuska sa 17.
Iako kineska vojska bilježi napredak u mnogim područjima, morala je rezati u nekima kako bi omogućila razvoj drugih grana. Godine 2015. Xi Jinping pokrenuo je reforme bez presedana u organizaciji vojske kako bi ubrzao modernizaciju i omogućio združene operacije. To je uključivalo smanjenje od oko 300.000 vojnika, gotovo svi iz Kopnene vojske. Dodatni vojnici premješteni su u nove pomoćne službe, što je dodatno smanjilo veličinu kopnenih snaga.
Američka kopnena vojska, mornarica, zrakoplovstvo, svemirske snage i obalna straža zajedno imaju oko 1,31 milijun pripadnika na aktivnoj dužnosti, prema izvješću iz veljače ove godine. Kina, unatoč smanjenju vojnika u kopnenim snagama, ima više od dva milijuna vojnika.
Kineska vojska danas posjeduje više tenkova od američke, ali ima daleko manji broj oklopnih vozila.
Umirovljeni australski general-bojnik Mick Ryan izjavio je da vjeruje kako Sjedinjene Države i dalje imaju najjaču vojsku na svijetu, "ali vjerojatno s manjom razlikom nego što je to bio slučaj tijekom mnogih desetljeća", budući da Kina smanjuje jaz.
"Kineska vojska je vrlo tehnološki sofisticirana... ali što je najvažnije, gotovo sve što joj je potrebno proizvodi sama", rekao je za CNN, dodavši kako to znači da se na Peking ne može vršiti pritisak preko stranih dobavljača oružja.
No napomenuo je i da nijedno od oružja prikazanog na paradi nije testirano u borbi. "Iako su na prvi pogled impresivne, parade nisu dobar pokazatelj vojne učinkovitosti", zaključio je Ryan.