Žena iz Vukovara u srijedu je u Zagrebu platila 110 eura za manje od deset kilometara vožnje taksijem. Vlakom je iz Vinkovaca došla u Zagreb, a zatim je s Glavnog kolodvora u taksiju otišla do Prečkog.
"Oči su mi ispale, je li ovo realno? Nisam mogla vjerovati, pitanja su krenula – kako, molim, zašto?", prepričala je za Danas.hr.
Kaže da joj se žurilo, trebala je s kolegicom nastaviti dalje na studijsko putovanje i zato je sjela u prvi slobodan taksi. Ni u primisli nije imala ideju da će toliko platiti vožnju od dvadesetak minuta ili petnaestak kilometara do naselja Prečko.
Pokazala je novinarki račun koji je dobila od vozača – na njemu se vidi da je vožnju zaista toliko i naplatio, a samo je prtljagu naplatio 10 eura.
"A kartu od Vinkovaca do Zagreba platila sam 30 eura i to povratnu!", rekla je.
Taksist joj je pokazao svoj cjenik, malu plastificiranu ceduljicu na kojoj je izlistao svoje tarife. A one izgledaju ovako: start – 10 eura, kilometar vožnje 20 eura. Sitnim slovima na dnu pisalo je da je prtljaga 10 eura. A onda i ova poruka: "Postoji mogućnost nagodbe cijene!"
Na istom cjeniku pobrojane su cijene i za još nekoliko tarifa u kojima je kilometar vožnje 30 eura, a ima i tarifa u kojoj je kilometar 35 eura.
"Na studijskom sam putovanju i zamoljena sam da pripazim na troškove, naravno da biram najpovoljniju opciju putovanja – i onda ovo. Iskreno, ne znam kako ću taj račun predočiti", rekla je.
Kaže da je dobila račun, da je vozač čak ostavio svoj broj mobitela, dao joj da fotografira cjenik ako ima kakve nedoumice.
S RTL-a su nazvali taksista Ivana Madžara koji je svojoj putnici dao broj mobitela.
"Gospođa je dobila račun, doslovno moje ime i prezime sa žigom, broj telefona, i poslikala je cjenik koji je apsolutno utemeljen na zakonu. Ministarstvo prometa dozvolilo je otvorene cijene i svaki privatnik ih ima pravo samostalno formirati.
Vožnja gospođe bila je oko šest kilometara, sedam u vrh glave. Račun je pravovaljan i utemeljen, s mojim imenom i prezimenom, žigom. Imam završenu višu prometnu školu, visoku D kategoriju vozača, u praksi sam punih devet godina kao taksist, plaćam mirovinsko i zdravstveno", rekao je.
Potom je pokušao objasniti svoj cjenik.
"Ovakve cijene su posljedica općeg kaosa u taksi servisu. Ministarstvo prometa dozvolilo je na razini Hrvatske neograničen broj dozvola i slobodne cijene. Na taksi stajalištu kojem ja gravitiram voze i pravomoćno osuđeni ljudi koji su pritvor proveli u psihijatrijskim ustanovama i koji gutaju tablete, s Nepalcima, Filipincima, domaćicama – ljudima koji nemaju nikakve veze sa životom.
Cijene od nekoliko eura za taksi su besmislene. Cijena treba biti regulirana zakonski na razini Grada Zagreba i drugih lokalnih zajednica. Ali lokalne zajednice to nisu učinile, dozvoljeno je svakome privatniku da određuje svoje cijene", rekao je Madžar.
A onda je komentirao i 110 eura koje je naplatio za relaciju, kako je sam naveo, od najviše sedam kilometara.
"Gospođu bi ta relacija koštala 250 do 300 eura, što sam izbjegao u svakom slučaju", rekao je.
Na pitanje je li to previše s obzirom da je žena kartu vlakom od Vinkovaca do Zagreba platila 30 eura, bio je odrješit: "Nema to veze, cijene su za sve iste, i za mog brata i sestru. Dao sam gospođi cjenik, dao da slika, da ima uvid – to nije prevara jer stojim iza toga imenom i prezimenom. Da sam po cjeniku naplatio, bilo bi 250 eura, ali ja iz humanih razloga nisam htio odrediti tu cijenu, nego sam dao najpovoljniju koju sam mogao i to je 110 eura, što je čisto prihvatljivo", nastavio je.
Rekao je da bi zapravo trebao voziti po tim (višim) cijenama jer mu je to službeni cjenik.
"Imam ga na vratima, na šoferšajbi, sve je to vidljivo. Ne znam što bi još nedostajalo. A evo još primjer – jučer je bila vožnja od Glavnog kolodvora do Autobusnog, po mojim cijenama bilo bi dosta skupo, i ja sam ženi rekao 20 eura.
Žena je došla iz Austrije s djevojčicom, žena mi u lice baca tri eura. Ja sam rekao da ću je vratiti na Glavni kolodvor i da ništa nije dužna. No, ona hoće na policiju, pa sam je i odvezao i rekao joj da izađe do policije i kaže... To su svakodnevne scene. Ja tu ne mogu ništa pomoći", naveo je.
Potom je nastavio komentirati niske cijene koje se nude preko drugih taksi servisa.
"Je li vožnja od tri ili pet eura gdje se čeka satima isplativa, uslijed neograničenog broja dozvola – to je apsurd. Ja imam dvoje djece na studiju i 70 godina. Ja ne mogu voziti po tim cijenama. Da su cijene regulirane zakonski, da je start tri eura, a kilometar na primjer pet – bilo bi suludo da naplaćujem više i da sam pod tim uvjetima naplatio 110 eura, uzeli bi mi licencu. Sad mi ni Državni inspektorat niti itko drugi može išta napraviti zbog ove cijene", naveo je.
Dodao je i da ne bi na poleđini računa udarao svoj žig i ostavljao broj telefona da radi na crno. "Mislim da sam bio konkretan i transparentan", rekao je.
"Mi smo turistička zemlja, prvi kontakt su policija i taksisti", rekao je novinarki.
Na pitanje kakve su reakcije kad bi za ovu relaciju naplatili 250 eura kaže: "Ljudi koji su imali kontakt s taksijem – Nijemac, Švicarac, Englez – koji žive u urbanim sredinama i voze se taksijem, oni bi bili apsolutno šokirani. Ali ima slučajeva da ljudi nemaju nikakve veze sa stvarnošću i možete im naplatiti koliko hoćete."
Sam je u razgovoru apostrofirao da su policajci i taksisti često prvi kontakt stranca i gosta s Hrvatskom. Na pitanje kakva se slika stvara kada onda netko siđe s kolodvora i sjedne u taksi i plati tako visoku cijenu, naveo je svoja iskustva.
"Ima situacija da je čovjek od aerodroma do središta Zagreba platio 35 eura, a onda je uzeo mene kod Glavnog kolodvora i vozio sam ga istim putom do aerodroma i naplatio 90, 150, 200 eura. Zbunjeni su, pokušam to objasniti, a da ne kompromitiram svoju zemlju i grad, da ne bude tako loš tisak, malo korigiram cijenu. Što da vam kažem", završio je.