Može li više netko maknuti rekt**a Zagrebačkog sveučilišta?

Foto: Hina, Index

NEZADOVOLJSTVO rektorom Sveučilišta u Zagrebu Damirom Borasom posljednjih dana približava se točki vrenja.

Jedna od svježih afera koje su se nanizale u manje od mjesec dana jest otkriće da je odbacio prijavu jedne studentice za seksualno zlostavljanje i nagradio optuženog profesora Dragu Roksandića statusom profesora emeritusa.

Druga je vijest da se 25. siječnja sa svojom suprugom preko reda cijepio u zubarskoj ordinaciji, unatoč tome što je u prosincu prebolio covid-19. Službeno tumačenje je bilo da je ostalo viška cjepiva.

Treća je vijest da je 3. veljače Emili Ema Sedlar dobila posao stručne savjetnice za odnose s javnošću na Akademiji likovnih umjetnosti. U toj priči sporno je to što je njezin otac nitko drugi do kontroverzni redatelj Jakov Sedlar, Borasov savjetnik za kulturu. Naime, nameće se pitanje je li ovdje posrijedi nepotizam. Stvar postaje još sumnjivija kada se u obzir uzme činjenica da to radno mjesto ranije nije postojalo na Akademiji, a zanimljivo je i to da takva radna mjesta nemaju ni neusporedivo veći fakulteti, poput Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U prilog Borasu ne ide ni sukob s ministrom znanosti i obrazovanja Radovanom Fuchsom koji je jasno dao do znanja da neće podržati produženje mandata njegove desne ruke, prorektora Ante Čovića, s obzirom na to da je već navršio 71 godinu.

Na moguću promjenu smjera vjetrova u akademskoj zajednici, koja bi inicijalno mogla dolaziti s političkih vrhova, ukazuje i neopoziva ostavka koju je na mjesto prorektorice u utorak podnijela Mirjana Hruškar.

"Moja je moralna i ljudska odgovornost zahvaliti vam se na dužnosti prorektorice za prostorni razvoj i sustav kontrole kvalitete. Budući da u vašim namjerama ne vidim dobru volju da Sveučilište s vama na čelu nađe adekvatna rješenja za ozbiljne izazove s kojima se već duže vrijeme suočava i čije nerješavanje, po mojem skromnom mišljenju, ozbiljno narušava kvalitetu najvećeg sveučilišta u Republici Hrvatskoj, shvatila sam da vas više ne mogu slijediti na vašem putu", istaknula je Hruškar u pismu ostavke.

Skuplja se kritična masa nezadovoljnika

Prema informacijama koje se mogu čuti po kuloarima akademske zajednice SUZG-a, otpor Borasu u posljednje vrijeme snažno raste. Trenutno je oko 30 članova Senata spremno podržati stavljanje njegove ostavke na dnevni red. Da bi ona stvarno bila otvorena, potrebno je skupiti 36 od 70 ruku s pravom glasa u Senatu.

Borasov protukandidat na prethodnim izborima za rektora Damir Bakić s PMF-a smatra da je Boras već dulje vrijeme ozbiljan teret za Sveučilište.

"Očito se sa svih strana steže obruč. Za petak je sazvan Sveučilišni savjet, što je indikativno. Mislim da će biti zahtjeva da Senat razriješi Borasa i njegove prorektore", rekao je za Index Bakić.

No, unatoč očiglednim obratima oprezan je u ocjenama što bi se moglo dalje zbivati u Senatu.

"Vi znate da u Senatu ne sjede samo dekani. Oni čine tek oko pola članova. Osim toga, neki su dekani skloni Borasu, a ima fakulteta koji običavaju izlaziti s monolitnim stavovima. Tu su i predstavnici Studentskog zbora koji su do sada redovno glasali za Borasa", objasnio je Bakić.

Borasa od dolaska u Rektorat prate afere

Ovako visoka koncentracija afera i napetosti koje je u posljednje vrijeme generirao Boras neupućenima se može činiti nevjerojatnom, no on je od pompozne inauguracije, upriličene u HNK-u 2014., do danas vrlo postojano punio naslovnice medija.

Podsjetimo ukratko samo na neke od najupečatljivijih.

Vraćanje biblijskih vrijednosti na Sveučilište

Kada je izabran za novog rektora u travnju 2014., uz važnu podršku Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Boras, koji je predsjednik Sinodalnog vijeća Hrvatske starokatoličke crkve, objavio je kako se Sveučilište treba vratiti biblijskim vrijednostima na kojima se temelji Europa, a koje su u Hrvatskoj zanemarene. Na zamolbu novinara da komentira primjedbe da takva formulacija nije primjerena u sekularnoj državi jer isključuje ateiste, agnostike i pripadnike drugih religija, odgovorio je kako je mislio na opće moralne vrijednosti koje su prihvatljive svima.

Ipak, jedan od prvih susreta koje je odradio na novoj funkciji bio je posjet kardinalu Bozaniću.

Rat protiv FFZG-a i guranje integracije s KBF-om

Boras se preko Vlatka Previšića, svojeg nasljednika na mjestu dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG), snažno zalagao za integraciju te institucije s Katoličkim bogoslovnim fakultetom (KBF) unatoč protivljenju većine profesora i studenata. Akademska solidarnost tada je izrazila sumnje da se Boras guranjem integracije htio odužiti KBF-u za glas pri izboru za rektora. Studenti FFZG-a su se, među ostalim, protivili integraciji jer su smatrali da bi studenti KBF-a njome stekli prednost na tržištu rada u obrazovnom sustavu jer bi mogli poučavati razne predmete s FFZG-a i pritom još i vjeronauk koji se traži u gotovo svim školama.

Taj rat s FFZG-om na neko je vrijeme utihnuo nakon što je bivši ministar znanosti i obrazovanja Predrag Šustar presudio da Previšić mora u mirovinu jer je u toj godini napunio 71 godinu. FFZG je tada izabrao novo vodstvo.

No Boras je nastavio svoju opstrukciju i napade na FFZG. Tijekom pandemije, u sumnjivim okolnostima i elektroničkim glasanjem, bez prethodne rasprave, uspio je progurati suspenziju dekanice Vesne Vlahović-Štetić i na njezino mjesto postaviti svojeg čovjeka, prorektora Miljenka Šimpragu. Vlahović-Štetić bila je trn u oku Borasa jer je pokrenula inicijativu da se prorektoru Čoviću, Borasovoj desnoj ruci, oduzme zvanje zbog nezakonitog izbora u zvanje redovitog profesora 2005. godine.

Transformacija Hrvatskih studija

Boras i njegovi bliski suradnici poduzeli su niz akademski neprihvatljivih i zakonski dvojbenih koraka kojima su pretvorili Hrvatske studije (HS), koji su 2013. u međunarodnoj evaluaciji ocijenjeni najboljim visokim učilištem koje izvodi studijske programe u društvenom i humanističkom području, u sveučilišni odjel. Boras je prvo na čelo HS-a postavio svojeg čovjeka Marija Grčevića protiv volje većine zaposlenika HS-a. Potom je HS protivno postojećem Zakonu sveden na sveučilišni odjel, a promjena statusa omogućila je Borasu da na HS uvede vanjsku Upravu i ondje postavi svoje bliske suradnike, prorektora Čovića i akademika Mislava Ježića. Različitim oblicima pritisaka nova Uprava HS-a riješila se buntovnih profesora, među kojima je bilo mlađih i međunarodno afirmiranih stručnjaka, da bi se nakon toga zaposlilo desetke profesora bliskih Borasu i novoj Upravi, uglavnom ljudi na zalazu karijere i sa slabijim akademskim postignućima. Kadrovski potpuno transformirana ustanova na koncu je dobila status fakulteta, a na njegovo čelo Boras je, uz blagoslov Senata, postavio bivšeg ministra i bliskog prijatelja prorektora Čovića Pavu Barišića. Barišić je još uvijek jedini dekan na Sveučilištu u Zagrebu kojega nisu izabrali i potvrdili zaposlenici fakulteta kojim upravlja.

Guranje zakona koji je nazvan "Lex Boras" jer mu je trebao omogućiti produženje mandata

Boras se 2017. snažno zalagao za novi prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je nazvan "Lex Boras" jer mu je trebao omogućiti da se 2018. kandidira za drugi rektorski mandat, iako je tada navršavao 67 godina.

O Borasu se također u više navrata pisalo zato što su na nekim sastavnicama SUZG-a otvarana mjesta koja su svojim opisom savršeno odgovarala njegovim kvalifikacijama upravo u trenucima kada je njemu trebalo produženje ugovora o radu radi ostvarenja novog rektorskog mandata.

Tužbe i pritisci protiv nepoćudnih nastavnika, dekana, studenata i novinara

Borasov dvostruki mandat obilježen je brojnim pritiscima kojima je nastojao provoditi svoju volju i volju svojih bliskih ljudi. Neki od poznatijih primjera o kojima se pisalo su neproduljavanje ugovora nepoćudnim nastavnicima na HS-u, smjena buntovne prodekanice FFZG-a Branke Galić, pritisci i tužbe protiv dekanice FFZG-a Vesne Vlahović-Štetić te etički i stegovni postupci protiv sindikalnog povjerenika na HS-u.

Više nastavnika koje je Boras smatrao nepoćudnima žalilo se da im je znao otezati procedure za doktorande ili čak odbijati teme njihovih doktorskih radova.

Također je bilo više slučajeva odbijanja upisnih kvota, novih radnih mjesta ili koeficijenata za napredovanja nastavnika na neposlušnim fakultetima.

O Borasu se pisalo i zbog toga što na sve strane podiže tužbe protiv pojedinaca, medija i sindikata. Jedan od poznatijih primjera je slučaj u kojem je podigao tužbu protiv studenta Luke Kovača koji se usudio izraziti sumnju da se iza nasilnog upada u prostorije studentske udruge koja se protivila Borasovom nametanju čelnih ljudi na Hrvatskim studijima krije pritisak Uprave HS-a na studentske udruge. Boras je odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs isplatio 430.000 kn samo u 2019. godini, što je valjda uključivalo i usluge podizanja tužbi.

Drugi poznati primjer očitovanja sile radi zastrašivanja bilo je uvođenje zaštitarskih snaga na FFZG-u tijekom pobune profesora i studenata.

Pogodovanje poćudnima

Boras svoju volju nije nametao samo batinom već i mrkvom - pogodovanjem poćudnim dekanima i profesorima. Jedan od primjera je već spomenuta borba za njegovu produženu ruku na FFZG-u Vlatka Previšića koji je gurao integraciju FFZG-a i KBF-a. Kad ga nije uspio zadržati u radnom odnosu, Boras je Previšića učinio profesorom emeritusom. Isti status dodijelio je i Mariju Plenkoviću, ocu premijera, koji je do sada davao potporu Borasu svojim nemiješanjem u problematičan rad Sveučilišta.

U ovu kategoriju mogu se svrstati i inicijative ili odluke o dodjeli počasnih doktorata (npr. bosanskohercegovačkom političaru Draganu Čoviću i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću), zatim dodjele važnih sveučilišnih funkcija, bez ozbiljnog pokrića, njemu bliskim ljudima (npr. dodjela funkcije savjetnika za kulturu Jakovu Sedlaru, autoru dokazanih povijesnih falsifikata).

Tu spada i dodjela sveučilišnih sredstava za projekte koji nemaju veze sa Sveučilištem niti su znanstvene ili umjetničke vrijednosti, primjerice 270.000 kuna za snimanje dokumentarca Sedlaru, i to dva puta za dvije verzije – jednu dužu i jednu kraću.

Boras je također omogućio da se na HS-u, nakon što ga je preuzela njemu bliska Uprava, otvori preko 50 novih radnih mjesta te da se povećaju upisne kvote za ad hoc prihvaćene studijske programe. Također, Boras je po dolasku na mjesto rektora u uredima vlastitog Rektorata zaposlio ni manje ni više nego 67 novih ljudi.

Borba protiv etike u znanosti

Boras i njegovi bliski suradnici u više su navrata podizali tužbe na raznim sudovima, među kojima i na Ustavnom sudu, protiv ljudi i tijela koja su ih mogla ugroziti. Jedna od najpoznatijih bila je tužba kojom se od Ustavnog suda tražilo smanjivanje ovlasti Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Ona je uslijedila nakon što se Odbor počeo baviti nekim prijavama neetičnih postupaka poput plagijata i nelegalnog stjecanja napredovanja u zvanju protiv Borasu bliskih ljudi, pri čemu je kap koja je prelila čašu bila mišljenje Odbora za etiku da je tadašnji ministar Pavo Barišić počinio plagijat.

Manje je poznata činjenica da je 24. 11. 2016. godine podignuta etička prijava protiv Borasa o kojoj je, sukladno Etičkom kodeksu Sveučilišta u Zagrebu, trebao odlučivati Senat, no Boras i njegov prorektor Čović, ujedno "koordinator" Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, spriječili su da ta prijava uopće dođe do članova Senata.

Boras je rado pogodovao i sam sebi

Pisalo se također i o tome kako se Boras, unatoč brojnim obavezama koje ima na svojoj funkciji, redovno godinama natjecao za sredstva za istraživački rad i pritom uglavnom dobivao iznose koji su bili u samom vrhu.

Tako je, primjerice, Borasu 2015. bilo odobreno 58.460 kuna, samo 20 kuna manje od maksimalnog iznosa koji je bio odobren u području društvenih znanosti. 2014. bio mu je odobren maksimalan iznos od 60.000 kuna.

2016. Boras je dobio najveći iznos u raspodjeli potpora za istraživanje iz Zajedničkih sveučilišnih sredstava koja su preostala nakon redovne raspodjele. Za ta sredstva natjecalo se 12 znanstvenika, a rektor je dobio 68.500, trostruko više od najmanjeg iznosa. Neki znanstvenici upozoravali su da je to klasičan primjer sukoba interesa jer je kao rektor mogao utjecati na odluke povjerenstva za dodjelu sredstava.

U medijima je glasno odjeknulo i Borasovo ljetovanje u "rektorskom" apartmanu u Dubrovniku koji je prethodno luksuzno uređen na trošak Sveučilišta.

Zanimanje je izazvalo i otkriće da je u 2018. i 2019. samo na "vino za potrebe Rektorata" potrošeno čak 116.639,70 kn.

Nakon svih ovih i brojnih nenavedenih afera čini se da je vrijeme za smjenu na vrhu SUZG-a napokon počelo sazrijevati.

Hoće li se promjene stvarno dogoditi i hoće li donijeti toliko željena poboljšanja kvalitete i ugleda naše najveće obrazovne institucije, tek treba vidjeti. To će vjerojatno barem dijelom ovisiti o postojanju potrebne političke volje.

 

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.