Ako nakon posla dolazite umorni kući i jedva čekate staviti noge na kauč ili prošetati se malo kroz park, prihvatite odmah da ste lijenčina i neradnik.
Narodski bi mogli reći – ljenguza. Za razliku od vas, postoje ljudi koji uredno odrade svoju smjenu, svojih osam sati na poslu te se odmah predaju drugom poslu, na kojem opet odrade svojih osam sati. A to su, naravno, naši političari. Naši političari, tvrdim odgovorno – nisu zavrijedili ovako lijen narod kakav imaju!
Hina je nedavno objavila, pa treba spomenuti – polovica saborskih zastupnika kandidirala se na ovogodišnjim lokalnim izborima za dužnosti gradonačelnika i zamjenika, bilo za novi mandat ili za preuzimanje vlasti, a troje načelnika već znaju da su pobijedili jer nemaju protukandidata.
Ne računajući kandidature za gradska, općinska i županijska vijeća, čak 71 saborski zastupnik od njih 150 kandidat je za neku od čelnih dužnosti lokalnih jedinica. Aktualnih gradonačelnika koji ujedno obnašaju i funkciju saborskog zastupnika, a koji se natječu za novi mandat, ima 29.
U Hrvatskoj uredno možete uz posao saborskog zastupnika biti i gradonačelnik, odnosno načelnik, te oba posla obavljati paralelno – i mnogi to koriste. Izuzetak postoji samo za župane, zamjenike župana i gradonačelnika Zagreba (koji je položajem županija) - samo za ta mjesta se morate odlučiti na koju ćete funkciju, državnu ili lokalnu.
Uz Sabor, koji ipak povremeno zasjeda, tu je izvršna, operativna dužnost gdje morate biti na terenu, često daleko od Zagreba i Sabora – i eto, za razliku od vas koji ovo čitate i nakon posla razmišljate samo o kauču, ručku, obitelji, šetnji ili hobiju, naši dragi dužnosnici – hop, evo ih svježi i orni na novom mjestu! Na mjestu u lokalnoj izvršnoj vlasti za koje će svi reći – ima se posla, radi se, puno je obveza. Naši političari, naši najveći umovi, rade dva-tri posla, a narod jedva jedan. Sram nas bilo!
Dodatno, nema nikakvih prepreka da kao saborski zastupnik budete i lokalni vijećnik ili čak imate i neku funkciju u općinskom ili gradskom vijeću, županijskoj skupštini ili Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, govorimo o predstavničkim tijelima županija, općina i gradova gdje ima posla – odlučuje se o dosta toga, a tu su i protokolarne obveze. Malo rješavate državne teme, pa skočite popodne na županijske ili lokalne…
Zamislimo samo kako traje dan tih naših genijalaca.
Načelnik Ratko Radišni ustaje u 5:45. Ne zato što mora, nego zato što je naučio - navika iz onih vremena kad je još nije potpisao za The Stranku. Sada je nešto više: saborski zastupnik, načelnik općine Gornji Radišovci, član županijske skupštine, potpredsjednik Odbora za infrastrukturu te povremeni član Povjerenstva za razvoj ruralnog športa.
U 6:30 već sjedi u službenom automobilu. Vozi ga osobni vozač, općinski, ali privremeno "delegiran" na parlamentarnu dužnost. Ratko uz put lista novine - ne da bi se informirao, nego da provjeri spominje li se njegovo ime. To mu, priznaje u krugu bližih, više znači nego dnevnice. Dnevnice koje će uredno skupiti, pazi on da svako putovanje traje više od 8, odnosno 12 sati (vi koji službeno više putujete, znate o čemu pišem).
U 9:30 počinje sjednica Sabora. Ratko se prijavljuje za raspravu. Govori kratko, ali srčano - sve o asfaltiranju županijskih cesta koje prolaze kroz njegov kraj. "Ne može Zagreb disati ako Gornji Radiševci nemaju spojnu cestu!"
U 11:45 već je na parkiralištu. Službeni auto, isti onaj s jutra, vozi ga u općinu. U uredu ga čeka tajnica s fasciklom: potpisivanje putnih naloga, potvrda o sufinanciranju društva žena, dogovor o lokaciji buduće fontane (projekt sufinanciran od strane EU). Ratko uzima kemijsku, potpisuje sve redom, ne čita. Zna da su papiri "prošli pročelnika". Pročelnik je njegov čovjek. Piju zajedno u lovačkom društvu kojemu je potpredsjednik.
U 13:00 ruča u restoranu, gdje konobar zna napamet da pije kavu s mlijekom bez šećera. Ručak plaća sam - voli da se to zna. Ponekad i počasti. Na stolu se, međutim, uvijek nađe i boca vina. Donacija "prijatelja iz udruge vinara", reći će ako ga tko pita.
U 15:30 sjedi u županijskoj skupštini. Rasprava o razvrstavanju otpada. Ratko šuti. Ne zna dovoljno, ali glasa za. Kolege mu šapću da je dobar. "Ti si naš čovjek, Radišni. Sve stigneš."
U 17:00 odlazi na teren. Otvorenje dječjeg igrališta u selu kod granice općine. Reže vrpcu, pozdravlja prisutne, drži govor koji završava rečenicom: "Djeca su naša budućnost." U publici ih je troje. Dvoje drže mobitele, treći se već pozicionirao pred stol sa zakuskom. Jedino ga sluša novinar lokalnog radija jer je radio dobio donaciju lokalne samouprave za reportaže o načelniku.
U 19:00 večera s vatrogascima. Dobrovoljni vatrogasci su brojni u općini, mora s njima na večeru, organizirati donaciju kombija i počastiti. Službenom karticom. Trebat će netko razvoziti plakate za izbore.
U 22:00 šef lokalnog DVD-a ga vozi kući u crvenoj Daciji Duster s natpisom: "Vatrogasci - Gornji Radiševci". Ratko pali radio, Kronika dana javlja kako se neki bune jer "jedan saborski zastupnik istodobno na tri funkcije". "Evo, opet se nas pljuje", promrmlja.
Naravno, političari će reći kako kumulacijom funkcija mogu pomoći svom kraju, čime u biti stavljaju sebe u povlašteni položaj – načelnik koji je ujedno i zastupnik može lakše izlobirati neki projekt u odnosu na druge kandidate, posebno ako o njemu ovisi tanana saborska većina.
Reći će da primaju samo jednu plaću, čak i da "štede" lokalni proračun, jer primaju saborsku plaću a ne onu (grado)načelnika, da ne uzimaju naknadu za sjedenje u vijeću ili skupštini, no istina je malo drugačija. U politici nije sve u novcu, jako puno je u utjecaju i oko utjecaja. Da uopće ne ulazimo u ustavnost cijele priče sjedenja na više različitih stolaca vlasti.
U cijelom tom paketu funkcija jedna ispašta – obično ona saborska. Mi dobivamo zastupnike kojima temelj rada nije u parlamentu, već negdje sasvim drugdje, a ionako slabašan sabor se pretvara samo u mjesto glasanja petkom. Kako smo rekli, puno ih je s takvim idejama.
Hrvatska omogućavanjem kumulacije funkcija omogućava stvaranje male, utjecajne političke kaste. Ljudi koji sami samcati čine cijelu vertikalu političke vlasti. Model je dodatno savršen za izgradnju klijentističkih mreža – imamo ljude za koje se zaista može reći: "sve ide preko njega". Male, svemoguće šerife. I lijeve i desne.
Možda je to dobro za njih, ali sigurno nije dobro za Hrvatsku. A što je najgore, takvi imaju već na ovim izborima za desetak dana veliku prednost, uredno mogu reći: "Ja sam ti i ovdje i gore i dolje. Sve ide preko mene." I bit će u pravu, dok im Ustav i narod to dopuštaju.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala