Sovjetska blokada Berlina, koja je trajala od 24. lipnja 1948. do 12. svibnja 1949., bila je jedan od prvih velikih sukoba Hladnog rata. Ovaj događaj, poznat i kao Berlinska kriza, označio je eskalaciju napetosti između zapadnih saveznika (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska) i Sovjetskog Saveza, istaknuvši podjele u poslijeratnoj Europi. Blokada i odgovor Zapada, u obliku Berlinskog zračnog mosta, postali su simbol otpora i solidarnosti u borbi protiv sovjetske dominacije.
Nakon poraza nacističke Njemačke 1945., zemlja je podijeljena na četiri okupacijske zone pod kontrolom SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Sovjetskog Saveza. Berlin, smješten duboko unutar sovjetske zone, također je bio podijeljen na četiri sektora, iako je bio enklava okružena sovjetskim teritorijem.
Ova podjela odražavala je šire nesuglasice između zapadnih saveznika, koji su težili obnovi Njemačke kao demokratske države, i Sovjetskog Saveza, koji je želio osigurati kontrolu nad Istočnom Europom.
Napetosti su eskalirale 1948. kada su zapadni saveznici uveli valutnu reformu u svojim zonama, zamjenjujući staru njemačku marku s Deutsche Mark kako bi stabilizirali gospodarstvo. Sovjeti su to doživjeli kao prijetnju svojoj kontroli nad Istočnom Njemačkom i Berlinom, jer je nova valuta počela kolati i u zapadnim sektorima Berlina.
Osim toga, zapadni planovi za stvaranje zapadnonjemačke države (koja će postati Savezna Republika Njemačka 1949.) dodatno su razbjesnili Staljina, koji je želio spriječiti ujedinjenje zapadnih zona.
Dana 24. lipnja 1948., Sovjetski Savez pokrenuo je blokadu zapadnih sektora Berlina, prekinuvši sve kopnene i željezničke veze, uključujući autoceste, željeznice i kanale, između Zapadne Njemačke i Zapadnog Berlina. Cilj je bio prisiliti zapadne saveznike da napuste Berlin ili prihvate sovjetsku kontrolu nad cijelim gradom. Sovjeti su također ograničili opskrbu električnom energijom i prekinuli isporuku hrane, goriva i drugih potrepština za oko 2,5 milijuna stanovnika Zapadnog Berlina.
Sovjeti su računali da Zapad neće riskirati vojni sukob i da će se povući pod pritiskom. Međutim, zapadni saveznici, predvođeni SAD-om i Ujedinjenim Kraljevstvom, odlučili su odgovoriti nenasilnim, ali odlučnim mjerama, organizirajući masovnu zračnu opskrbu poznatu kao Berlinski zračni most.
Berlinski zračni most (Luftbrücke), koji je započeo 26. lipnja 1948., bio je logistički pothvat bez presedana. Zapadni saveznici koristili su tri zračna koridora, dogovorena još 1945., za dopremu hrane, ugljena, lijekova i drugih potrepština u Zapadni Berlin. Američki i britanski zrakoplovi, uključujući C-47 Skytraina i C-54 Skymastera, letjeli su gotovo neprestano, sliječući svakih nekoliko minuta na uzletišta Tempelhof, Gatow i kasnije Tegel.
Na vrhuncu operacije, zrakoplovi su dopremali oko 13.000 tona zaliha dnevno, uključujući sve od brašna i mlijeka u prahu do ugljena za grijanje tijekom oštre zime 1948.-1949. Jedan od najpoznatijih aspekata zračnog mosta bila je operacija "Candy Bombers", u kojoj je američki pilot Gail Halvorsen počeo bacati slatkiše padobranima za berlinsku djecu, podižući moral stanovništva.
Unatoč ogromnim logističkim izazovima, uključujući loše vrijeme i tehničke poteškoće, zračni most bio je izuzetno uspješan. Saveznici su pokazali sposobnost opskrbljivanja grada na neodređeno vrijeme, čime su osujetili sovjetske planove. Do proljeća 1949. postalo je jasno da blokada nije uspjela prisiliti Zapad na ustupke.
Sovjetski Savez, suočen s neuspjehom blokade i sve većim međunarodnim pritiskom, započeo je pregovore s Zapadom u travnju 1949. Dana 12. svibnja 1949., Sovjeti su ukinuli blokadu, ponovno otvarajući kopnene i vodene putove za Zapadni Berlin.
Zračni most nastavljen je do rujna 1949. kako bi se stvorile zalihe za slučaj novih kriza. Tijekom 15 mjeseci operacije, saveznički zrakoplovi izvršili su oko 278.000 letova, prevezavši više od 2,3 milijuna tona zaliha.